Pređi na sadržaj

Aleksandrov stub

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandrov stub na Dvorskom trgu
Aleksandrijski stub u skelama “ (1832–1834) .

Aleksandrovski stub (rus. Алекса́ндровская коло́нна) poznat i kao Aleksandrijski stub (rus. Александри́йская коло́нна), je centralna tačka Dvorskog trga u Sankt Peterburgu, Rusija. Spomenik je podignut posle pobede Rusije u ratu sa Napoleonovom Francuskom . Kolona je dobila ime po ruskom caru Aleksandru I, koji je vladao od 1801. do 1825. godine.

Stub[uredi | uredi izvor]

Aleksandrov stub je projektovao arhitekta francuskog porekla Ogist de Monferan, izgrađen je između 1830. i 1834. sa arhitektom rođenim u Švajcarskoj Antonio Adaminijem, a otkriven je 30. avgusta 1834. (Dan Svetog Aleksandra Carigradskog). Za spomenik se tvrdi da je najviši te vrste na svetu sa 47,5 m (155 ft 8 in) visok i na vrhu je statua anđela koji drži krst, kao trijumfalni stub može biti najviši, ali Spomenik Velikom požaru u Londonu je samostojeći stub visok 62 m. Kao monolit koji je vađen, pomeren i podignut, najteži je zabeležen. Statuu anđela dizajnirao je ruski vajar Boris Orlovski . Lice anđela ima veliku sličnost sa likom cara Aleksandra I.

Vrh stuba, prikazuje statuu anđela koji drži krst

Stub je jedan komad crvenog granita, 25,45 m (83 ft 6 in) duga i oko 3,5 m (11 ft 5 in) u prečniku. Granitni monolit je nabavljen iz Virolahtija u Finskoj i 1832. godine morskim putem prevezen u Sankt Peterburg, na barži specijalno projektovanoj za ovu namenu, gde je podvrgnut daljoj obradi. Bez pomoći savremenih dizalica i inženjerskih mašina, stub, težak 600 tona 30. avgusta 1832.[1] podiglo je 3.000 ljudi pod vođstvom Vilijama Hendisajda za manje od 2 sata. Postavljen je tako uredno da nije potrebno vezivanje za bazu i fiksira se u svom položaju samo sopstvenom težinom.

Postolje[uredi | uredi izvor]

Ukrasi na postolju Aleksandrovskog stuba

Postolje Aleksandrovog stuba ukrašeno je simbolima vojničke slave, koje je vajao Đovani Batista Skoti .

Na strani postolja prema Zimskom dvorcu nalazi se reljef na kome su prikazane krilate figure koje drže ploču sa natpisom „Aleksandru I iz zahvalne Rusije“ . Kompozicija uključuje figure koje predstavljaju reke Neman i Vislu koje su povezane sa događajima iz Otadžbinskog rata. Sa boka ovih figura nalaze se prikazi starog ruskog oklopa – štit kneza Olega Novgorodskog, šlem Aleksandra Nevskog, naprsnik cara Aleksandra I, lančić Jermaka Timofejeviča i drugi delovi koji podsećaju na heroje čiji su ratni podvizi doneli slavu Rusiji.

Ostale tri strane su ukrašene reljefima sa alegorijskim figurama Mudrosti i Izobilja, Pravde i Milosti, Mira i Pobede, a poslednja drži štit sa datumima 1812, 1813 i 1814. Ove kompozicije su pojačane prikazima starorimskih vojnih simbola i ruskih oklopa.

Skice za bareljefe izradio je Ogist de Monferan . Veličinu njihovih kompozicija uskladio je sa monumentalnim formama spomenika. Panele je prema planiranoj veličini dizajnirao umetnik Đovanni Batista Skoti. Modele su izradili vajari Pjotr Svincov i Ivan Lepee, ornamentalne ukrase vajar Jevgenij Balin. Livenje bronze je obavljeno u radnjama Čarlsa Berda u Sankt Peterburgu .

Komemorativni srebrni rublja po dizajnu N. Gubea iskovan je 1834. godine i priča se da je sanduk sa ovim novcem postavljen u temelje.[2][3]

Stub tokom kasnijih godina[uredi | uredi izvor]

Godine 1952. po nekima  nedavni izveštaji, vlasti Sovjetskog Saveza su zahtevale da se statua anđela zameni statuom Josifa Staljina.[4] Uklonjena je istorijska ograda od livenog gvožđa oko stuba  tokom sovjetskog perioda. Ograda je obnovljena 2002. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Annual Register 1833
  2. ^ „Legends of Alexander's Column”. Arhivirano iz originala 2020-06-25. g. Pristupljeno 2015-04-02. 
  3. ^ Russian rouble
  4. ^ http://www.newsru.com/arch/cinema/29aug2002/angel.html – V 1952 godu iz Moskvы prišlo rasporяženie, predpisыvaющee glavnomu arhitektoru Leningrada v mesяčnый srok zamenitь angela na Aleksandrovskoй kolonne bюstom Stalina.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

    • Rotač A. L. Aleksandrovskaя kolonna. Leningrad, 1966.
    • Lюbin D. V. Aleksandrovskaя kolonna. Sankt-Peterburg, izdatelьstvo Gosudarstvennogo Эrmitaža, 2013.