Josip Smodlaka
Josip Smodlaka | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. novembar 1869. |
Mesto rođenja | Imotski, Austrougarska monarhija |
Datum smrti | 31. maj 1956.86 god.) ( |
Mesto smrti | Split, FNR Jugoslavija |
Profesija | pravnik |
Politička karijera | |
Politička stranka | Stranka prava (do 1904), HDS (1905 — 1918) |
Josip Smodlaka (Imotski, 9. novembar 1869 — Split, 31. maj 1956) je bio pravnik i hrvatski i jugoslovenski političar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Završio je i doktorirao pravo u Zagrebu i Gracu. Posle studija bio je sekretar opštine u Imotskom, pa advokat u Splitu.
Političko delovanje u Austrougarskoj[uredi | uredi izvor]
Od 1897. godine bio je član egzekutivnog odbora dalmatinske Stranke prava, a 1901. izabran je za poslanika u Dalmatinski sabor. Sa Antom Trumbićem i Franom Supilom organizovao je akciju pomoći narodnom pokretu u banskoj Hrvatskoj 1903/'04. godine.
Na zasedanju dalmatinskog sabora u jesen 1903., zajedno sa Trumbićem, proklamovao je „novi kurs“ hrvatske politike. Posle je nastojao da se akcioni program ujedinjavanja svih političkih snaga Dalmacije u borbi protiv bečkog režima realizuje što pre, zbog čega se početkom 1904. sukobio sa Trumbićem, raskinuo sa dalmatinskim pravaštvom i odrekao se poslaničkog mandata. Posle tog raskida, ostao je pobornik politike „novog kursa“, kritikovao konzervativizam, dogme i praksu hrvatske građanske politike.
Godine 1905. pokrenuo je list „Sloboda“ i osnovao Hrvatsku demokratsku stranku, koja je zastupala prava seljaka i istupala protiv kolonata, feudalnih crkvenih daća i lihve na selu. Posle „Riječke rezolucije“, Smodlaka se aktivirao i izvan Dalmacije, u okviru Hrvatsko-srpske koalicije. Na izborima 1910. godine, izabran je u Splitu za poslanika u bečko Carevinsko veće.
Potkraj 1918. godine, Smodlaka se u Narodnom veću u Zagrebu zalagao za što hitnije ujedinjenje Države SHS sa Kraljevinom Srbijom. To je naročito izrazio zahtevom koji je, u ime Zemaljske vlade za Dalmaciju, podneo zajedno sa Ivanom Krsteljom 14. novembra 1918. godine.
Političko delovanje u Jugoslaviji[uredi | uredi izvor]
Bio je član delegacije Narodnog veća koja je u Beogradu, s predstavnicima srpske vlade i Skupštine, pripremila i sprovela ujedinjenje od 1. decembra, a imao je i značajnog udela u pregovorima oko sastavljanja prve jugoslovenske vlade. U Privremenom narodnom predstavništvu bio je šef Kluba neopredeljenih poslanika. Kao član delegacije Kraljevine SHS učestvovao je na Konferenciji mira u Parizu. U Ustavotvornoj skupštini podneo je svoj predlog ustava. Predlagao je podelu države na dvanaest pokrajina s ograničenim nadležnostima i središnji parlament sa dva doma. U sukobu između centralizma i federalizma, Smodlaka se priklonio tzv. srednjoj liniji. Smatrajući da je kruti centralizam potrebno ublažiti, učestvovao je s grupom intelektualaca u pripremanju i organizaciji Kongresa javnih radnika u Zagrebu 1922. godine, kojemu je i predsedavao. U daljnjem političkom delovanju bio je blizak Davidovićevim demokratima, ali je nastupao kao vanstranačka ličnost. Bio je u diplomatskoj službi kao poslanik u Vatikanu, Berlinu i Madridu.
Godine 1936, Smodlaka je predlagao ostvarenje hrvatsko-srpskog sporazuma na bazi preuređenja države u četiri autonomne pokrajine. Tri godine kasnije predložio je da se Jugoslavija preuredi u saveznu državu sa četiri jedinice, srpskom, slovenačkom, hrvatskom i dinarskom. Ova poslednja bi obuhvatala Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Rešenje „hrvatskog pitanja“ video je u vraćanju državnopravne samostalnosti banskoj Hrvatskoj i uspostavljanju „neutralne“ Dinarske oblasti. Potkraj 1939. godine imenovan je za senatora.
