Pređi na sadržaj

Ljuboviđa (župa)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ljuboviđa je bila stara srpska srednjovekovna župa koja je obuhvatala sliv reke Ljuboviđe, leve pritoke Lima, južno od Prijepolja u srednjem Polimlju. Ovoj župi pripadalo je i mesto Brodarevo (Brodareua in Juppa Liubouilia). U njoj je sin Vukana Nemanjića, Dimitrije (kaluđer David) sagradio crkvu „Davidovicu“. Početkom 15. veka, u ovoj župi se često pominju Komarani (predeo i stari trg na levoj obali Lima do koga su dolazili dubrovački karavani). Nakon pada pod tursku vlast sredinom 15. veka, župa Ljuboviđa je pretvorena u istimenu nahiju, koja je pripadala Hercegovačkom sandžaku. Područje Ljuboviđe i Vraneša je takođe nazivano Donji Kolašin. Ova oblast je 1865. godine ušla u sastav Novopazarskog sandžaka, a zatim je od 1902. do 1912. godine činilo posebnu donjokolašinsku, odnosno vranešku kazu u sastavu Sjeničkog sandžaka. Nakon konačnog oslobođenja od turske vlasti (1912), područje Ljuboviđe je priključeno Crnoj Gori.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šabanović 1959, str. 164, 166, 230

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ljubiša Dinić, Jugozapadna Srbija u srednjem veku, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu (1970) 239-249.
  • Đuro Tošić: O vlaškoj skupini Vraneši u nahiji Ljuboviđa, Mileševski zapisi 2 (1996) 1997, 101-113.
  • Šabanović, Hazim (1959). Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine.