Ljubezni Haralampije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ljubezni Haralampije je prvi štampani rad poznatog reformatora Dositeja Obradovića, pisan u aprilu 1783. u Lajpcigu, upućen prijatelju Haralampiju Mamuli, parohu iz Trsta, Srbinu poreklom iz Hrvatske. Ovo je bila u isti mah i neka vrsta književnog manifesta i poziv za prikupljanje novca za štampanje „Saveta zdravog razuma“.[1]

U radu Dositej izlaže svoj prosvetiteljski program i želi da se bori protiv neznanja, sujete i predrasuda. Celim pismom naglašava kako je prosvećenost najveća potreba nekog naroda. Za njega je jezik bio osnova napretka i kulture jednog naroda, zato se i zalagao da se knjige pišu narodnim jezikom kako bi svi mogli da ih razumeju, što je u to vreme bilo neuobičajeno.[2] Na kraju pisma on ga takođe moli da pismo umnoži i prosledi dalje kako bi se prikupio potreban novac.

Pismo Haralampiju se smatra jednim od najznačajnijih tekstova nastalih pre Vuka Karadžića i glavnim manifestom srpskog prosvetiteljstva. Na kraju je ipak odustao od štampanja „Saveta zdravog razuma“, pa je umesto toga objavljeno delo „Život i priključenija“.[3]

Ko ne zna da žitelji črnogorski, dalmatski, hercegovski, bosanski, servijski, horvatski, slavonijski, sremski, bački i banatski, osim Vlaha, jednim istim jezikom govore? Govoreći za narode koji u kraljevstvima i provincijama žive, podrazumevam koliko grčke crkve, toliko i latinske sledovatelje, ne isključujući ni same Turke, Bošnjake i Hercegovce, budući da zakon i vera može se promeniti, a rod i jezik nikada.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Srpska književnost” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 08. 11. 2021. g. Pristupljeno 08. 11. 2021. 
  2. ^ Pismo Haralampiju
  3. ^ Beleške

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]