Aleksandar Svirski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Svirski, ikona 16. vek

Aleksandar Svirski (pre monašenja Amos; 1448, selo Mandera, - 30. avgust 1533, manastir Aleksander-Svirski) - ruski pravoslavni svetitelj, u liku prepodobnog, iguman manastira. Proslavlja se održava 17. (30. aprila) i 30. avgusta (12. septembra).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u selu Mandera, na obali reke Ojat nasuprot manastira Vedeno-Oiatski, u porodici siromašnih lokalnih seljaka Stefana i Vase, koji su kasnije takođe uzeli monaški postrig. Prema brojnim istraživačima, Aleksandar Svirski je po poreklu bio Vepsijac, što je u skladu sa rezultatima antropološkog ispitivanja moštiju. Potvrda o vepskom poreklu Aleksandra Svirskog nalazi se u nekim publikacijama Moskovske patrijaršije. Prema žitiju, majka se dugo molila Bogu za rođenje deteta i rodila sina posle mnogo godina sterilnosti. Po rođenju je dobio ime po proroku Amosu. Kada je Amos odrastao, učio je da čita i piše, ali žitije izveštava da je učio „stagnirajući i ne brzo“. [1], [2] [3] [4] [5] [6]

Aleksandro-Svirski skit manastira Valaam[uredi | uredi izvor]

U 19. godini Amos je potajno otišao u manastir Valaam, gde je živeo 7 godina kao iskušenik, a 1474. položio je monaški zavet sa imenom Aleksandar. Povukavši se na osamljeno ostrvo, kasnije nazvano Sveti Aleksandar se podvizavao oko sedam godina u pećini. Na Svetom ostrvu se sada nalazi Aleksandro-Svirski skit manastira Valaam posvećen Preobraženju, gde je sačuvana pećina i njegov vlastiti grob iskopan njegovim rukama.[7]

1485. godine, po blagoslovu igumana manastira, Aleksandar je otišao do Svetog jezera, smeštenog nedaleko od Oloneca i reke Svir. Vremenom je ovde formiran manastir, danas poznat kao manastir Aleksandar-Svirski.

Prema hagiografskoj literaturi, proslavio se mnogim čudima i pravednim životom. U manastiru je vaspitao mnoge učenike i mnoge laike uveo u veru. Najpoznatij njegovi učenici su Adrijan Zavališin, Genadije i Nikifor Važeozerskije, Kornelije Padanskij, Terapont Voznesenski, Kasijan Solomenjski i drugi. Neko vreme svetitelj je živeo u potpunoj samoći i vodio je surov isposnički život. Nakon 25 godina povučenosti, prema njegovom žitiju, Aleksandar je bio jedini ruski svetitelj koji se udostjio viđenja Svete Trojice.

Godine 1506, novgorodski episkop Serapion postavio je Aleksandra za igumana manastira Svete Trojice (kasnije Aleksandro-Svirski manastir Olonec, sada Tihvinska eparhija).

Umro je 30. avgusta [9. septembra] 1533. godine

Kanonizacija i poštovanje[uredi | uredi izvor]

Sverusko poštovanje svetitelja započelo je ubrzo nakon njegove smrti, 1547. godine, za vreme vladavine cara Ivana Groznog, verovatno na inicijativu mitropolita Makarija, koji ga je lično poznavao. Po carevoj naredbi, jedna od kapela crkve Pokrova na rovu bila je posvećena uspomeni na svetitelja. To se objašnjava činjenicom da su na dan pomena Svetog Aleksandra Svirskog ruske trupe izvojevale 1552. važnu pobedu nad kazanskim princom Epančom. Katedrala Makarievski iz 1547. godine uspostavila je svoje opšte crkveno poštovanje i sastavljena je crkvena služba.[8]

Mošti svetitelja pronađene su 17. (27.) aprila 1641. godine. Prema žitiju, mošti su bile neraspadljive.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hruщov I. Zametki o russkih žitelяh beregov reki Oяti // Zapiski imperatorskogo russkogo geografičeskogo obщestva po otdeleniю эtnografii, 1868. T. II. — S. 51 — 75
  2. ^ Monah Afanasiй. Kratkoe žitie prepodobnogo Aleksandra Svirskogo/
  3. ^ Pimenov V. V. Vepsы: Očerk эtničeskoй istorii i genezisa kulьturы. — M., 1965. — S. 234.
  4. ^ Paškov A. M. Karelьskie prosvetiteli i kraevedы HIH — načala HH veka. — Petrozavodsk, 2010. — S. 14, 212.
  5. ^ Strogalьщikova Z. I. Vepsы: problemы razvitiя na rubeže vekov // Pravitelьstvo Respubliki Kareliя.
    Vepsы. Očerki istorii i kulьturы. — SPb., 2014. — S. 69—70. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. februar 2020)
  6. ^ Sutяgina L. Э. Severnaя Fivaida. K voprosu o duhovnom, kulьturnom i istoričeskom značenii monastыreй Priladožья // Pяtыe Pюhtickie čteniя. Pravoslavnaя kulьtura i praktika vospitaniя ličnosti: Tradicii i sovremennый opыt. — 2016. — S. 365.
  7. ^ Žitie prepodobnogo Aleksandra Svirskogo
  8. ^ V sobore Vasiliя Blažennogo otkrыlasь cerkovь Aleksandra Svirskogo // RIA Novosti, 25.09.2008