Pređi na sadržaj

Ljupčo Arsov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ljupčo arsov
Ljupčo Arsov
Lični podaci
Datum rođenja(1910-05-19)19. maj 1910.
Mesto rođenjaŠtip, Osmansko carstvo
Datum smrti18. novembar 1986.(1986-11-18) (76 god.)
Mesto smrtiSkoplje, SR Makedonija, SFR Jugoslavija
Profesijaekonomista
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Predsednik Predsedništva
SR Makedonije
Period19791982.
PrethodnikVidoje Smilevski
NaslednikAngel Čemerski
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden Republike sa zlatnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Ljupčo Arsov — Goce (Štip, 19. maj 1910Skoplje, 18. novembar 1986) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Makedonije, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. Od 1979. do 1982. obavljao je funkciju predsednika Predsedništva SR Makedonije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 19. maja 1910. godine u Štipu. Godine 1932. završio je Visoko-ekonomske školu u Zagrebu i potom se zaposlio, kao službenik u Hipotekarnoj banci u Beogradu. Još za vreme studija u Zagrebu pristupio je omladinskom revolucionarnom pokretu, a 1940. godine je postao član Komunističke partije Jugoslavije. Kada je službeno premešten u Valjevo, tamo postaje instruktor KPJ u Mesnom komitetu, a 1941. godine član Rejonskog komiteta KPJ u Beogradu.

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se u rodni Štip i odmah se uključio u rad partijske organizacije i radio na pripremama oružane borbe. Krajem 1941. godine bio je član Mesnog komiteta KPJ za Bitolj i radio je na pripremama za formiranje partizanskog odreda. Početkom 1942. godine bugarska policija ga je uhvatila, ali je zbog nedostatka dokaza ubrzo pušten iz zatvora.

U aprilu 1942. godine izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju. Kada je u junu, otišao na sastanak u Prilep, policija je 23. juna opkolila kuću u kojoj se održavao sastanak i prilikom bekstva, Ljupčo je slomio nogu i bio uhvaćen. Posle četiri meseca ispitivanja i mučenja, bio je interniran. Posle povratka iz internacije marta 1943. godine postao je sekretar Oblasnog komiteta KPJ u Štipu. Postao je član Petog oblasnog komiteta i komesar Pete operativne zone. Zatim odlazi na Skopsku Crnu Goru i u okolini Vranja, i 1. decembra 1943. godine formira kumanovski partizanski bataljon „Orce Nikolov“. Na terenu je rukovodio partizanskim akcijama, dok nije pozvan u Skoplje, gde je kasnije postao sekretar Oblasnog komiteta.

Bio je većnik na Drugom zasjedanju AVNOJ-a i član Glavnog štaba NOV i PO Makedonije. Na Prvom zasedanju Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije, 2. avgusta 1944. godine u manastiru sv. Prohor Pčinjski, izabran je za potpredsednika Predsedništva ASNOM-a.

Posle oslobođenja Jugoslavije obavljao je razne odgovorne dužnosti:

Umro je 18. novembra 1986. u Skoplju. Sahranjen je u Aleji velikana na groblju Butel u Skoplju.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden narodnog oslobođenja, Orden zasluga za narod prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden za hrabrost i dr.[1] Ukazom predsednika Josipa Broza Tita odlikovan je 27. novembra 1953. Ordenom narodnog heroja,[2] a 6. maja 1970. Ordenom junaka socijalističkog rada.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ko je ko 1957, str. 27.
  2. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 33.
  3. ^ „Sl. list SFRJ 19/71” (PDF). slvesnik.com.mk. 8. 4. 1971. str. 312. 

Literatura[uredi | uredi izvor]