Pređi na sadržaj

Džejn Gudol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Džejn Gudol
Puno imeValeri Džejn Moris-Gudol
Ime po rođenjuValerie Jane Morris-Goodall
Datum rođenja(1934-04-03)3. april 1934.
Mesto rođenjaLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
Potpis
Džejn Gudol

Džejn Moris Gudol (engl. Jane Morris Goodall; London, 3. april 1934)[2] britanski je primatolog, etolog, antropolog.[3] Smatra se najvažnijim stručnjakom za šimpanze na svetu. Najpoznatija je po 55-godišnjoj studiji o društvenom i porodičnom životu divljih šimpanzi, započetoj njenim odlaskom u Nacionalni park Gombe Strim, u Tanzaniji 1960. Osnivač je Instituta Džejn Gudol i programa „Koreni i izdanci”, a obimno je radila na pitanjima očuvanja i dobrobiti životinja.[4]

Ona je osnivač je Instituta Džejn Gudol i programa Koreni & izdanci, i intenzivno je radila na pitanjima očuvanja i dobrobiti životinja. Služila je u odboru Projekta neljudskih prava od njegovog osnivanja 1996. godine.[5][6]

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

Valeri Džejn Moris Gudol je rođena 3. aprila 1934. u Londonu od oca Mortimera Herberta Morisa Gudola, biznismena i majke Margaret Majfenju Džozef, pisca.[2] Kao dete, od oca je dobila plišanu igračku šimpanzu i na taj način razvila ljubav prema primatima. Ta igračka i danas putuje sa njom po čitavom svetu.

Godine 1957. odlazi u Keniju, na farmu prijatelja. Postaje sekretarica Luisa Likija, poznatog arheologa i paleontologa, kome su trebali istraživači šimpanzi na terenu. Liki 1958. šalje Gudolovu u London na proučavanje ponašanja i anatomije primata. 14.jula 1960.[7] Džejn Gudol dolazi u Nacionalni park Gombe Strim u Tanzaniji. Od 1962. Liki finansira Džejnino školovanje na Kembridžu, gde ona 1965. stiče doktorat iz etologije.

Udavala se dva puta. Prvi put 1964. za holandskog plemića barona Huga fon Levika, sa kojim ima sina. Drugi put 1975. za Dereka Brajsisona, člana tanzanijskog parlamenta i direktora nacionalnih parkova te zemlje. Autor je preko 25 knjiga, od čega je desetak namenjeno deci. Njenim životom i radom bavilo se više od 40 dokumentarnih filmova.[8]

Rad[uredi | uredi izvor]

Istraživanja u Nacionalnom parku Gombe Strim[uredi | uredi izvor]

Od 1960. godine Džejn Gudol počinje sa proučavanjem zajednice šimpanzi Kasakela u Nacionalnom parku Gombe Strim, u Tanzaniji. U svom posmatranju Džejn je primetila stvari koje su stroge naučne doktrine možda previdele.Umesto da brojem obeleži šimpanze koje je posmatrala, ona im je dala imena kao što su Fifi i Dejvid Sivobradi. Zapazila je da imaju jedinstvene i individualne ličnosti, što je u to vreme bila nekovencionalna ideja. Posmatrala je ponašanja kao što su zagrljaj, poljupci, tapkanje po leđima, pa čak i golicanje, ono što smatramo ljudskim aktivnostima. Gudolova insistira da su ovi gestovi dokaz o emocionalnim vezama između članova porodice ili drugih pojedinaca u zajednici, i da mogu da traju čitavog života. Ova analiza ukazala je da između ljudi i šimpanza postoje sličnosti, ne samo u genima, već i u emocijama, inteligenciji i porodičnim i društvenim odnosima.

Istraživanje u Gombe Strimu najbolje je poznato naučnoj zajednici zbog pobijanja dva dugogodišnja uverenja: samo ljudi mogu da konstruišu alatke i šimpanze su vegetarijanci. Šimpanze koriste grančice koje čak i oblikuju da bi pomoću njih mogli da „pecaju” termite.

