Aleksandar Simić (fotograf, 1898)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Simić
Aleksandar Aca Simić,
Beogradski fotograf 1924. godine.
Lični podaci
NadimakAca
Datum rođenja(1898-07-24)24. jul 1898.
Mesto rođenjaBeograd, Srbija
Datum smrti18. januar 1971.(1971-01-18) (72 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ
Umetnički rad
Poljefotografija
Uticao naTomislav Peternek

Aleksandar Aca Simić (Beograd, 24. jul 1898 — Beograd, 18. januar 1971) bio je srpski i jugoslovenski foto-reporter i novinar. Po završenoj maturi u Beogradu otišao u Pariz gde je studirao u Nacionalnoj školi dekorativnih umetnosti i apsolvirao na arhitekturi.

Fotografski i novinarski rad[uredi | uredi izvor]

Prve fotografije snimio 1912. Zatim se kao fotograf sreće 1915. u Prvom svetskom ratu, prilikom prelaska Albanije. Od 1921. bavio se profesionalno novinskom fotografijom, a objavljivao je u listu Nedeljne ilustracije, zatim radio u listu Politika (od 1924. do početka Drugog svetskog rata), i smatra se prvim foto-reporterom tog lista. Za vreme okupacije sarađivao kao foto-reporter sa listom Kolo. Budući da je taj list osnovan od okupacionih vlasti, ta saradnja je Simiću, posle rata, pripisana kao „kolaboracija sa neprijateljem“.

Posle 1945. privremeno mu je zabranjen rad u novinarstvu „zbog rada u režimskom listu, u vreme okupacije“. Da bi prehranio porodicu bavio se neko vreme pozorišnom fotografijom za Narodno pozorište u Beogradu. Kada je skinuta zabrana da radi u novinarstvu (ali je i dalje je važila zabrana za rad u listu Politika) Simić je nastavio rad u Foto-agenciji „Jugopres“ (delovala pod okriljem Novinske agencije „Tanjug“), pa u listovima Glas i Duga, a od 1952. je u listu Borba, kao urednik fotografije. Penzionisan je 1960. godine. Bio je nosilac Albanske spomenice, i dobitnik nekoliko nagrada za fotografiju. Bio je član Foto-sekcije ULUPUS-a i Sekcije foto-reportera Udruženja novinara Srbije.

Tematske i stilske odlike dela[uredi | uredi izvor]

Simić se prevashodno bavio novinskom fotografijom, fotografisanjem aktuelnih događaja. Ostvario je i jedan broj portreta istaknutih ličnosti. Pokazivao je osetljivost za ulične prizore i anegdotske situacije. Deo njegovog opusa odnosi se na temu Arhitektura starog Beograda. Njegova dela (fotografije i negativske ploče) nalaze se u Fototeci lista Politika, Muzeju grada Beograda i Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu.

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Njegova dela uvrštena su u kritičku retrospektivu - povodom 150 godina fotografije u svetu: „Fotografija kod Srba 1839-1989“, Galerija SANU, Beograd, 1991. Posthumno su održane dve izložbe sa istim izborom njegovih dela: „Fotografije Ace Simića“, Galerija Doma omladine, Beograd, maja 1983, i „Beograd Politikine mladosti : fotografije Ace Simića“, Beograd: Hol palate „Politika“, avgust 2003. Iako je Simićev opus obiman, nije istražen, uticajem je nedovoljno značajan i nezapažen od struke i kritike.

Ocena dela[uredi | uredi izvor]

Fotografsko delo Aleksandar Simića na poseban način tretira svoje vreme. Najznačajnije je razdoblje njegovog doratnog stvaralaštva. Tematski raznovrsni, predmeti njegovog interesovanja bili su: ulične scene i arhitektura starog Beograda, portreti i grupe, događaji, društvena, kulturna i sportska zbivanja. Simić je tipičan hroničar našeg podneblja. Pred njegovom kamerom promiču ulični prodavci salepa, glumci i književnici, ministri, crkveni velikodostojnici, kralj. Zatim igrači klikera i krejcarica, skrajnuti ljudi, grupe zaludnih šegrta... Iz njegovih lajfovskih dela zrači neposrednost, neusiljenost, ležernost uočenih likova. On pokazuje smisao za bizarnu tematiku, za ogoljen, često i sirov humor, za esejističko uobličavanje događaja. (...) Za ono vreme bio je neoprostivo direktan, i nesumnjivo originalan za sredinu koja je navikla da vidi fotografa kao tromog i udaljenog svedoka. I zato je, pored ostalog, u tom razdoblju, i u svojoj fotografskoj vrsti, - najveći.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Goran Malić, „Ko je Aca Simić (kratka biografija autora i kritika izložbe)", Refoto, br. 19 (2003), str. 50–52.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Branibor Debeljković, Fotografija u Srbiji, Biblioteka Primenjena umetnost u Srbiji, 3, Beograd: ULUPUS, [b. g. = 1970], str. 7, 10;
  • „In memoriam, Aleksandar-Aca Simić“, Foto-kino revija, br. 2, Beograd (1971), str. 11;
  • Nepotpisano, Stravičan bilansa rata, Lomovi u srpskom novinarstvu (15), Glas javnosti (Beograd), (26. jul 2001). (verzija sa interneta);
  • Goran Malić, Letopis srpske fotografije 1839-2008. Beograd : Fotogram, 2009.
  • Simo C. Ćirković: Ko je ko u Nedićevoj Srbiji 1941 - 1944, IPS medija, Beograd, 2009, str. 448,


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]