Ljubiša R. Đenić
 | Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
| Ljubiša R. Đenić | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 3. maj 1914. |
| Mesto rođenja | Čajetina, Kraljevina Srbija |
| Datum smrti | 1977. (62/63 god.) |
Ljubiša R. Đenić bio je srpski hroničar i istoričar.
Rođen je 3. maja 1914. godine u Čajetini na Zlatiboru. Godine 1946. počeo je da radi kao knjižar i narednih dvadeset godina bio je jedini stalno zaposleni radnik biblioteke u Čajetini.[1] Kao bibliotekar, promovisao je knjige zlatiborskom stanovništvu. U biblioteci u Čajetini držao je čitalačke časove, pripremao zidne novine, organizovao prodajne izložbe knjiga, književne večeri.[2] Otvarao je podružnice biblioteke po zlatiborskim selima, u kojima je i organizovao izložbe knjiga o poljoprivredi i domaćinstvu. Godine 1954. radio je na sređivanju knjižnog fonda biblioteke u Čajetini po međunarodnoj decimalnoj klasifikaciji, čime je obuhvaćeno i jedanaest seoskih biblioteka-podružnica. Tako je čajetinska biblioteka postala jedna od prvih savremenih biblioteka u užičkom kraju.
Tokom svog rada, Ljubiša R. Đenić pridavao je veliki značaj i prikupljanju i prezentovanju zavičajne građe, pa je 1960-ih godina formiran i zavičajni fond knjiga u čajetinskoj biblioteci. Sakupljao je i stare i retke knjige.
Zahvaljujući Ljubiši R. Đeniću, čajetinska biblioteka postala je svojevrsni stožer zlatiborske kulture. Pod njenim pokroviteljstvom održavane su razne izložbe, književne večeri, šahovski turniri...
Za svoj izuzetan doprinos kulturi i prosveti u zlatiborskom kraju, Ljubiša R. Đenić dobio je 1964. godine Vukovu nagradu.
Objavio je 765 različitih radova: 235 novinskih članaka, 160 crteža, 139 priča i erskih pošalica, 43 priloga iz etnografije, 30 legendi, 27 raznih prikaza, 15 biografija i dr. Priredio je 31 publikaciju, i ilustrovao je 10 knjiga i monografija. I o njemu samom pisali su mnogi. Među najznačajnije njegove radove ubrajaju se knjige Erske mudrolije i Zlatiborski letopis. Kao saradnik Etnološkog društva učestvovao je i u izradi Etnološkog atlasa Jugoslavije, opisom šesnaest zlatiborskih sela.
Pored Vukove nagrade, Ljubiša R. Đenić dobio je i mnoga druga priznanja, među kojima su Zlatni znak Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, počasna karta Narodne biblioteke Srbije, diplome Narodnog muzeja iz Užica i Etnografskog muzeja iz Beograda i dr.
Ljubiša R. Đenić umro je u Čajetini. Biblioteka u Čajetini, koja je do skora nosila ime Dimitrija Tucovića, danas se zove po Ljubiši R. Đeniću.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Ljubiša R. Đenić”. Biblioteka "Ljubiša R. Đenić" Čajetina. Arhivirano iz originala 22. 01. 2018. g. Pristupljeno 22. 1. 2018.
- ^ Radović, Slobodan (2010). „Ljubiša R. Đenić - prvi užički bibliograf”. Susreti bibliografa u spomen na dr Georgija Mihailovića : zbornik radova.: 275—287.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
