Pređi na sadržaj

Abdul Rašid Dostum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Abdul Rašid Dostum
Abdul Rašid Dostum 2014. godine.
Datum rođenja(1954-03-25)25. mart 1954.
Mesto rođenjaProvincija Đuzan
Veb-sajtweb.archive.org/web/20110128113515/

Abdul Rašid Dostum (pers. عبدالرشید دوستم; Provincija Đuzan, 25. mart 1954)[1] avganistanski je političar i maršal Avganistanske nacionalne armije koji je bio potpredsednik Avganistana od 2014. do 2020. godine. Poznat je i kao lider Nacionalnog islamskog fronta Avganistana (Junbish-i-Milli Islami Afghanistan), odnosno avganistanske Uzbekistanske zajednice, ali i po tome što je nekoliko puta menjao stranu tokom decenija oružanog sukoba u Avganistanu, što mu je donelo reputaciju jednog od najkontroverznijih.gospodara rata u zemlji.

Rođen je u siromašnoj uzbekistanskoj porodici. 1970. godine zaposlio se u naftnoj fabrici u Šeberganu, gde se nakon nekog vremena pridružio lokalnom radničkom sindikatu. Posle Saurske revolucije, kao simpatizer novog komunističkog režima, postao je član lokalnih paravojnih formacija „za zaštitu revolucije“, a 1979. pridružio se vladajućoj Narodnoj demokratskoj stranci, odnosno njenoj frakciji Parčam. 1980. proveo je kratko vreme na obuci u SSSR-u, a zatim je aktivno učestvovao u ratu protiv mudžahedina.

Njegova jedinica, koja je prvobitno bila vod, na kraju je narasla do nivoa divizije i u svom sastavu imala je preko 40 000 ljudi. Dostum je to dugovao ličnoj harizmi, ali i tendenciji da se bori u prvim redovima, zbog čega su ga sovjetski saveznici nazivali „avganistanskim Čapajevom“. Dostumova 53. divizija bila je jedna od retkih komunističkih paravojnih formacija koja je mogla da deluje van matične provincije, a poslata je u Kandahar na jugu zemlje krajem 1980-ih, gde je čuvala povlačenje sovjetskih snaga.

Dostum je nastavio da podržava prosovjetski komunistički režim nakon povlačenja Sovjetskog Saveza, ali nekoliko meseci nakon raspada SSSR-a, svestan da komunisti više nemaju spoljnog saveznika, postigao je dogovor sa vođom mudžahedina Ahmad-Ša Masudom u proleće 1992. i stao na stranu pobunjenika. Taj potez primorao je komunističkog lidera Mohameda Nadžibulaha da podnese ostavku i označio je konačni krah režima. Dostum je sa svojim ljudima ušao u Kabul, a zatim pomogao Masudu u novom sukobu protiv suparničkog vođe mudžahedina Gulbudina Hekmatjara .

Međutim, savezništvo sa Masudom, odnosno odanost novoproglašenoj i međunarodno priznatoj Islamskoj državi Avganistan, nije dugo trajalo. 1994. pridružio se Hekmatjaru protiv Masuda, a 1995. neko vreme je koketirao sa Talibanima. Područje pod njegovom kontrolom na severu države, čije je sedište bio grad Mazari-i-Šarif, bilo je među relativno tišim u zemlji i često se zvalo „Dostumistan“; funkcionisao je kao faktički nezavisna država, gde je Dostum izdavao sopstvenu valutu. 1995. posetio je Taškent i navodno je uzbekistanski predsednik Islam Karimov ponudio ujedinjenje ili aneksiju „Dostumistana“; Karimov, tada američki saveznik, odbio je ponudu.

Nakon što su talibani ušli u Kabul 1996. godine, Dostum se pridružio antitalibanskom Severnom savezu. U maju 1997. godine, međutim, nakratko je izbačen iz svog uporišta kada su grad zauzeli Talibani, iskoristivši pobunu njegovih zapovednika. Dostum je pobegao u Tursku, ali se vratio nekoliko meseci kasnije. Talibani su, s druge strane, ponovo zauzeli grad sledećeg leta, a Dostum je ponovo bio prisiljen na progonstvo.

Dostum se vratio iz izgnanstva nakon napada 11. septembra 2001. godine, nakon što je američka administracija odlučila da ukloni Talibane i obratila se Severnoj alijansi za pomoć. Dostum i njegove pristalice vešto su koristili američku podršku, a tokom američke invazije Mazari-i-Šarif je 10. novembra oslobođen od talibana, kao prvi veći grad u Avganistanu. Dostum i njegovi ljudi tada su zarobili hiljade talibana, od kojih su mnogi nestali mesec dana kasnije pod nikad razjašnjenim okolnostima u događaju koji se ponekad naziva masakr u Dašt-i-Leiliju.

Dostum je dobio formalni status zamenika ministra odbrane u vladi predsednika Hamida Karzaija, ali je na kraju počeo da se distancira i od nje i od Amerikanaca, koje je kritikovao zbog neefikasnosti u borbi protiv talibana.

2014. godine izabran je za potpredsednika na listi Ašrafa Ganija koji je postao predsednik.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Big fish among the Afghan warlords”. The Washington Times. 12. 10. 2008. „Gen. Dostum, 54 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]