Albert Lutuli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Albert Lutuli
Albert Lutuli
Datum rođenja1898
Mesto rođenjaBulavajo, Rodezija
Datum smrti21. jul 1967.(1967-07-21) (68/69 god.)
Mesto smrtiPokrajina NatalJužnoafrička Republika

Albert Lutuli (engl. Albert John Mvumbi Luthuli; 1898 — 21. jul 1967) je bio južnoafrički aktivista protiv aparthejda, poglavica i političar koji je služio kao generalni predsednik Afričkog nacionalnog kongresa od 1952. do svoje smrti 1967.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1898. godine u Bilavaju[1] u hrišćanskoj adventističkoj crkvi kao najmlađi od troje dece.[2] Vratio se u rodnu kuću svoje porodice u Groutvil 1908. kako bi se školovao pod brigom strica.[3] Nakon što je završio srednju školu sa diplomom učitelja postao je direktor male škole u pokrajini Natal gde je bio jedini učitelj. Vlada je priznala njegovo učenje i ponuđena mu je stipendija za studiranje na Adams koledžu. Diplomirao je 1922. godine kada je radio kao profesor na Adamovom koledžu gde je bio jedan od prvih afričkih nastavnika. Godine 1928. je postao sekretar Natalnog zavičajnog učiteljskog društva, a potom i njegov predsednik 1933.[3] Ušao je u južnoafričku politiku i započeo je pokret protiv aparthejda 1935. godine kada je izabran za poglavicu rezervata reke Umvoti.[3] Pridružio se Afričkom nacionalnom kongresu 1944. i izabran je za pokrajinskog predsednika ogranka Natal 1951.[3] Godinu dana kasnije, 1952, je predvodio kampanju u znak protesta protiv usvajanja zakona aparthejda nakon čega ga je vlada uklonila sa glavne pozicije pošto je odbio da bira između toga da bude član Afričkog nacionalnog kongresa ili poglavica u Groutvilu.[4] Iste godine je izabran za generalnog predsednika Afričkog nacionalnog kongresa. Nakon Šarpvilskog pokolja, gde je ubijeno šezdeset i devet Afrikanaca, lideri Afričkog nacionalnog kongresa, poput Nelsona Mandele, su verovali da organizacija treba da pruži oružani otpor vladi.[4] Lutuli je bio protiv upotrebe nasilja, ali kako je vreme prolazilo postepeno ga je prihvatao. Ostao je privržen nenasilju na ličnom nivou. Nakon četiri naredbe o zabrani, zatvaranju i izgnanstvu njegovih političkih saveznika i zabrane Afričkog nacionalnog kongresa, Lutulijeva moć kao generalnog predsednika je postepeno opadala. Naknadno stvaranje uMkhonto we Sizwe paravojnog krila Afričkog nacionalnog kongresa je označio prelazak pokreta protiv aparthejda sa nenasilja na oružanu borbu.[4] Inspirisan svojom hrišćanskom verom i nenasilnim metodama koje je koristio Mahatma Gandi, Lutuli je hvaljen zbog svoje posvećenosti nenasilnom otporu protiv aparthejda, kao i zbog svoje vizije nerasnog južnoafričkog društva. Godine 1961. je dobio Nobelovu nagradu za mir za vođenje nenasilnog pokreta protiv aparthejda.[2][5] Pristalice ga označavaju kao globalnu ikonu mira sličnu Mahatma Gandiju i Martinu Luteru Kingu od kojih je ovaj drugi tvrdio da je sledbenik i obožavalac Lutulija. Formirao je multi-rasne saveze sa Južnoafričkim indijskim kongresom i Južnoafričkim kongresom demokrata. Preminuo je 21. jula 1967. u pokrajini Natal.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vinson, Robert Trent (2018-08-09). Albert Luthuli (na jeziku: engleski). Ohio University Press. ISBN 978-0-8214-4642-3. 
  2. ^ a b v Couper, Scott (2010). Albert Luthuli: Bound by Faith (na jeziku: engleski). University of KwaZulu-Natal Press. ISBN 978-1-86914-192-9. 
  3. ^ a b v g Luthuli, Albert John (1962). Let My People Go (na jeziku: engleski). McGraw-Hill. ISBN 978-0-452-00288-3. 
  4. ^ a b v Pillay, Gerald J. (2012). Albert Luthuli (na jeziku: engleski). HSRC Press. ISBN 978-0-7969-2356-1. 
  5. ^ Benson, Mary (1963). Chief Albert Lutuli of South Africa (na jeziku: engleski). Oxford University Press.