Ljanos

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljanos
Ekologija
EkozonaNT
Biom7
Geografija
DržavaVU
Konzervacija
Zaštićeno105,323 km² (28%[1]

Ljanos (šp. llanos — ravnica) je tip visokotravnatih savana na severu i severoistoku Južne Amerike, tačnije u slivu reke Orinoko. Orinoko je formira granicu između Kolumbije i Venecuele, i ona je glavni rečni sistem Venecuele.[2] Predstavljeni su gustim travnatim pokrivačem i pojedinačnim grupama drveća. Javljaju se u Kolumbiji i većim delom u Venecueli.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Ljanos u Venecueli
Ljanos u Kolumbiji
Kapibare

Ljanosi se nalaze između Karipskih Anda na severu i Gvajanske visije i reke Gvavijara na jugu. Zapadna granica nizije su Severni Kordiljeri, dok je na istoku Atlantski okean. Dužina nizije je oko 1.400 kilometara, a širina u proseku oko 400 kilometara. Ljanos predstavlja sinklinalu spuštenu tokom paleozoika i ispunjenu mezozojskim i kvartarnim akumulacijama. U reljefu je izraženo nekoliko erozivnih nivoa — do 100 metara nadmorske visine usečena je dolina Orinoka i pritoka,[3] na severu se uzdižu izolovani delovi visine 200-300 metara koji se nazivaju „mesa“, dok u podgorini Anda dominiraju platoi poznati pod imenom „pijedmont“.

Ljanosi se na osnovu građe i oblika reljefa može podeliti na Niski ljanos (llanos bahos) i Visoki ljanos (llanos altos). Niski ljanos najčešće poznat kao „esteros“ ima nadmorsku visinu do 200 metara. Obuhvata prostore u zapadnom delu nizije između reka Gvariko, Apura i Meta. Visoki ljanos - „mesa“ nalazi se u istočnom delu i odlikuje ga visina između 200-500 metara. Mesa je izgrađena od peščara i bogata je naftom.

Klima nizije Orinoka je vlažno-tropska.[2] Temperatura se kreće u rasponu od 25-28 °C tokom cele godine. Padavine su sezonski raspoređene, pa se tako tokom leta pod uticajem pasata izluči 90% ukupnog taloga, što je oko 900 milimetara. Kišni period traje tri meseca na severu, do 5 meseci na jugu, bliže ekvatoru. U toku zime nad ljanosima duva suv severoistočni pasat, što ovim predelima donosi vreme bez padavina.

Glavna reka ove nizije je Orinoko sa dužinom od 2.740 kilometara, široka jedna kilometara, a tokom povodnja do tri. Njena specifičnost leži u gornjem delu toka gde se pritoka Kasikijara odvodnjava u dva sliva, ka Orinoku i ka Rio Negru. U ovom delu toka Orinoko je brza reka sa brojnim brzacima i slapovima. Najvažnije pritoke koje seku niziju na zapadu su Apura, Meta, Gvavijara, a najbitnija desna je Karoni.

Vegetacija ovog prostora je tipično savanska — visoke trave koje se formiraju i razvijaju od aprila do novembra, dok se od decembra do aprila suše i žute. a predeo dobija karakter polupustinje u vegetacijskom smislu. U delti Orinoka razvijene su kišne šume. Močvare su česte uz rečne tokove, gde su razvijene i galerijske šume. Tipični predstavnici faune su puma, jaguar, tapir i termiti.

Stanovništvo i privreda[uredi | uredi izvor]

Pre evropske kolonizacije prostore ljanosa naseljavali su južnoamerički Indijanci iz plemena Karibi, Aravaki i Čipči. Tokom šesnaestog veka ovde prodiru nemački istraživači u potrazi za mitskim El Doradom. Kasnije regiju nastanjuju i koloniziju Španci. Nizija Orinoka je izuzetno retko naseljena sa prosekom od 4-5 stanovnika po kilometru kvadratnom. Sušni period, praćen visokim temperaturama i nedostatkom vode, kao i poplave u nižim predelima tokom vlažnog doba godine, nepovoljno su uticali na formiranje naselja. U uzanim prostorima uz reke zaštićenih od povodnja žive Aravaki i Proči. Najjužnije naselje ljanosa je Puerto Ajakučo u Venecueli, osnovano 1924. godine i ima oko 42.000 stanovnika. U severnom delu zahvaljujući prirodnim resursima razvila su se veća naselja poput gradova Sijudad Gvajana (880.000 stanovnika), zatim Sijudad Bolivar i San Fernando. Treba pomenuti i manje gradove Maturin i Tukupita u delti Orinoka.