Gudolova je takođe pronašla i agresivnu stranu prirode šimpanzi u Gombe Strimu. Otkrila je da će šimpanze sistematski loviti i jesti manje primate, kao što su majmuni kolobus, što je dovelo do preispitivanja prethodne koncepcije ishrane i ponašanja šimpanzi. Takođe je primetila da dominantne ženke namerno ubijaju mlade drugih da bi održale svoju dominaciju. Ona opisuje i rat Gombe šimpanzi od 1974. do 1978. u svojim memoarima. Njeni nalazi su potpuno preokrenuli znanja o ponašanju šimpanzi i bili su dodatni dokaz društvene sličnosti između ljudi i šimpanza, samo na mnogo mračniji način.

Oslobođena od konvencionalnih normi istraživanja, razvila je blisku vezu sa šimpanzama i uspela da postane jedini čovek ikada prihvaćen u zajednici šimpanzi. Bila je najniži član njihove vojske u periodu od 22 meseca.

Institut Džejn Gudol[uredi | uredi izvor]

Godine 1977. Gudolova je osnovala Institut sa svojim imenom, koji podržava istraživanje Gombe šimpanzi i predvodi svetske napore za očuvanje šimpanzi i njihovih staništa. Ima 19 kancelarija širom sveta. Od 1991. radi i svetski omladinski program „Koreni i izdanci“ koji je prisutan u preko 100 zemalja. Na Univerzitetu Djuk u Minesoti otvoren je Centar za studije primata Džejn Gudol, gde su svi njeni rukopisi, fotografije, beleške objedinjeni i postavljeni u onlajn bazu podataka. Danas, Gudolova sve svoje vreme posvećuje zastupanju šimpanzi i životne sredine, putujući skoro 300 dana godišnje.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Džejn Gudol je dobila mnoge počasti za svoj ekološki i humanitarni rad. Generalni sekretar UN nazvao je Gudolovu poslanikom mira za UN. Britanska kraljica ju je odlikovala najvišom počasti za žene u Britanskom kraljevstvu. Ima medalju Francuske Legije časti i preko 50 drugih počasti i nagrada od raznih institucija, vlada i humanitarnih organizacija širom sveta.

Radovi[uredi | uredi izvor]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • 1969 My Friends the Wild Chimpanzees Washington, DC: National Geographic Society
  • 1971 Innocent Killers (with H. van Lawick). Boston: Houghton Mifflin; London: Collins.
  • 1971 In the Shadow of Man Boston: Houghton Mifflin; London: Collins. Published in 48 languages.
  • 1986 The Chimpanzees of Gombe: Patterns of Behavior Boston: Bellknap Press of the Harvard University Press. Published also in Japanese and Russian. R.R. Hawkins Award for the Outstanding Technical, Scientific or Medical book of 1986, to Bellknap Press of Harvard University Press, Boston. The Wildlife Society (USA) Award for "Outstanding Publication in Wildlife Ecology and Management".
  • 1990 Through a Window: 30 years observing the Gombe chimpanzees London: Weidenfeld & Nicolson; Boston: Houghton Mifflin. Translated into more than 15 languages. 1991 Penguin edition, UK. American Library Association "Best" list among Nine Notable Books (Nonfiction) for 1991.
  • 1991 Visions of Caliban (co-authored with Dale Peterson, PhD). Boston: Houghton Mifflin. New York Times "Notable Book" for 1993. Library Journal "Best Sci-Tech Book" for 1993.
  • 1999 Brutal Kinship (with Michael Nichols). New York: Aperture Foundation.
  • 1999 Reason For Hope; A Spiritual Journey (with Phillip Berman). New York: Warner Books, Inc. Translated into Japanese and Portuguese.
  • 2000 40 Years At Gombe New York: Stewart, Tabori, and Chang.
  • 2000 Africa In My Blood (edited by Dale Peterson). New York: Houghton Mifflin Company.
  • 2001 Beyond Innocence: An Autobiography in Letters, the later years (edited by Dale Peterson). New York: Houghton Mifflin Company. ISBN 0-618-12520-5 Online version
  • 2002 The Ten Trusts: What We Must Do To Care for the Animals We Love (with Marc Bekoff). San Francisco: Harper San Francisco
  • 2005 Harvest for Hope: A Guide to Mindful Eating New York: Warner Books, Inc. ISBN 0-446-53362-9
  • 2009 Hope for Animals and Their World: How Endangered Species Are Being Rescued from the Brink Grand Central Publishing ISBN 0-446-58177-1
  • 2013 Seeds of Hope: Wisdom and Wonder from the World of Plants (with Gail Hudson) Grand Central Publishing ISBN 1-455-51322-9

Knjige za decu[uredi | uredi izvor]

  • 1972 Grub: The Bush Baby (with H. van Lawick). Boston: Houghton Mifflin.
  • 1988 My Life with the Chimpanzees New York: Byron Preiss Visual Publications, Inc. Translated into French, Japanese and Chinese. Parenting's Reading-Magic Award for "Outstanding Book for Children," 1989.
  • 1989 The Chimpanzee Family Book Saxonville, MA: Picture Book Studio; Munich: Neugebauer Press; London: Picture Book Studio. Translated into more than 15 languages, including Japanese and Swahili. The UNICEF Award for the best children's book of 1989. Austrian state prize for best children's book of 1990.
  • 1989 Jane Goodall's Animal World: Chimps New York: Macmillan.
  • 1989 Animal Family Series: Chimpanzee Family; Lion Family; Elephant Family; Zebra Family; Giraffe Family; Baboon Family; Hyena Family; Wildebeest Family Toronto: Madison Marketing Ltd.
  • 1994 With Love New York / London: North-South Books. Translated into German, French, Italian, and Japanese.
  • 1999 Dr. White (illustrated by Julie Litty). New York: North-South Books.
  • 2000 The Eagle & the Wren (illustrated by Alexander Reichstein). New York: North-South Books.
  • 2001 Chimpanzees I Love: Saving Their World and Ours New York: Scholastic Press
  • 2002 (Foreword) "Slowly, Slowly, Slowly," Said the Sloth by Eric Carle. Philomel Books
  • 2004 Rickie and Henri: A True Story (with Alan Marks) Penguin Young Readers Group

Filmovi[uredi | uredi izvor]

Gudol je tema više od 40 filmova:[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dame Jane Goodall”. Woman's Hour. 26. 1. 2010. BBC Radio 4. Pristupljeno 18. 1. 2014. 
  2. ^ a b The Biography Channel (2010). „Jane Goodall Biography”. Arhivirano iz originala 10. 8. 2010. g. Pristupljeno 28. 7. 2010. 
  3. ^ Holloway, M. (1997) Profile: Jane Goodall – Gombe's Famous Primate, Scientific American 277(4), 42–44.
  4. ^ „Jane in the Forest Again”. Pristupljeno 28. 10. 2017. 
  5. ^ „About Us”. NhRP Website. Nonhuman Rights Project. Arhivirano iz originala 26. 6. 2012. g. Pristupljeno 3. 9. 2013. 
  6. ^ „2013 is here, and we are ready!”. NhRP Website. Nonhuman Rights Project. 16. 1. 2013. Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 3. 9. 2013. „The following year, I created the Center for the Expansion of Fundamental Rights, Inc. (CEFR), which is now the Nonhuman Rights Project, Inc., with Jane Goodall as a board member. 
  7. ^ „Jane in the Forest Again”. National Geographic. april 2003. Pristupljeno 17. 11. 2014. 
  8. ^ Goodall, Jane. „"JaneGoodall CV" (PDF). Arhivirano iz originala 26. 04. 2012. g. Pristupljeno 28. 10. 2017. 
  9. ^ I.M. (19. 10. 2017). „Not just another film about Jane Goodall”. The Economist. 
  10. ^ „Zayed's Antarctic Lights”. National Geographic - Videos, TV Shows & Photos - Middle East - English (na jeziku: engleski). Pristupljeno 19. 6. 2020. 
  11. ^ „Winners Gallery - New York Festivals”. tvfilm.newyorkfestivals.com. Pristupljeno 19. 6. 2020. 
  12. ^ „New Doc Special The Hope Tells Story Of Jane's Living Legacy”. Arhivirano iz originala 02. 08. 2020. g. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]