Adrijan Sarajlija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Adrijan Sarajlija
Datum rođenja(1976-04-06)6. april 1976.(48 god.)
Mesto rođenjaZvornikSFRJ

Adrijan Sarajlija (Zvornik, 6. april 1976) srpski je pisac. Poznat je po svojim pripovetkama i romanu Ogledalo za vampira. Završio je Prvu beogradsku gimnaziju, a potom i Medicinski fakultet u Beogradu. Sarajlija je deo signalističkog umetničkog pokreta. Član je Udruženja književnika Srbije. Oženjen je, živi i radi u Beogradu.[1]

Dela[uredi | uredi izvor]

Kratke priče Adrijana Sarajlije objavljivane su u više domaćih i regionalnih antologija, kao što su: Best of Kišobran 1 (2008), Beli šum (2008), Gradske priče 3 - Fantastika (2008), Istinite laži (2009), Gradske priče 4 - Vodenica (2009), Best of Kišobran 2 (2010), Parasvemir (2010), Fan(tom) (2010). Zastupljen je i u prozinu Emitor, te na internet stranicama sajta Art–Anima i književnog bloga Kišobran. Autor je zbirke priča Manufaktura G (2010), romana Ogledalo za vampira (2012) i zbirke Goli glasovi (2017). Manufaktura G sadrži devet žanrovski heterogenih priča koje se kreću od naučne fantastike, preko horora do magijskog realizma. Među pričama se izdvaja najambicioznija i najduža - Sve što raste, upečatljiva i jeziva slika pošasti koja uništava svet. Radnja romana Ogledalo za vampira smeštena je u daleki Brazil i prati sudbinu Eduarda, frustriranog profesora istorije u jednoj privatnoj srednjoj školi. Opčinjen vampirskom mitologijom, Eduardo odlučuje da uz pomoć dostignuća savremene medicine postane što sličniji svojim mračnim uzorima, te da se osveti onima koji su mu naneli zlo. Priče zbirke Goli glasovi obuhvataju žanrovski raspon od naučne fantastike, preko alternativne istorije i magijskog realizma, do eksperimentalnih pripovesti napisanih u neoavangardnom maniru.

Recepcija dela[uredi | uredi izvor]

Adrijan Sarajlija, Zoran Stefanović i Dejan Ajdačić, Univerzitetska biblioteka u Beogradu, 13. mart 2019.

Miloš Cvetković je Sarajlijinu zbirku opisao na sledećim rečima: "Manufaktura G jeste debitantska zbirka Adrijana Sarajlije; čini je devet očito pažljivo izabranih priča koje obuhvataju šarolik žanrovski raspon koji se kreće od naučne fantastike, horora, steampunka, pa sve do vesterna... Sve priče u zbirci zanatski su pažljivo izbrušene i dok Sarajlija očito još traži sopstveni glas i pri tom dosta eksperimentiše kako s formom tako i sa sadržinom, ono što je za sve priče konstanta jeste njegova posvećenost detaljima, sigurno pripovedenje i veliko bogatstvo ideja“.[traži se izvor]

Hrvatski kritičar Davor Šišović je u Glasu Istre pohvalio zbirku: „Stil ravan klasicima magičnog realizma ali i onom andrićevsko-selimovićevskom načinu pripovijedanja, vrlo prirodni dijalozi, izuzetno umješno građenje atmosfere, slojevito karakterizovani likovi ali i nemilosrdnost prema njihovim sudbinama, to su samo neke odlike Sarajlijine proze."

Pisac i kritičar Ilija Bakić napisao je o romanu Ogledalo za vampira: „Roman Adrijana Sarajlije neobuzdana je, visprena i vrcava pripovest koja potvrđuje njegovo zapaženo mesto među mlađim srpskim piscima fantastike zavređeno zbirkom Manufaktura G."

U kulturnom dodatku lista Politika, 16. juna 2012, objavljen je opsežan prikaz Sarajlijinog romana koji potpisuje politikolog prof dr Aleksandar L. Jugović, jedan od vodećih domaćih teoretičara društvenih devijacija. Jugović piše: „Autor nam koristeći horor saopštava da seks, moć i medijska slava, jesu ključne vrednosti društva spektakla... Sarajlija se koristi metamorfozom profesora Eduarda u vampira ("vampirinja") kako bi nam pokazao strahove čoveka koji živi u savremenom društvu: zbog pripadanja, socijalnog statusa, seksualne orijentacije, zdravlja…. Njegov junak je paradigma zbunjenog, marginalizovanog i nesrećnog čoveka u vremenu medijskog konzumerizma."[2]

Đorđe Bajić je 29. juna 2012. godine u prikazu za sajt Popboks napisao: „Možda će neke čitaoce odbiti pojedini previše eksplicitni opisi, ali treba imati u vidu da su oni sredstvo uz pomoć kojeg Sarajlija postiže svoj cilj - groteskni realizam rableovskog tipa."[traži se izvor]

Istarski pisac Saša Šebelić se takođe pohvalno izrazio o romanu: „Priča, iako to naslov sugerira, nije horor žanra već čista spekulativna fikcija, u kojoj autor sažima i opisuje, ne osuđujući, ne zgražajući se, poroke modernoga, hibridnoga doba, dekadenciju i amoral koji se kao patina nataložio na ovome svijetu i nalazi se svuda oko nas ne zaobilazeći čak niti profesije od kojih se očekuje bar minimum etike."[3]

Pesnik i prozni pisac Slobodan Škerović je napisao sledeće o Sarajlijinom romanu: „Izuzetno bogata, egzotična i pitka scenografija prožeta je karnevalski neobuzdanim humorom kojim progovaraju Sarajlijine groteske. U ovom romanu-prvencu, došla je do punog izražaja elokventnost, pronicljivost i majstorska režija Adrijana Sarajlije. Smešna strana vampirskog sveta, silovito se sudara s mračnom i okrutnom stvarnošću Brazila telesnih strasti i njima sledstvenih bizarnih modusa vivendi, vodeći do rasprskavanja ljudskih formi u bića džungle druge vrste, ubitačnije i nepredvidivije od one stvarne Amazonije."[4]

Roman Ogledalo za vampira uvršten je u širi izbor za NIN-ovu nagradu.[5]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Roman[uredi | uredi izvor]

  • Ogledalo za vampira (samizdat, 2012; „Čarobna knjiga“, 2013).

Prozne zbirke[uredi | uredi izvor]

  • Manufaktura G („Tardis”, 2010).
  • Goli glasovi („Everest media”, 2017)

Antologije i grupne zbirke[uredi | uredi izvor]

  • Hronovizija u antologiji Beli šum: Antologija priča o televiziji, uredio Goran Skrobonja, Paladin (biblioteka „Fraktali“), 2008.
  • Abrakadabra u antologiji Istinite laži: Priče o urbanim legendama, uredio Goran Skrobonja, Paladin (biblioteka „Fraktali“), 2009.
  • Berlin Bob u antologiji Apokalipsa juče, danas, sutra, uredio Goran Skrobonja, Paladin (biblioteka „Fraktali“), 2011.
  • Wasserkrabbe u antologiji Parasvemir, uredili Tatjana Jambrišak i Darko Vrban, Mentor, Zagreb, 2010.
  • Pismo u antologiji Tamna, tmasta tvar, uredili Tatjana Jambrišak, Darko Vrban i Ivana Delač, Mentor, Zagreb, 2013.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]