Aprilski rat 1941. godine, zatekao je Smodlaku u Splitu. Nakon fašističke okupacije ubrzo se priključio Narodnooslobodilačkom pokretu i vršio funkciju predsednika ilegalnog Narodnooslobodilačkog odbora grada Splita. Kasnije je prešao na slobodnu teritoriju, gde je biran za člana AVNOJ-a i ZAVNOH-a.
U Nacionalnom komitetu oslobođenja Jugoslavije bio je poverenik za spoljne poslove, u jedinstvenoj vladi DFJ, formiranoj 7. marta 1945, ministar bez portfelja, zatim predstavnik Jugoslavije pri Savezničkoj komandi u Rimu. Kada je uvideo da će do dogovora sa Italijom oko razgraničenja teško da dođe, na sopstveni je zahtev bio penzionisan.[1]
Pored političkih spisa objavljivao je radove iz područja geografije, istorije, etnologije, antropologije i filologije.
Umro je 31. maja 1956. godine u Splitu. Sahranjen je u Klisu uza sve državne počasti.
Dela[uredi | uredi izvor]
- Posjet apeninskim Hrvatima: putne uspomene i bilješke, Hrvatska knjižarnica, Zadar, 1906.
- Jugoslav territorial claims; lecture delivered by J. Smodlaka ... at a meeting of the Union des grandes associations françaises contre la propagande ennemie, on Tuesday, March 11th, 1919., Lang, Blanchong & co's printing, Paris, 1919.
- Les revendications territoriales yougoslaves; conférence de m. Smodlaka ... faite à la séance de l'Union des grandes associations françaises contre la propagande ennemie, du mardi 11 mars 1919., Lang, Blanchong & cie, Paris, 1919.
- Smodlaka, Josip (1920). Nacrt jugoslovenskog ustava (PDF). Zagreb: Hrvatski štamparski zavod. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 01. 2019. g. Pristupljeno 03. 01. 2019.
- O razgraničenju Jugoslavije s Italijom, Izd. Nove Jugoslavije, Beograd, 1944.
- Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije, Novo doba, Split, 1946.
Posmrtno[uredi | uredi izvor]
- Partizanski Dnevnik, Nolit, Beograd, 1972.
- Zapisi dra Josipa Smodlake, (urednik Marko Kostrenčić), JAZU, Zagreb, 1972.
- Izabrani spisi, (odabrali i priredili Ivo Perić i Hodimir Sirotković), Književni krug, Split, 1989.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Dr. Josip Smodlaka je autor pesme „Slobodarka“, na temelju koje je nastala pesma „Padaj silo i nepravdo“, a koja je od jula 1942. godine bila himna Hvarske partizanske čete „Matija Ivanić“.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ratna hronika Splita 1941-1945
- ^ Nikola Anić: Pučki ustanak na Hvaru i Narodnooslobodolački rat. Radovi 10, Sveučilište u Zagrebu, Centar za povijesne znanosti, Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, 1977., Pristupljeno 15. 9. 2011.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Petranović, Branko (1964). Političke i pravne prilike za vreme privremene vlade DFJ. Beograd: Institut društvenih nauka.
- Enciklopedija Jugoslavije (knjiga sedma), „Jugoslavenski leksikografski zavod“, Zagreb, 1968. godina.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1869.
- Umrli 1956.
- Imoćani
- Ambasadori Kraljevine Jugoslavije
- Ličnosti NOP Jugoslavije
- Hrvatski pravnici
- Političari iz Kraljevine Jugoslavije
- Senatori Kraljevine Jugoslavije
- Hrvatski političari
- Nosioci Ordena narodnog oslobođenja
- Ministri Jugoslavije
- Većnici AVNOJ-a
- Gradonačelnici Splita
- Doktori pravnih nauka
- Poslanici Narodne skupštine FNRJ (prvi saziv)