Alboka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alboka
Alboka
Klasifikacijadrveni duvački instrumenti
Razvijenkraj 13. veka

Alboka je drveni duvački instrument sa jednostrukim jezičakom koji se sastoji od jedne trske, dve melodijske cevi malog prečnika sa rupama za prste i zvona tradicionalno napravljenog od životinjskog roga. Na baskijskom jeziku, alboka se zove albokari. Obično se koristi za pratnju tamburaške grupe.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Alboka je poreklom iz Baskije, slični instrumenti sa jednom lulom su zastupljeni širom Španije, u Madridu (gaita serrana), Asturiji (turullu), Kastilji i Andaluziji (gaita gastorena). Naziv alboka je izveden iz arapske reči al-bûq (البوق) što znači truba ili rog. Instrument koji je prethodio alboki je napravljen od jedne trske, rupama malog prečnika za prste i zvona tradicionalno napravljenog od životinjskog roga.[2] Potiče od instrumenta idioglot sa jednom trskom koji je pronađen u Egiptu 2700. godine pre nove ere.[3] Tokom Starog kraljevstva memeti su bili prikazani na reljefima sedam grobnica u Sakari, šest grobnica u Gizi i piramidama kraljice Kentkaus.[4] Svirači instrumenta bi duvali u rog kako bi aktivirali trsku umesto da je drže u ustima.[5] Alboka, za razliku od ovog instrumenta, ima dve lule od trske, drvenu dršku i rog na svakom kraju. Veruje se da potiče od marokanske duple lule za rog koja ima dve cevi od trske od kojih je svaka opremljena kravljim rogom.[3] Osnovana je u Španiji krajem 13. veka i prikazana je u Aleksandrovoj pesmi i preživelim srednjovekovnim skulpturalnim crkvenim ukrasima. Poznati svirači alboke su Ibon Koteron i Alan Grifin.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Alboka”. Musicologie.org. Pristupljeno 2020-04-26. 
  2. ^ „Construcción de una alboka tradicional "ITXE". Construyetualboka.blogspot.com. 6. 11. 2011. Pristupljeno 21. 4. 2021. 
  3. ^ a b Midgley, R., ur. (1976). Musical Instruments of the World. United States: Diagram Visual Information Ltd. 
  4. ^ Rice, A.R. (1992). The Baroque Claringet. New York, NY: Oxford University Press. 
  5. ^ Jenkins, J.; Olsen, P.R. (1976). Music and Musical Instruments of the World of Islam. Kent, UK: Westerham Press Ltd. 
  6. ^ „Alboka information, overview and history”. Alboka Lamoille (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 12. 12. 2022. g. Pristupljeno 2020-04-26. 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Barrenchea, José Mariano y Riezu, P. Jorge de, "Alboka. Entorno folklórico" Archivo Padre Donostia. Lecaroz (Navarra), 1976.