Njasviž
Njasviž Nяsvі́ž; Nésviž | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Belorusija |
Oblast | Minska oblast |
Rejon | Njasviški |
Osnovan | prvi pomen 1223. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 14.434 (procena) |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 53° 13′ 00″ S; 26° 40′ 00″ I / 53.216667° S; 26.666667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Poštanski broj | 222603, 222620 |
Pozivni broj | +375 1770 |
Registarska oznaka | 5 |
Veb-sajt | |
Grad Njasviž |
Njasviž ili Njesviž (blr. Нясві́ж; rus. Не́свиж) je grad u centralnom delu Republike Belorusije i deo je Minske oblasti. Administrativni je centar Njasviškog rejona.
Prema proceni iz 2012. u gradu je živelo 14.434 stanovnika.
Grad je poznat po brojnim kulturno-istorijskim spomenicima od kojih su svakako najznačajniji Njasviški zamak koja se nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine, gradska većnica i jezuitska župna crkva iz XVI veka.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Naselje pod ovim imenom se prvi put spominje 1223. i u vezi je sa bitkom koja se odigrala na tom području 31. marta 1223, a koja se pominje u Povesti minulih leta. Prema tom letopisu, ime naselja potiče od jednog od vojskovođa Jurija Njesviškog (negde i Njesvickog) koji je poginuo u toj bici.
O samom imenu grada postoje i brojne legende. Prema jednoj od njih na mestu današnjeg grada nekada je postojala jako visoka planina zbog čije visine se nije moglo videti ništa iza nje, te su je lokalni stanovnici zvali Nevidimoй (ili Nevidljiva). Tokom jedne velike poplave reka je razorila planinu i usitnila je u brojna manja brda, ali je stari naziv ostao, i s vremenom je modifikovan u sadašnji Njesviž (odnosno njasviž).
Najstariji arheološki dokazi o postojanju naselja datiraju iz perioda ne starijeg od XV veka. Prvi istorijski utemeljeni podaci o gradu datiraju iz 1446. godine i u vezi su sa predajom grada od strane Velikog litvanskog kneza Kazimira Jagelonca na upravu knezu Mikolaju Janu Nemiroviču.
Grad je 1492. postao feudalni posed izvesnog Petra Kiške, čija je sestra (ili kćerka) Ana 1513. udajom za Jana Radzivila ovaj posed kao miraz prenela pod upravu dinastije Radzivila (pod čijom upravom je bio sve do 1813). Iz tog perioda potiče i Njasviška tvrđava (sagrađena 1586).
Najveći napredak Njasviž je doživeo u drugoj polovini XVI veka kada je dinastijom upravljao knez Nikolaj Siroti koji je skromno sela za kratko vreme pretvorio u uređen i napredan grad u kom su delovale brojne zanatske radionice i škola. Godine 1562. u njasviškoj štampariji je štampana prva knjiga na beloruskom jeziku i na ćiriličnom pismu.[1] Prvo pozorište u Belorusiji osnovano je u Njasvižu. Grad je dobio Magdeburško pravo 1586. godine. Najbolji italijanski i beloruski majstori su učestvovali u izgradnji grada u periodu 1584—1616. i iz tog perioda potiče većina današnjih kamenih građevina (uključujući i tvrđavu i bedeme uz reku Ušu).
Početkom XVIII veka grad je doživeo velika razaranja tokom Velikog severnog rata, i u potpunosti je opljačkan od strane švedske vojske 1706. godine. Grad je obnovljen nakon rata, 1740. osnovan je gradski baletski teatar i oficirska škola.
Od 1793. Njasviž postaje deo Ruske Imperije.
Prema podacima popisa od 1. januara 1896. godine u gradu je živelo 10.237 stanovnika, od čega su njih 5.692 bili Jevreji, 2.890 pravoslavci, 1.545 katolici, te 32 protestanta. U to vreme u gradu je postojala sinagoga i nekoliko manjih jevrejskih molitvenih centara, dva katolička župna centra i jedna pravoslavna crkva.[2]
Godine 1921. Njasviž ulazi u sastav Poljske, a 1939. postaje deo SSSR. Od 1941. do 1944. bio je pod okupacijom Nacističke Nemačke i u tom periodu jevrejska populacija u gradu je gotovo u celosti istrebljena.[3] Od 1991. grad je sastavni deo Republike Belorusije.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema proceni, u gradu je 2012. živelo 14.434 stanovnika.
1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2012. |
---|---|---|---|---|
11.979[4] | 14.039[4] | 14.039[4] | 14.033[4] | 14.434[4] |
Gradske znamenitosti[uredi | uredi izvor]
- Njasviška tvrđava - dvorski kompleks, sedište vladalačke porodici Radzivil. Od 2005. nalazi se na Uneskovoj listi svetske baštine.
- Jezuitska crkva presvetog Tijela Isusovog - jedna od najstarijih jezuitskih crkava u svetu i prva građevina izgrađena u baroknom stilu na teritoriji tadašnje državne zajednice Poljske i Litvanije (osveštana 7. oktobra 1601).
- Slucka vrata - jedina preostala vrata na ulazu u grad sa istoka, datiraju s početka XVIII veka.
- Gradska većnica - jedan od najstarijih objekata te vrste u Belorusiji. Sagrađena je 1596. u stilu kasnog baroka i renesanse, a prvi put renovirana 1752. godine
Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]
Grad Njasviž ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim gradovima:
- Kava de Tireni, Italija
- Goris, Jermenija
- Reutov, Moskovska oblast, Rusija
- Zlotuv, Poljska
- Lajhingen, Baden-Virtemberg, Nemačka
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Minsk celebrates 440th anniversary of first Belarusian book printed in Cyrillic alphabet”. Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Belarus. Pristupljeno 16. 6. 2009.[mrtva veza]
- ^ Nesviž // Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona: V 86 tomah (82 t. i 4 dop.). — SPb., 1890—1907.
- ^ „Jewish Gen Town Locator”. Arhivirano iz originala 29. 02. 2012. g. Pristupljeno 27. 03. 2013.
- ^ a b v g d „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Službena veb prezentacija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. januar 2019)
- Istorijski spomenici Njasviža
- Galerija slika