Stanovništvo ljanosa se pretežno bavi lovom, ribolovom i zeljmoradnjom. Uzgajaju se kukuruz, manioka, pirinač, pamuk i šećerna trska. U savanskim predelima zastupljeno je stočarstvo, koje ima veliki značaj. Perspektivna su nalazišta nafte oko reke Apura, na severozapadu nizije (El Tigre, Maturin) i u delti Orinoka. Boksita i gvožđa ima u podgorini Gvajanske visije. Na bazi pomenutih sirovina razvile su se petrohemija, hemijska industrija i metalurgija (crna i obojena), naročito u okolini gradova Sijudad Bolivar i Sijudad Gvajana.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Tokom kišne sezone od maja do oktobra, delovi Ljanosa mogu da budu poplavljeni do jednog metra dubine. Ovo pretvara šume i travnjake u privremenu močvaru, uporedivu sa Pantanalom u centralnoj Južnoj Americi. Ova poplava takođe čini područje jedinstvenim za njegove divlje životinje. Područje podržava oko 70 vrsta vodenih ptica, uključujući i crveni ibis.[2] Veliki deo distribucije belobradatog muvaričara nalazi se u Ljanosu.

Poplave su učinile ovo područje neprikladnim za većinu poljoprivrednih aktivnosti pre dolaska moderne tehnologije industrijskog uzgoja. Stoga je tokom španske kolonijalne ere primarna ekonomska aktivnost ovog područja bila uzgoj stada sa milionima glava stoke. Jedan akvarel 1856. godine Manuela Marija Paza prikazuje retko naseljene otvorene pašnjake sa stokom i palmama.[4] Termin ljanero (stanovnik ravnice) postao je sinoniman sa vlasnicima stada krava koji su se brinuli o krdima, i imali su neke kulturne sličnosti sa gaučima iz Pampe ili kaubojima španskog i meksičkog Teksasa.

Reke i močvare Los Ljanosa, Venecuela[uredi | uredi izvor]

