Ćiro Truhelka

Ćiro Truhelka
Poprsje u Osijeku
Lični podaci
Datum rođenja	(1865-02-02)2. februar 1865.
Mjesto rođenja	Osijek, Kraljevina Slavonija, Austrijsko carstvo
Datum smrti	18. septembar 1942.(1942-09-18) (77 god.)
Mjesto smrti	Zagreb, Nezavisna Država Hrvatska (defakto), Kraljevina Jugoslavija (dejure)
Narodnost	Hrvat
Religija	katolicizam
Srednja škola	Gimnazija u Osijeku, Klasična gimnazija u Zagrebu
Univerzitet	Sveučilište u Zagrebu
Zanimanje	arheolog, istoričar i istoričar umjetnosti
Porodica
Roditelji	Antun Vjenceslav Marija (djevojačko Šen)
Naučni rad
Institucija	Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine Filozofski fakultet Beogradskog univerziteta u Skoplju

Ćiro Truhelka (Osijek, 2. februar 1865 — Zagreb, 18. septembar 1942) bio je hrvatski arheolog, istoričar i istoričar umjetnosti koji je veliki dio svog profesionalnog života posvjetio proučavanju istorije Bosne i Hercegovine. Pisao je o preistorijskim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, osmanskim dokumentima, stećcima, rimskom i srednjovjekovnom novcu i bosančici. Bavio se i albanologijom. Pored toga, bio je i prvi kustos Zemljaskog muzeja Bosne i Hercegovine.

Mladost i obrazovanje

Ćiro Truhelka je rođen 2. februara 1865. u Osijeku u porodici Antuna Vjenceslava i Marije (djevojačko Šen (njem. Schön)) Truhelke. Otac je bio češkog porijekla, a majka njemačkog. Osnovnu školu je završio u Osijeku, nakon čega je upisao srednju školu koju je na kraju završio u Zagrebu, gdje se nakon očeve smrti preselio sa majkom, bratom Dragošom i sestrom Jagodom. U mladosti je pokazivao interesovanja za slikarstvo i tehničke nauke, ali se zbog loše materijalne situacije u porodici odlučio za studij filozofije na Sveučilištu u Zagrebu, koji je trajao tri godine. Za glavne predmete odabrao je istoriju umjetnosti i istoriju. Doktorirao je 1885. sa diseratacijom „Andrija Medulić: njegov život i djelo”.

Profesionalna karijera

Kao student, Truhelka je sa Izidorom Kršnjavim radio u Štrosmajerovoj galeriji starih majstora i izradio prvi katalog instalacija (1885). Sekretar Muzejskog društva za BiH postao je 1886. i prvi kustos Zemljskog muzeja BiH. Njegov zadatak bio je da pripremi otvaranje muzeja 1888. godine. Imao je 21 godinu kada se doselio u Sarajevo, gdje živio narednih 40 godina. U Muzeju je rukovodio etnografskom, preistorijskom i srednjovjekovnom zbirkom, ali kako nije bilo mnogo stručnjaka, brinuo je o svim muzejskim zbirkama osim onih iz oblasti prirodnih nauka. Kao kustos, Truhelka je uređivao bosanskohercegovački paviljon na izložbama u Budimpešti (1896), u Briselu (1897) i u Parizu (1900). Kostu Hermana je nasljedio 1905. na dužnosti direktora Zemaljskog muzeja i urednika Glasnika Zemaljskog muzeja (do 1920). Njegovom zaslugom Zemaljski muzej je 1913. dobio novu zgradu. Penzionisan je 1922. godine. Iz penzije je povučen 1926. pošto je postavljen za profesora arheologije i istorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Na kraju je ponovo penzionisan 1931. godine. Bio je predsjednik zagrebačkog ogranka Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu.

