Pređi na sadržaj

Ćepenak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Otvoreni ćepenci (Stara čaršija u Foči)
Zatvoreni ćepenci

Ćepenak (tur. kepenk) je jedno od dva (ili tri) drvena krila drvene konstrukcije koja se, kao arhitektonski detalj, često mogla videti na starim dućanima u čaršijama i služila je umesto vrata.[1] Takođe se može odnositi i na prozorsko krilo, ali može označavati i mali dućan (prodavnicu).[2]

Uobičajeno je da se reč ćepenak u jednini koristi za jedan kapak, dok se za celu konstrukciju koristi množina ćepenci. Međutim, u nekim slučajevima se i cela konstrukcija naziva jednostavno ćepenak.[3]

[4]

U savremenom turskom jeziku reč kepenk označava plastične ili metalne roletne na prozorima ili vratima balkona ili garaža.[5]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Ćepenci su konstrukcija sastavljena od dva ili tri drvena kapka. Predstavljaju drveno pročelje dućana ili radionice. Jedan ili dva gornja kapka (zavisno od konstrukcije) se podižu, a donji spušta.[6] Gornji kapci kače se za krov i mogu predstavljati svojevrsnu nadstrešnicu — zaštitu od sunca. Donji kapak se podupire i na njemu se izlaže roba, a može služiti i za sedenje.[1]

Opis ćepenka na jednoj staroj kovačnici u Đevđeliji: „... Svaka kovačnica imala je vrata na ulazu, koja su se noću, a ponekad i danju, zaključavala i veliki 'ćepenak' na prednjem zidu. Ćepenak je bio poveliki četvrtasti otvor u obliku povelikog prozora u zidu koji se noću zatvarao daskama na gredicama, kao što se vrata zatvaraju rezom. Ćepenak je bio utvrđen šarkama na gornjoj strani otvora, upravo za gornji dovratak, pa se, prilikom otvaranja, kapak podizao gore, podupirući ga drvenim podupiračima da ćepenak bude u vodoravnom pravcu i da služi unekoliko i kao zaklon od sunca. Donji deo ćepenka sastojao se od dasaka koje su se vodoravno pružale preko donjeg dela zida za pola metra izvan zida i služio je za sedište 'mušterija' (kupaca), pa i za kovača. ... Spoljni, istureni deo ćepenka služio je mušterijama za sedenje i razgovor, jer nije bio običaj da se ulazi u kovačnicu. Ćepenak je služio i za izlaganje izrađenog ili opravljenog zlata.[3]

Tradicija i literatura[uredi | uredi izvor]

Ćepenak se često pominje u delima starih srpskih pisaca. „Najpoznatiji” ćepenci mogu se naći u romanima Zona Zamfirova Stevana Sremca i Gazda Mladen Bore Stankovića.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika. Knj. 6, S-Š. Novi Sad: Matica srpska. 1982. str. 360. COBISS.SR 103648519
  2. ^ Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. str. 940. COBISS.SR 30905103
  3. ^ a b Tanović 1956, str. 134 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFTanović1956 (help)
  4. ^ Tanović, Stevan (1956). „Stari seoski zanati u okolini Đevđelije”. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu. 20: 129—141. Pristupljeno 14. 11. 2018. 
  5. ^ „kepenk”. tureng - English Turkish online dictionary. Pristupljeno 14. 11. 2018. 
  6. ^ „ćepenak – značenje”. Opšte obrazovanje. Pristupljeno 14. 11. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]