Pređi na sadržaj

Dž (ćiriličko)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ćiriličko slovo Џ
Slova slovenskih jezika
А А́ А̀ А̄ Б В Г
Ґ Ѓ Д Ђ Е Ѐ
Ё Є Ж З З́
Ѕ И Ѝ И́ І Ї
Й Ј К Ќ Л Љ
М Н Њ О
Ō П Р С С́ Т
Ћ У Ў Ф Х Ц
Ч Џ Ш Щ Ъ Ы
Ь Э Ю Я
Slova neslovenskih jezika
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ Ҕ
Ӻ Ӷ Ԁ Ԃ
Ԭ Ԫ Ӗ Ӂ
Җ Ӝ Ԅ Ӟ Ҙ
Ԑ Ӡ Ԇ
Ӣ Ҋ Ӥ Қ Ӄ
Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ Ӆ
Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ
Ң Ӈ Ԩ Ҥ Ԣ Ԋ
Ӧ Ө Ӫ Ҩ Ԥ
Ҧ Ҏ Ԗ Ҫ Ԍ
Ҭ Ԏ Ӯ Ӱ Ӳ
Ү Ү́ Ұ Ҳ Ӽ
Ӿ Һ Ҵ Ҷ Ӵ
Ӌ Ҹ Ҽ Ҿ
Ы̄ Ӹ Ы̆ Ҍ Ӭ Э̆
Э̄ Э̇ Ю̆ Ю̈ Ю̄ Є̈
Я̆ Я̄ Я̆ Я̈ Ԙ Ԝ
Ӏ
Istorijska slova
Ѻ Ѹ Ѡ Ѽ Ѿ Ҁ
Ѣ Ѥ Ѧ Ѫ Ѩ
Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ ֹѴ Ѷ
Digrafi ćirilice
Sva slova ćirilice

Slovo Џ je dvadeset i deveto slovo srpske ćirilice.

Prvi put se pojavljuje u 15. veku, u rumunskoj ćirilici, kao izmenjena forma slova Č.[1] Srpski prepisivači su počeli da ga upotrebljavaju u 17. veku. Vuk Stefanović Karadžić je vratio slovo Џ u srpsku ćirilicu.[2]

Slovo Џ se upotrebljava u srpskom, makedonskom, bošnjačkom, crnogorskom i abhaskom jeziku.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Maretić, Tomislav (1899). Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Zagreb: Knjižara L. Hartmana. Pristupljeno 24. 10. 2022. 
  2. ^ Đorđić, Petar (1971). Istorija srpske ćirilice: Paleografsko-filološki prilozi (1. izd.). Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pismenica serbskoga їezika po govoru prostoga naroda, napisana Vukom Stefanovićem, serbiїancem. U Vienni, 1814. U pečatnьi G. Іoanna Šnirera. [Reprint: Kraljevo: GIRO «Slovo», 1984].
  • Prvi Srpski Bukvar. Napisao Vuk Stef. Karadžić, filosofije doktor… U Beču, u štampariji Jermenskoga namastira, 1827. [Reprint: Beograd: Narodna biblioteka Srbije, grafičko preduzeće «Zaječar», 1978.]
  • Ivan Kočev, Ivan Aleksandrov. Dokumenti za sъčinяvaneto na «makedonskiя knižoven ezik» // Makedonski pregled (Macedonian review). Spisanie za nauka, literatura i obщestven život. Godina XIV, kniga 4 (Sofiя, 1991). Str.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]