Aleksandar Akimov
Aleksandar Akimov | |
---|---|
Ime po rođenju | Aleksandar Fjodorovič Akimov |
Datum rođenja | 6. maj 1953. |
Mesto rođenja | Novosibirsk, Ruska SFSR, SSSR |
Datum smrti | 11. maj 1986.33 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, Ruska SFSR, SSSR |
Uzrok smrti | Trovanje radijacijom |
Aleksandar Fjodorovič Akimov (rus. Александр Фёдорович Акимов; 6. maj 1953 — 11. maj 1986) bio je sovjetski inženjer koji je bio na dužnosti šefa smene koja je radila u reaktoru 4 Černobiljske nuklearne elektrane u noći kada se desila Černobiljska katastrofa 26. aprila 1986. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Aleksandar Akimov je rođen 6. maja 1953. godine u Novosibirsku, Ruska SFSR, SSSR.
Akimov je 1976. godine diplomirao na Moskovskom energetskom inženjerskom institutu, sa specijalizacijom u inženjerstvu i automatizaciji toplotnih i energetskih procesa.
Karijeru je započeo u Nuklearnoj elektrani Černobilj u septembru 1979. godine. Tokom prvih godina u Černobilju, bio je na pozicijama višeg inženjera za upravljanje turbinama i nadzornika smene turbinske sale.
Dana 10. jula 1984. godine Aleksandar Akimov imenovan je za nadzornika smene jedinice reaktora 4.[1]
Černobiljska katastrofa[uredi | uredi izvor]
U noći 26. aprila 1986. godine, Aleksandar Akimov je obavljao dužnost nadzornika smene reaktora 4.
Turbina je bila zatvorena kako je planirano i struja je skočila. Akimov je pritisnuo dugme AZ-5 — hitni slučaj klase 5 — da ugasi otrovani reaktor. Kontrolne šipke su ušle oko 2-2,5 m u reaktor, koje se spuštaju do dubine od ukupno sedam metara, ali borove šipke su imale grafitne vrhove koji su uzrokovali povećanje snage. Reaktor je zatim eksplodirao, a komunikacione mreže su iznenada bile preplavljene pozivima i informacijama — Akimov je čuo izveštaje o velikom oštećenju reaktora, ali nije vjerovao u to i zato je prenosio lažne informacije o stanju reaktora.[2] Kada je saznao tačan stepen nesreće, radio je sa svojom posadom u zgradi reaktora do ranog jutra, pokušavajući da pumpa vodu u izloženi reaktor.
Akimov je umro 11. maja 1986. godine, dve sedmice nakon nesreće, zbog akutnog radijacijskog sindroma, u dobi od 33 godine. U početnom ispitivanju su on i njegovi saradnici bili okrivljeni. Tek kasnije je krivica prebačena na direktora i upravnika fabrike. Posada i direktori nisu se pridržavali sigurnosnih smernica postrojenja i ignorisali su ponavljana upozorenja.[3]
Priznanja[uredi | uredi izvor]
Aleksandra Akimova je predsednik Ukrajine Viktor Juščenko posthumno nagradio Ordenom hrabrosti 3. stepena.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tatьяna, Griva. „Geroi-likvidatorы”. chnpp.gov.ua (na jeziku: ruski). Pristupljeno 7. 06. 2019.
- ^ Barringer, Felicity (22. 04. 2001). „The World; Life After Death: Chernobyl Today”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 7. 06. 2019.
- ^ „The Telegraph - Pretraga arhive Google vesti”. news.google.com. Pristupljeno 7. 06. 2019.
- ^ Presidential Decree No. 1156/2008 of 12 December 2008
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]