Akademija muzičkih umetnosti u Pragu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Akademija muzičkih umetnosti u Pragu
Akademija muzičkih umetnosti - palata Lihtenštajn
Tipjavni
Osnivanje1945
AfilijacijaPrag
DekanProf. Ivan Klánský
Broj zaposlenih350 pedagoga
Broj studenata1500
Broj odseka18 odeljenja
LokacijaPrag, Češka
Veb-sajthttps://www.hamu.cz/
Mala Strana, Hartig i Lihtenštajn palata

Akademija muzičkih umetnosti u Pragu je deo Akademije scenskih umetnosti (AMU): muzike, plesa, drame, filma, televizije i multi-medija osnovane predsedničkim dekretom od 27. oktobra 1945.[1]

To je najveća umetnička škola na univerzitetskom nivou u Češkoj. Sa više od 350 pedagoga i istraživača, kao i 1500 studenata, AMU ima veliki naučni potencijal u brojnim disciplinama pozorišta, filma i muzike.[2]

Akademiju scenskih umetnosti čine: Fakultet za pozorište (DAMU), Fakultet za film i televiziju (FAMU), i Fakultet za muziku i ples (HAMU).[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo i misija Muzičkog i plesnog fakulteta Akademije scenskih umetnosti u Pragu su stari i duboko ukorenjeni. Muzički fakultet je za život češke muzike ono što je bio Praški konzervatorijum (najstarija takva strukovna škola u Evropi nakon Konzervatorijuma u Parizu) u periodu 1811-1919. godine i Master klasa konzervatorijuma od 1919-1946.

Muzički fakultet je osnovan kao deo Akademije scenskih umetnosti (AMU), koja je osnovana dekretom predsednika Republike, dr Edvarda Beneša, 27. oktobra 1945. Posle samo dve godine delovanja (1946–47), muzički fakultet je bio okrutno pogođen talasom represivnog ispitivanja kao rezultat komunističkog državnog udara iz februara 1948. Jedan broj studenata, kao i neki od većine visoko uglednih profesora (npr. dirigent Vaclav Talih i prof. dr. Bedrih Dobrodinski) bili su primorani da ga napuste.

Prvobitni koncept bio je usmeren na obrazovanje kompozitora, dirigenata i operskih režisera, kao i solista i kamernih muzičara u odabranim predmetima: pevanje, klavir, orgulje, instrumenti gudačkog kvarteta (violina, viola, violončelo), kontrabas, harfa i duvački instrumenti (flauta, oboa, klarinet, fagot, francuski rog). Postepeno su i drugi predmeti ovde zauzeli mesto: truba i trombon 1950-ih, i čembalo i gitara kasnijih decenija. Ubrzo su sa pozorišnog fakulteta prešli plesni predmeti: plesna pedagogija, koreografija i nauka o plesu (prvobitno teorija plesa), a kasnije im se pridružilo i ne-verbalno pozorište (prvobitno pantomima). Teorija muzike kao nezavisna disciplina razvila se postepeno,1993. godine postala je samostalna studijska disciplina.

Od 1993. novouređena bivša palata Lihtenštajn postala je sedište Muzičkog i plesnog fakulteta AMU, a od 1995. godine i nekadašnja palata Hartig, dve palate koje su činile jednu povezanu jedinicu. Obe palate nalaze se u srcu praške Male Strane. Tako je Muzički fakultet, prvi put u svojoj istoriji, imao odvojene zgrade, koje su mu, pre svega, pružale potreban nastavni prostor - učionice, prostorije za vežbe, baletske dvorane, studio za snimanje, čitaonice, arhiv i prostorije za popravku i održavanje muzičkih instrumenata.

Akademija muzičkih umetnosti danas[uredi | uredi izvor]

Dekan Akademije je Prof. Ivan Klánský.

Akademija ima sledeća odeljenja: 101 - Odeljenje za komponovanje – šef Prof. Hanuš Bartoň
102 - Odeljenje za dirigovanje – šef Doc. Tomáš Koutník
103 - Odeljenje za glas i opersku režiju – šef Prof. MgA. Ivan Kusnjer
104 - Odeljenje instrumenata sa klavijaturama – šef Prof. MgA. František Malý
105 - Odeljenje za gudačke instrumente – šef Doc. MgA. Leoš Čepický
106 - Odeljenje za duvačke i limene instrumente – šef Prof. Vladimír Rejlek
107 - Odeljenje za ples – šef Prof. Mgr. Václav Janeček, Ph.D.
108 - Odeljenje muzičko-teorijskih disciplina – šef MgA. Vít Havlíček, Ph.D.
109 - Odeljenje za ne-verbalno pozorište – šef Doc. MgA. Adam Halaš, Ph.D.
110 - Odeljenje za upravljanje muzikom – šef Prof. PhDr. Jiří Štilec, CSc.
170 - Odeljenje za klavirsku pratnju – šef MgA. Miroslav Sekera
171 - Odeljenje za dizajn zvuka – šef Doc. MgA. Martin Pinkas, Ph.D.
173 - Odeljenje za udaraljke – šef Daniel Mikolášek
174 - Odeljenje za interpretaciju džeza – šef Doc. MgA. Jaromír Honzák
184 - Odeljenje za istorijsko tumačenje – šef MgA. Pavel Svoboda
185 - Odsek za savremenu muziku – šef MgA. Iva Oplištilová, Ph.D.
186 - Odeljenje teorije muzike – šef Prof. MgA. Mgr. Jiří Bezděk, Ph.D.
198 – Odeljenje za kamernu muziku – šef Doc. Mgr. Štěpán Koutník[4]

Podučavanje studenata pružaju vrhunski umetnici koji su aktivni u najprestižnijim pozorištima, na filmu i televiziji, muzički virtuozi i drugi ugledni članovi češke kulturne i intelektualne scene.

Sala Martin

Ostali sadržaji[uredi | uredi izvor]

Dvorana Martin ima kapacitet od 200 mesta i opremljena je orguljama sa trostrukom tastaturom, ima dva klavira i čembalo, poseduje pozornicu za kamerni orkestar sa dovoljno prostora za izvođače a takođe je omogućeno direktno snimanje u dobro opremljenom studiju.

Pozorište INSPIRACE je scenski studio HAMU-a, osnovano u podrumu palate Lihtenštajn, uglavnom za predstavljanje muzičke i pozorišne produkcije studenata, džez, operu i pantomimu. Otvoreno je 13.9.2009. i rekonstruisano 2014-2015. godine. Prostor je pogodan za manje predstave jer je kapacitet 45 - 55 sedišta.

Biblioteka: Prostrane prostorije biblioteke koriste se za čitaonice, dva audio-vizuelna studija i druge sobe za preslušavanje. Raspored biblioteke omogućava nesmetano proučavanje građe, slušanje CD-ova i LP-ova i reprodukcije video kaseta ili, po potrebi, održavanja različitih seminara i drugih događaja u okviru redovnih predavanja fakulteta. 1997. godine katalog je pretvoren u elektronski oblik putem skeniranja i dostupan je u ovom obliku on-lajn svim korisnicima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Academy of Performing Arts in Prague”. mastersportal.com. Arhivirano iz originala 16. 06. 2020. g. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  2. ^ „Academy of Performing Arts in Prague”. topuniversities.com. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  3. ^ „THE ACADEMY OF PERFORMING ARTS IN PRAGUE”. www.amu.cz. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  4. ^ „Music and Dance Faculty (HAMU)”. hamu.cz. Pristupljeno 15. 5. 2020.