Ljubomir Kljakić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubomir Kljakić
Datum rođenja1951.
Mesto rođenjaSinjNR Hrvatska, FNRJ

Ljubomir Kljakić (Sinj, 1951) srpski je politikolog, sociolog, antropolog, istraživač i pisac. Bio je urednik i izdavač u nekim od najbitnijih redakcija i kulturnih i izdavačkih kuća Jugoslavije — Student, Vidici, Studentski kulturni centar u Beogradu, „Prosveta“, „Nolit“, „Rad“ itd.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu i gimnaziju završio u Kosovskoj Mitrovici. Studirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu gde je i diplomirao 1975. godine. Na istom fakultetu pohađao je poslediplomske studije političke sociologije i položio ispite. Živi i radi u Beogradu.

Uređivao je više listova, časopisa i izdavačkih kuća. Bio je glavni urednik Politikologa i Studenta, član redakcije časopisa Vidici, Ideje, Marksistička misao. Sada je član redakcije časopisa Nacionalni interes.[2]

Bio je direktor Studentskog kulturnog centra u Beogradu 1979–1984. godine. Bio je urednik u izdavačkim preduzećima „Prosveta“, „Nolit“, ICS, SIC, kao i urednik za društvenu teoriju i publicistiku u IP Rad (1985–1992), urednik delâ Vladimira Dedijera, član Raselove istorijske komisije za Jugoslaviju, član Sekretarijata Raselovog suda o Jasenovcu, jedan od osnivača Instituta za istraživanje slovenske civilizacije Prohor Pčinjski — Beograd — Novi Sad, osnivač i dir. Arhiva Kljakić (1991–2003), autor i direktor projekta Akademija Nova — Centar za istraživanje i proizvodnju ideja (1993–2003).

Bio je učesnik rata 1999, pomoćnik ministra za Kosovo i Metohiju u Vladi Republike Srbije, zadužen za odnose sa stranim vojnim i civilnim misijama na KiM (maj 2007. — jun 2008) i član Centra za nacionalnu strategiju i član njegovog Saveta (2003–11).

Kao izdavač, urednik i osnivač različitih biblioteka — Susret svetova, Izazovi, SIC, Svedočanstva, Dijalog, Mixed Media, Pečat, Rad, Sveske Arhiva — objavio je oko 60 knjiga domaćih i stranih autora iz oblasti društvenih nauka i publicistike, s ukupnim tiražom od približno 120.000 primeraka. Osnivač je Studijske grupe za evropske perspektive, kao i više drugih neformalnih istraživačkih grupa. Koncipirao je i organizovao brojne tribine, naučne skupove i simpozijume u zemlji i inostranstvu, učestvovao u nekoliko desetina javnih rasprava (tribine, televizijske i radio emisije, naučni skupovi) u Srbiji, Jugoslaviji i svetu, između ostalog i kapitalnog skupa Moguće strategije razvoja Srbije Srpske akademije nauka i umetnosti 2014. godine.

Objavio je više stotina tekstova u srpskim, jugoslovenskim i inostranim štampanim i elektronskim medijima — dnevni listovi, nedeljnici i specijalizovani nedeljnici, naučni časopisi, zbornici radova s naučnih skupova, radio stanice i internet portali.

Radovi su mu prevođeni na engleski, ruski, makedonski, slovenački, mađarski, češki i francuski jezik.

Važnija dela[uredi | uredi izvor]

  • Pred-postavljanje revolucije, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije, 1979 Beograd, 1979.
  • Ledeni bregovi: Prilozi za kritičku analizu jugoslovenskog društva, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije, Beograd, 1985
  • Treći svetski rat: Jugoslavija i „novi svetski poredak”, autorsko (xerox) izdanje, Beograd, 1991.
  • Oslobađanje istorije, I–III, I, Početak puta, Arhiv Kljakić, Beograd, 1993.
  • Kako pomoći Evropi, Arhiv Kljakić — „Đuro Salaj“, Beograd, 1993.
  • Srpska revolucija 2000: Nekoliko misli o lokalnim i svetskim poslovima, e–izdanje, Beograd, 2000–2003.
  • Studije budućnosti 1987–2004, „Narodna knjiga“ – „Alfa“, Beograd, 2005.
  • Kosmopolis: Ogled o celini sveta i upravljanju svetskim poslovima (2007), e–izdanje, Beograd, 2010.
  • Kriza: Korisni idioti i kolaps Srbije, „Naš pečat“ — Fond „Slobodan Jovanović“ Beograd, 2011.

Priznanja (sekcija pod izradom)[uredi | uredi izvor]

  • Zvanje Vitez od duha i humora (Gašin sabor, 2018), dodeljuju Centar za umetnost stripa Beograd pri Udruženju stripskih umetnika Srbije i Dečji kulturni centar Beograd[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biografija u: Moguće strategije razvoja Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. jun 2017), zbornik naučno-stručnog skupa 2014. uredio prof. Časlav Ocić, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 2016, pp. 1115.
  2. ^ „Časopis Nacionalni interes: Redakcija”. Arhivirano iz originala 05. 11. 2016. g. Pristupljeno 19. 03. 2017. 
  3. ^ Udruženje stripskih umetnika Srbije.„Dve gospe, sedamdeset vitezova i 6.000 ulazaka u plemeniti svet stripa: Izveštaj sa prvog Gašinog sabora, 26. april — 11. maj 2018.” Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. maj 2018), 17. maj 2018.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]