U vlažnoj sezoni većina Llanosa je poplavljena, te se kroz ovu oblast putuje brodom niz brojne privremene i stalne vodene puteve.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Eric Dinerstein, David Olson, et al. (2017). An Ecoregion-Based Approach to Protecting Half the Terrestrial Realm, BioScience, Volume 67, Issue 6, June 2017, Pages 534–545; Supplemental material 2 table S1b. [1]
  2. ^ a b v Earth. Doring Kindersley. 2003. str. 328. ISBN 978-1-4053-0018-6. 
  3. ^ „Llanos”. Terrestrial Ecoregions. World Wildlife Fund. 
  4. ^ Paz, Manuel María. „General View of The Plains, Province of Casanare”. World Digital Library. Pristupljeno 2014-05-21. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultete, Beograd
  • Vujadinović, S. (2009):Regionalna geografija Južne Amerike, Geografski fakultet, Beograd
  • Alesina, Alberto, ed. Institutional reforms: The case of Colombia (MIT press, 2005).
  • Earle, Rebecca. Spain and the Independence of Colombia, 1810–1825. Exeter: University of Exeter Press, 2000. ISBN 0-85989-612-9
  • Echavarría, Juan José, María Angélica Arbeláez, and Alejandro Gaviria. "Recent economic history of Colombia." in Institutional Reforms: The Case of Colombia (2005): 33-72.
  • Echeverry, Juan Carlos, et al. "Oil in Colombia: history, regulation and macroeconomic impact." Documento CEDE 2008-10 (2008). online
  • Etter, Andrés, Clive McAlpine, and Hugh Possingham. "Historical patterns and drivers of landscape change in Colombia since 1500: a regionalized spatial approach." Annals of the Association of American Geographers 98.1 (2008): 2-23.
  • Farnsworth-Alvear, Ann. Dulcinea in the Factory: Myths, Morals, Men, and Women in Colombia's Industrial Experiment, 1905–1960. Duke University Press 2000.
  • Fisher, J.R. Allan J. Kuethe, and Anthony McFarlane. Reform and Insurrection in Bourbon New Granada and Peru. Baton Rouge: Louisiana State University Press 1990.
  • Flores, Thomas Edward. "Vertical inequality, land reform, and insurgency in Colombia." Peace Economics, Peace Science and Public Policy 20.1 (2014): 5-31. online
  • Harvey, Robert. "Liberators: Latin America's Struggle for Independence, 1810–1830". John Murray, London (2000). ISBN 0-7195-5566-3
  • Kuethe, Allan J. Military Reform and Society in New Granada, 1773–1808. Gainesville: University of Florida Press 1978.
  • LeGrand, Catherine. Frontier Expansion and Peasant Protest in Colombia, 1850–1936. Albuquerque: University of New Mexico Press 1986.
  • López-Pedreros, A. Ricardo. Makers of democracy: a transnational history of the middle classes in Colombia (Duke University Press, 2019).
  • McFarlane, Anthony. Colombia Before Independence: Economy, Society, and Politics under Bourbon Rule. Cambridge: Cambridge University Press, 1993. ISBN 978-0-521-41641-2
  • Martz, John D. The politics of clientelism in Colombia: Democracy and the state (Routledge, 2017).
  • Murillo, Mario A., and Jesus Rey Avirama. Colombia and the United States: war, unrest, and destabilization (Seven Stories Press, 2004).
  • Phelan, John Leddy. The People and the King: The Comunero Revolt in Colombia, 1781. Madison: University of Wisconsin Press 1978.
  • Racine, Karen. "Simón Bolívar and friends: Recent biographies of independence figures in Colombia and Venezuela" History Compass 18#3 (Feb 2020) https://doi.org/10.1111/hic3.12608
  • Roldán, Mary. Blood and Fire: La Violencia in Antioquia, Colombia 1946–1953. Durham: Duke University Press 2002.
  • Safford, Frank. Colombia: Fragmented Land, Divided Society. New York: Oxford University Press 2002.
  • Sharp, William Frederick. Slavery on the Spanish Frontier: The Colombia Chocó, 1680–1810. Norman: University of Oklahoma Press 1976.
  • Thorp, Rosemary, and Francisco Durand. "8. A Historical View of Business-State Relations: Colombia, Peru, and Venezuela Compared." in Business and the state in developing countries. (Cornell University Press, 2018) pp. 216–236.
  • Twinam, Ann. Miners, Merchants, and Farmers in Colonial Colombia. Austin: University of Texas Press 1983.
  • West, Robert C. Colonial Placer Mining in Colombia. Baton Rouge: Louisiana State University Press 1952.
  • Arroyo Abad, Leticia. "Instability, Cost of Living, and Real Wages in Venezuela in the 19th Century." América Latina en la historia económica 20.3 (2013): 114–137.
  • Carroll, Rory. Comandante: Hugo Chávez's Venezuela (Penguin Books, 2014).
  • Cromwell, Jesse. The Smugglers' World: Illicit Trade and Atlantic Communities in Eighteenth-century Venezuela (UNC Press Books, 2018).
  • Derham, Michael. "Undemocratic democracy: Venezuela and the distorting of history." Bulletin of Latin American Research 21.2 (2002): 270–289.
  • Ewell, Judith. Venezuela: a century of change (Stanford UP, 1984).
  • Ewell, Judith. Venezuela and the United States: from Monroe's hemisphere to petroleum's empire (U of Georgia Press, 1996).
  • Friedman, Elisabeth J. Unfinished Transitions: Women and the Gendered Development of Democracy in Venezuela, 1936-1996 (Penn State Press, 2010).
  • Jacobs, Matthew D. "Reformists, revolutionaries, and Kennedy administration public diplomacy in Colombia and Venezuela." Diplomatic History 42.5 (2018): 859–885.
  • Layrisse, I. "Heavy oil production in Venezuela: Historical recap and scenarios for next century." in SPE international symposium on oilfield chemistry (Society of Petroleum Engineers, 1999).
  • Levine, Daniel H. Religion and Politics in Latin America: The Catholic Church in Venezuela and Columbia (Princeton UP, 1981)
  • Lombardi, John V. Venezuela: the search for order, the dream of progress (Oxford UP, 1982).
  • Lombardi, John V. People and places in Colonial Venezuela (1976) online
  • Mähler, Annegret. "Oil in Venezuela: Triggering conflicts or ensuring stability? A historical comparative analysis." Politics & Policy 39.4 (2011): 583–611.
  • Martz, John D. "Party Elites and leadership in Colombia and Venezuela." Journal of Latin American Studies 24.1 (1992): 87–121.
  • Moron, Gullermo. A History of Venezuela (1964) online
  • Neuhouser, Kevin. "Democratic stability in Venezuela: Elite consensus or class compromise?" American Sociological Review (1992): 117–135. online
  • Restuccia, Diego. "The Monetary and Fiscal History of Venezuela: 1960–2016." (University of Chicago, Becker Friedman Institute for Economics Working Paper 2018–59) (2018). online
  • Rudolph, Donna Keyse, and Gerald Allen Rudolph. Historical dictionary of Venezuela (Scarecrow Press, 1996).
  • Schincariol, Vitor Eduardo. Society and Economy in Venezuela: An Overview of the Bolivarian Period (1998-2018). (2020).
  • Smilde, David. Venezuela's Bolivarian Democracy (Duke University Press, 2011).
  • Straka, Tomás, Guillermo Guzmán Mirabal, and Alejandro E. Cáceres. Historical Dictionary of Venezuela (Rowman & Littlefield, 2017).
  • Tarver, H. Micheal. History of Venezuela, 2nd edition (Greenwood Press, 2018). online
  • Wilpert, Gregory. Changing Venezuela by taking power: the history and policies of the Chavez government (2007) online
  • Zahler, Reuben. "How Civic Virtue Became Republican Honor: Revolution and Republicanism in Venezuela, 1800–1840." Journal of World History 31.2 (2020): 391–424. excerpt

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]