Josip Jutriša
josip jutriša | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. februar 1920. |
Mesto rođenja | Martiš Vas, kod Krapine, Kraljevstvo SHS |
Datum smrti | 30. decembar 1944.24 god.) ( |
Mesto smrti | Strmec, kod Velikog Vrgovišta, ND Hrvatska |
Profesija | mehaničar |
Delovanje | |
Član KPJ od | krajem 1943. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 9. februara 1952. |
Josip Jutriša Janko (Martiš Vas, kod Krapine, 18. februar 1920 — Strmec, kod Velikog Vrgovišta, 30. decembar 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 18. februara 1920. godine u Martiš Vasu kod Pregrade, Krapina. Pre Drugog svetskog rata radio je u Zagrebu kao mehaničar.
Nakon okupacije uključio se u rad udarnih grupa u Zagrebu i učestvovao u nekim diverzantskim akcijama. U oktobru 1941. godine, Jutriša je mobilizovan u domobrane, ali i dalje nastavlja da radi za Narodnooslobodilački pokret. Grupa s kojom je sada bio povezan, radila je u Zagrebu po direktivama Okružnog komiteta KP Hrvatske za Krapinu. Zadatak im je bio da prikupljaju oružje i drugi vojni i sanitetski materijal, te da ga iz Zagreba otpremaju partizanima. Budući da je Jutriša bio šofer, u tim je akcijama imao mnogo uspeha. Bio je šofer velikog župana Prebega i uživao je njegovo puno poverenje, a poznavali su ga gotovo svi ustaški visoki oficiri.
Osim prikupljanja oružja, grupa je povremeno preduzimala i druge akcije u gradu. Tako su jednom upali u stan nekog ustaškog bojnika (majora) u Branimirovoj ulici i likvidirali ga. Zatim je učestvovao u organizovanju akcije u stanu ministra oružanih snaga NDH, generala „viteza“ Vilka Begića, u Petrovoj ulici. Budući da pripadnici grupe nisu našli Begića u stanu, odneli su mu sva odlikovanja, dva automata i nekoliko pištolja. Na jednom automatu u vitrini stajala je posveta: „Ministru oružanih snaga NDH Vilku Begiću – Firer Adolf Hitler“ (danas se nalazi u Vojnom muzeju na Kalemegdanu). Jednom prilikom, kada je prevozio oružje, Jutriša je u Draškovićevoj ulici pregazio jednog ustašu koji je hteo da ga zaustavi. Uspeo je da pobegne i da spasi oružje.
U leto 1943. godine otpremio je u Zagorski partizanski odred nekoliko puškomitraljeza i drugo oružje, aparat za umnažanje, sanitetski materijal i veće količine municije. Odmah nakon toga je, zajedno s još dva pripadnika grupe, oteo ustaškog bojnika Danu Petranovića, načelnika za pozadinu MINORS-a (Ministarstvo oružanih snaga NDH). Petranović je u zvaničnim kolima bio otpremljen izvan Zagreba prema Zaprešiću i likvidiran u šumi. Pored tih akcija Janko Jutriša je izrađivao i dostavljao štambilje za veliki broj političkih i vojnih organizacija NOP-a u Hrvatskom zagorju, a isto tako je uspešno falsifikovao neprijateljska dokumenta. Među značajne uspehe Jutriše i njegove grupe može da se ubroji i uništenje šifrantskog odeljenja u MINORS-u, 1943. godine.
Jutriša je organizovao i nekoliko novih grupa ilegalaca. Jedna je delovala na aerodromu Borongaj u cilju dobave većih količina benzina, a druga na Grmošćici, gde se nalazila velika barutana, te su iz nje nabavljali oružje, municiju i eksploziv.
Budući da se Josip Jutriša zbog svoje velike aktivnosti već dosta kompromitovao, pretila je opasnost da bude otkriven. Septembra 1943. godine, Jutriša je sa još nekim ilegalcima otišao u partizane, u Zagorski partizanski odred, gde je pri Štabu Prvog bataljona vršio dužnost operativnog oficira. Iste je godine primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. U Zagorskom partizanskom odredu Jutriša se istakao u nizu akcija. Tako je jednom prilikom seo u zarobljeni tenk i napao ustaško uporište u Ivancu, izazvavši među ustašama pravu paniku. U leto 1944. godine postavljen je za komandanta bataljona u Zagorskom partizanskom odredu.
Prilikom jedne bitke, 28. decembra 1944. godine, Josip Jutriša bio je smrtno ranjen kod crkve Sv. Tri kralja kod Tuheljskih Toplica. Prenesen je u mesto Strmec kod Velikog Vrgovišta, gde je umro 30. decembra 1944. godine.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 9. februara 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Slavoljub Pantelić (1989). Josip Jutriša Janko. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar.