Džozefina Kokran

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Džozefina Kokran
Džozefina Kokran na rumunskoj marki iz 2013. godine
Puno imeDžozefina Gadis Kokran
Datum rođenja(1839-03-08)8. mart 1839.
Mesto rođenjaŠelbivil (Ilinois)SAD
Datum smrti3. avgust 1913.(1913-08-03) (74 god.)
Mesto smrtiČikago, Ilinois, SAD
PrebivališteSAD
DržavljanstvoSAD
RadoviIzumitelj popularnog modela mašine za pranje sudova

Džozefina Garis Kokran (8. mart 1839 - 3. avgust 1913) bila je Amerikanka koja je napravila patentirala prvu mašinu za pranje posuđa.[1] Ona je dizajnirala mašinu u šupi iza svog doma; zatim ju je konstruisala uz pomoć mehaničara Džordža Batersa, koji je postao jedan od njenih prvih zaposlenih.[2] Tvrdi se da je rekla „Ako niko drugi neće da izmisli mašinu za pranje sudova, uradiću to sama!“[3] Kada je njen patent izdat 28. decembra 1886, osnovala je kompaniju Garis-Kokran Manufakčuring za proizvodnju svojih mašina.[4] Kokranova je pokazala svoju novu mašinu na Svetskoj kolumbijskoj izložbi u Čikagu 1893. godine, gde je devet Garis-Kokran mašina za pranje bilo instalirano u restoranima i paviljonima sajma i naišla je na interesovanje restorana i hotela, gde pristup toploj vodi nije bio problem. Na Sajmu je dobila najvišu nagradu za „najbolju mašinsku konstrukciju, izdržljivost i prilagođavanje svojoj delatnosti“. Garis-Kokran Manufakčuring kompanija, koja je proizvodila ručne i električne mašine za pranje sudova, porasla je kroz fokus na hotele i druge komercijalne kupce i preimenovana je u Cochran's Crescent Washing Machine Company 1897. godine.[5]

Kokranova mašina za pranje sudova je postala deo KitchenAid-a akvizicijom od strane Hobart Manufacturing Company nakon Kokranove smrti 1913. godine, koji je prvi razvio komercijalni posao, a 1949. godine, prva KitchenAid mašina za pranje sudova zasnovana na Kokranovom dizajnu je predstavljena javnosti. Do 1950-ih, većina domaćinstava je imala pristup toploj vodi koja je u prošlosti bila ograničena, a kulturni stavovi u vezi sa ulogom žena su se promenili, tako da se kućno tržište potrošača otvorilo za mašine za pranje sudova 1950-ih. Kokranova je posthumno uvrštena u Nacionalnu dvoranu slavnih pronalazača 2006. za patent 355,139 izdat 28. decembra 1886. za njen pronalazak mašine za pranje sudova.[6]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Džozefina Kokran rođena je 1839. godine u gradiću Šelbivil u Ilinoisu, SAD.[7] Pripadala je porodici visokog staleža te se od nje nije očekivalo da radi. Oko 1879. godine umro je Džozefinin muž Vilijam Kokran i ostavio je u lošim materijalnim uslovima. Odlučila je da konstruiše mašinu koja bi joj uštedela vreme prilikom pranja posuđa.

Nakon što se preselila u kuću svoje sestre u Šelbivilu, u Ilinoisu, udala se za Vilijama Kokrana 13. oktobra 1858. Vilijam se vratio godinu dana ranije sa razočaravajućeg pokušaja u kalifornijskoj zlatnoj groznici, ali je kasnije postao prosperitetni trgovac suvom robom i demokratski političar.[8][9] Džozefina i Vilijam su imali dvoje dece: Hali i Katarin.[10]

Godine 1870, porodica se preselila u vilu i ona se pridružila čikaškom društvu. Posle jedne večere, deo od posuđa sentimentalne vrednosti se ispucao tokom pranja, što ju je navelo da traži bolju alternativu ručnom pranju porculana.[11] Takođe je htela da oslobodi umorne domaćice obaveze pranja sudova posle jela.[12]

Smrt i priznanje[uredi | uredi izvor]

Kokran je umrla od moždanog udara ili iscrpljenosti u Čikagu, Ilinois, 3. avgusta 1913. i sahranjena je na groblju Glenvud u Šelbivilu, Ilinois.[13] Godine 2006, primljena je u Nacionalnu dvoranu slavnih pronalazača.[14]

Izumiteljka[uredi | uredi izvor]

Džozefina do tada nije pokazivala znake da će biti izumitelj. Visoko društvo Šelbivila prebacivalo joj je da se pretvara u običnog mehaničara. Četiri godine provodila je sate u šupi u svom dvorištu. Znala je da je već postojala patentirana mašina za pranje posuđa. Izumeo ju je Džoel Haton i patentirao 1850. godine. Međutim, Džoelova „mašina“ sastojala se od drvenog korita u koga su se stavljali sudovi na koje se slivala voda iz pumpe koja se pokretala ručno. Time pranje posuđa nije olakšano.

Džozefina je svoju mašinu patentirala 28. decembra 1886. godine. Sastojala se od bakarnog kazana unutar koga je bilo nekoliko metalnih mreža u koje su se stavljali sudovi. Mašinu je pokretao motor, a pod pritiskom je ulazila voda sa sapunicom. Na početku mašina nije našla na veliki odziv, pre svega zbog svoje glomaznosti. Preokret se dogodio 1893. godine, nakon Svetske izložbe u Čikagu. Hoteli i restorani počeli su da mašinu za posuđe naručuju od firme „Kokran vošing mašin kompani“. Prodaja se nastavila i posle Džozefinine smrti. Kompanija je preimenovana u „Kičen ejd“. Mašine za posuđe ušle su u širu upotrebu tek šezdesetih godina dvadesetog veka.

Kokranova mašina za pranje sudova[uredi | uredi izvor]

Bilo je više pokušaja da se proizvede komercijalno isplativa mašina za pranje sudova. Godine 1850, Džoel Hoton je dizajnirao aparat za natapanje posuđa sa ručnim pogonom.[15] Tokom 1860-ih, L. A. Alekander je poboljšao uređaj sa zupčaničkim mehanizmom koji je omogućavao korisniku da vrti posuđe na rešetkama kroz kadu sa vodom. Nijedan od ovih uređaja nije bio posebno efikasan.[16]

Pronalazak mašine za pranje sudova Džozefine Kokran je na kraju postao uspeh; međutim, to ne samo da je oduzimalo mnogo vremena i truda, već se suočila i sa brojnim preprekama na svom putu da postane uspešna žena inovator. Nakon smrti njenog muža 1883. godine, Kokranova je ostala sa samo 1.535,59 dolara i apsurdnim iznosom duga, za koji je morala da pronađe način da ga otplati.[17] Ovo ju je ne samo dovelo u položaj nevolje i žalosti, već ju je i motivisalo da stvori ovu inovaciju za koju je bila strastvena i koja joj je hitno bila potrebna da se finansijski izdržava. Smrt njenog muža je takođe stavila Kokranovu u iskušavajući položaj kao žena. Morala je da oživi svoj izum, dobije patent na njemu, pronađe kupce i prodaje im svoj proizvod sasvim sama, sa malo ili nimalo zastupljenosti i pomoći muških figura u svom životu. U to vreme, to bi bilo teško za svaku ženu, bez obzira na poreklo ili položaj. U narednim godinama, naporno je radila na plasiranju svoje inovacije na tržište, uz malo novca, tehničkog znanja i kompetentne pomoći da razvije mehaniku svoje mašine za pranje sudova.

Nakon podnošenja prve prijave za patent 31. decembra 1885. godine, počela je da razvija prototip svog proizvoda, iznoseći svoju viziju na videlo.[18] Kokranova je dizajnirala prvi model svoje mašine za pranje sudova u šupi iza njene kuće u Šelbivilu, Ilinois.[19] Džordž Baters je bio mehaničar koji joj je pomagao u izgradnji mašine za pranje sudova. On je bio radnik u prvoj fabrici mašina za pranje sudova. Da bi napravila mašinu, prvo je izmerila posude i napravila žičane odeljke, od kojih je svaki posebno dizajniran da se u njega mogu staviti tanjiri, šolje ili tacne. Odeljci su bili smešteni unutar točka koji je ležao ravno unutar bakarnog kotla. Motor je okretao točak dok je vrela sapunska voda prskala sa dna kotla i pljuštala po sudovima. Njena mašina za pranje sudova je prva koristila pritisak vode umesto perača za čišćenje posuđa unutar mašine.[20] Patent je dobila 28. decembra 1886. godine.[21]

Još jedan izazov sa kojim se suočila bila je prodaja svog proizvoda pojedinačnim domaćinstvima, posebno domaćicama. Prve mašine za pranje sudova su, zapravo, bile preskupe za prosečno domaćinstvo, koštale su između 75 i 100 dolara, što većina žena ne bi potrošila na neki predmet za svoju kuhinju čak i ako bi to značilo da im se olakša trud koji su morale da ulože u pranje sudova.[22] Pored toga, većina domova u to doba nije bila opremljena da se nosi sa zahtevima mašine sa korišćenjem tople vode.[23] Međutim, godinama kasnije, domovi su počeli da dodaju kotlove koji su bili dovoljno veliki da ispune te zahteve, što je na kraju omogućilo Kokranovoj da prodaje domaćicama, što je od početku bio njen pravi krajnji cilj.

Njen glavni kupci su bili hoteli i restorani, sve do 1950-ih, pošto vodovodna tehnologija zadovoljava potrebe za snabdevanjem toplom vodom za mašinu za pranje sudova, Kokranova je počela da prodaje proizvod domaćicama. Međutim, tek nakon promene javnog mnjenja prema kućnim poslovima i tehnologiji, mašina za pranje sudova je postala popularna. Nažalost, to je doba koje Kokranova nikada nije doživela, jer je preminula 1913. godine u 74. godini. Kasnije 1926. godine njena kompanija je prodata KitčinEjdu, što je sada deo Whirlpool Corporation.[24]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Extraordinary Origins of Everyday Things. Reader's Digest. 2009. str. 6. ISBN 978-0276445699. 
  2. ^ David John Cole; Eve Browning; Fred E. H. Schroeder (2003). Encyclopedia of Modern Everyday Inventions. Greenwood Publishing Group. str. 100—. ISBN 978-0-313-31345-5. 
  3. ^ Bellis, Mary. (2020, August 28). Josephine Cochran and the Invention of the Dishwasher. Retrieved from https://www.thoughtco.com/josephine-cochran-dishwasher-4071171
  4. ^ „Woman Invents Dishwasher: Patent For First Practical Dish Washing Machine Issued December 28, 1886 – Josephine Cochrane”. USPTO. United States Patent Office. 2001. Arhivirano iz originala 15. 06. 2020. g. Pristupljeno 19. 10. 2019. 
  5. ^ „Dishwasher Woman”. mirage world of women. Mirage. 18. 7. 2018. Pristupljeno 20. 10. 2019. 
  6. ^ „Josephine Cochrane - Dishwashing Machine”. MIT Lemelson Invents. Lemelson-MIT. 2001. Pristupljeno 20. 10. 2019. 
  7. ^ „NNBD: Josephine Cochrane”. NNDB. Soylent Communications. 2014. Pristupljeno 5. 4. 2015. 
  8. ^ In spite of her young age and the societal norm at the time, Cochrane was guided by her independent nature and personal confidence. She assumed her husband's name but preferred spelling it with an "e" on the end, a point of contention with his family. Forgotten Newsmakers: Josephine Cochrane (1839–1913) Invented the Dishwasher
  9. ^ John, Lienhard (1999). „Engines of our Enginuity”. Inventing the Dishwasher. Pristupljeno 4. 4. 2015. 
  10. ^ „NNBD tracking the entire world”. 
  11. ^ Ed Sobey (2010). The Way Kitchens Work: The Science Behind the Microwave, Teflon Pan, Garbage Disposal, and More. Chicago Review Press. str. 41—. ISBN 978-1613743072. 
  12. ^ „Inventing the Dishwasher”. Parts Select. Eldis Group Partnership. 2015. Pristupljeno 10. 4. 2015. 
  13. ^ „Cook's Info”. Cook's Info. 1998. Pristupljeno 4. 4. 2015. 
  14. ^ „Spotlight | National Inventors Hall of Fame”. Invent.org. 2013-11-21. Arhivirano iz originala 2016-08-14. g. Pristupljeno 2016-05-29. 
  15. ^ Mary Ellen Snodgrass (2004). Encyclopedia of Kitchen History. Routledge. str. 320—. ISBN 978-1-135-45572-9. 
  16. ^ Hilpirn, Kate (2010-10-29). „The Secret History of: The Dishwasher”. www.independent.co.uk. The Independent. Pristupljeno 2014-05-06. 
  17. ^ „Josephine Cochrane (1839–1913) invented the Dishwasher”. Forgotten Newsmakers. Forgotten Newsmakers. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  18. ^ Ram, Jocelyn; Atkisson, Eric; Premack, Jay; Larrimore, Laura; Schatz, Steve; Camarota, Alex. „'I'll do it myself'. USPTO. United States Patent and Trademark Office. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  19. ^ Blattman, Elissa (2013), Three Every-day Items Invented by Women, National Women's History Museum 
  20. ^ Johanna, Brenner. „Portland's Walk of the Heroines”. woh.pdx.edu. Arhivirano iz originala 8. 5. 2015. g. Pristupljeno 4. 4. 2015. 
  21. ^ US Patent No. 355139A: Dish-washing machine
  22. ^ Ram, Jocelyn; Atkisson, Eric; Premack, Jay; Larrimore, Laura; Schatz, Steve; Camarota, Alex. „'I'll do it myself'. USPTO. United States Patent and Trademark Office. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  23. ^ Rosenberg, Sari. „December 28, 1886: Josephine Cochrane secured a patent for the Dishwasher and saved us all from 'Dishpan hands'. Lifetime. Lifetime. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  24. ^ „This Socialite Hated Washing Dishes So Much That She Invented the Automated Dishwasher”. IEEE Spectrum (na jeziku: engleski). 2020-10-06. Pristupljeno 2021-12-07. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Politikin zabavnik broj 2756