Truhelka se bavio proučavanjem istorije Bosne i Hercegovine. Rad u Muzeju je uticao na njegova raznovrsna interesovanja. Bavio se iskopavanjem arheoloških lokaliteta, iliriskih grobova i kaštela na preistorijskim nekropolama na Glasincu, kaznenom naselju u Donjoj Dolini kod Gradiške, preistorijskim kulturnom zdanju u Gorici kod Posušja, a iskopao je ranohrišćansku baziliku u Zenici i upozoravao na fenomen „Bosanske crkve” i njenog ranohrišćanskog porijekla, istraživao je lokalitete u dolini rijeke Lašve i oko Stoca, srednjovjekovno Jajce i mnoge druge srednjovjekovne gradove. Zbog toga je stekao priznanje na antropološkom kongresu u Beču, kao i članstvo u Društvu. U oblasti etnologije je radio na etnografskom zborniku i dao pregled narodnog života u BiH. Truhelka je iznio mnoga značajna saznanja o predosmanskoj Bosni i Hercegovini i dao značajan doprinos istraživanju istorije srednjovjekovne Bosne proučavanjem stećaka, materijalne kulture, bosančice, topografije, numizmatike, političke, društvene i religijske situacije. Tvrdio je da grob koji je pronašao na planini Vran pripada Divi Grabočevoj, legendarnoj heroini i djevi iz prozorskom mjesnom usmenom predanju, tvrdeći da je potvrdio mit. Međutim, legenda nikada nije potvrđena u mjesnom ili bilo kojim drugim pisanim izvorima, a njeno postojanje nije zabilježeno ni u ljetopisima mjesnog franjevačkog samostana u Štiću, niti u njegovom martirologu. Truhelka je 1888. na lokalitetu Kraljev grob kod Jajca iskopao posmrtne ostatke obezglavljenog muškarca, za koje je predložio da su ostaci kralja Stefana Tomaševića. Iako nikada nije potvrđeno, ovi ostaci se danas nalaze u franjevačkom samostanu u Jajcu. Truhelka je proučavao albanski i turski jezik, radi svojih istraživanja.

Kontroverze

Da bi antijugoslovenskom hrvatskom nacionalizmu obezbjedio čvrstu naučnu osnovu, Truhelka je koristio rasnu antropologiju kako bi napravio razliku između Hrvata i Srba. Truhelka je tvrdio da su bosanski muslimani etnički Hrvati, koji su, po njemu, pretežno pripada nordijsko-dinarskom rasnom tipu. S druge strane, prema njemu, većina Srba pripadala je degenisanoj rasi Vlaha, slična Jevrejima i Jermenima, iako je Truhelka „bio oprezan u pravljenju razlike između tamnoputih Srba vlaškog porijekla i svjetlokosih Srba koji su, prema njemu, bili čisti Sloveni.”

Dok je bio na čelu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, dio naučnog rada i istraživanja bio je podrijeđen dokazivanju nekih njegovih pseudonaučnih stavova i pokušaja da se pronađe potvrda pretjeranih tvrdnji o prisustvu katolicizma u Bosni. S druge strane, u skladu sa politikom Austrougarske, sve što je vezano za srpsko nasljeđe ili Srbe, sistematski je izbjegavano ili potiskivano.

Truhelka je, kao i mnogi drugi pripadnici hrvatske inteligencije, sa oduševljenjem pozdravio uspostavljanje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine. Do svoje smrti sljedeće godine, napisao je neke rasističke i pseudonaučne opaske o Srbima u svojoj knjizi „Uspomene jednog pionira”; „Srbi etnički tuđi rasni elemenat, koji po geopolitičkom svom položaju pripadaju različitim kulturnim područjima, te nikada nisu imali zajedničke kulturne povijesti, vjere i kulturnog života, a ta borba koja se vodi pred našim očima jest borba vlaških došljaka protiv autohtonog žiteljstva Bosne, koje je oduvijek samo hrvatsko.” Tvrdio je da su bosanski muslimani etnički Hrvati koji su pripadali rasno nadmoćnoj nordijskoj rasi. Miljenko Jergović je napisao da je knjiga, ako se izostavi ova rasističke opaska, „jedna od najmoćnijih, literarno superiornih, dokumentarno dragocjenih, hrvatskih knjiga o Bosni i o Sarajevu u vrijeme kada se taj grad iz rubne turske čaršije pretvarao u jednu od metropola habsburške imperije.”

Djela

• Bosančica: prinos bosanskoj paleografiji, Sarajevo, 1889.
• Prehistoričke gradine na Glasincu, Sarajevo, 1891.
• Pobliže određivanje prehistoričkih nahođaja u Bosni i Hercegovini iz željeznog doba, Sarajevo, 1893?
• Starobosanski pismeni spomenici: sa 14 slika u tekstu i 2 tabele, Sarajevo, 1894.
• Iz starih rukopisa, Sarajevo, 1894.
• Starobosanski natpisi: sa 30 slika i 1 tablom u tekstu, Sarajevo, 1895.
• Slavonski banovci: prinos hrvatskoj numismatici, Sarajevo, 1897.
• Osvrt na sredovječne kulturne spomenike Bosne, Sarajevo, 1900.
• Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka, Sarajevo, 1901.
• Kraljevski grad Jajce: povijest i znamenitosti, Sarajevo, 1904.
• Naši gradovi: opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine: [uz 96 slika], Sarajevo, 1904. (Pretisak, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica, Zagreb, 2009.)
• Arnautske priče: niz primjeraka arnautske narodne poezije iz izvornog govora pribrane i priređene, Sarajevo, 1905.
• Crtice iz srednjeg vijeka, 1908.
• Dubrovačke vijesti o godini 1463., 1910.
• Tursko-slavjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911.
• Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba: sa 56 slika u tekstu i jednom tablom, 1912.
• Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoričko, Sarajevo, 1914.
• Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, Sarajevo, 1915. (Posebni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini)
• Das Testament des Gost Radin, 1916.
• Stari turski agrarni zakonik za Bosnu, 1917.
• Konavoski rat 1430. — 1433.: historička studija po spomenicima dubrovačke arkive, Sarajevo, 1917.
• Nekoliko misli o rješenju bosanskog agrarnog pitanja, Sarajevo, 1918.
• Djevojački grob: legenda iz bosanske prošlosti, St. Kugli, Zagreb, 1923? (Pretisak iz 1923. Franjevački samostan-Mala nakladna kuća Sveti Jure, Rama-Šćit-Baška Voda, 1995.; Franjevački samostan, Rama—Šćit, 2003.; 3. dop. izd. Franjevački samostan Rama-Šćit, Rama, 2007.; Djevojački grob: legenda, Ognjište, Zagreb, 2011.)
• Arheološke beleške iz Južne Srbije, Skoplje, 1927—1929.
• Starokršćanska arheologija, Zagreb, 1931. (Pretisak, Fortuna, Strmec Samoborski, 2008.)
• O porijeklu bosanskih muslimana, Sarajevo, 1934.
• Studije o podrijetlu: etnološka razmatranja iz Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1941. (Pretisak, Hrvatsko društvo folklorista, Zagreb, 1992.)
• Uspomene jednog pionira, Zagreb, 1942. (Ponovlj. nakl. Azur Journal, Zagreb, 1992.; Vrijeme, Zenica, 2012.)
• Deutsch — albanisches Worterbuch: (Manuskript, 1899) = Fjalor gjermanisht — shqip: (Doreshkrim, 1899.), Заједница Албанаца у Републици Хрватској, Загреб, 1995.

Литература

• Koprek, Ivan (2007). Thesaurus archigymnasii: zbornik radova u prigodi 400. godišnjice klasične gimnazije u Zagrebu 1607.-2007. (на језику: енглески). Klasična gimnazija. ISBN 978-953-95772-0-7. Приступљено 17. 9. 2023. 
• Hasanbegović, Zlatko (2007). Muslimani u Zagrebu 1878—1945: Doba utemeljenja (на језику: хрватски). Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. ISBN 978-953-6358-05-2. Приступљено 17. 9. 2023. 
• Babinger, Franz (1992). Mehmed the Conqueror and His Time (на језику: енглески). Princeton University Press. ISBN 978-0-691-01078-1. Приступљено 17. 9. 2023. 
• Ljubez, Bruno (2009). Jajce grad: prilog povijesti posljednje bosanske prijestolnice (на језику: хрватски). NKD Napredak. ISBN 978-9958-840-45-6. Приступљено 17. 9. 2023. 
• Bartulin, Nevenko (14. 11. 2013). The Racial Idea in the Independent State of Croatia: Origins and Theory (на језику: енглески). BRILL. ISBN 978-90-04-26282-9. Приступљено 17. 9. 2023.