Aleksa Bečić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksa Bečić
Bečić 2023. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1987-08-04)4. avgust 1987. (36 god.)
Mjesto rođenjaCetinje, SFR Jugoslavija
DržavljanstvoCrna Gora
NarodnostCrnogorac
Religijahrišćanin (pravoslavac)
UniverzitetUniverzitet Crne Gore
ProfesijaEkonomista, političar
Politička karijera
Politička
stranka		Demokratska Crna Gora
Ranije:
Socijalistička narodna partija (2010—2015)
23. septembar 2020 — 7. februar 2022.
PrethodnikIvan Brajović
NasljednikStrahinja Bulajić (v.d)

Aleksa Bečić (Cetinje, 4. avgust 1987) crnogorski je političar i ekonomista. Osnivač je i predsjednik Demokratske Crne Gore i bivši predsjednik Skupštine Crne Gore. Političku karijeru počeo je u Socijalističkoj narodnoj partiji, gdje je proveo pet godina. Nezadovoljan vođenjem partije, kandidovao se za predsjednika na kongresu održanom 23. novembra 2014, ali je izgubio od Srđana Milića.[1] Nakon poraza na izborima za predsjednika stranke, napustio je SNP i osnovao Demokratsku Crnu Goru, gdje je na prvom kongresu partije, održanom 31. maja 2015. godine, izabran za predsjednika.[2]

Na prvim samostalnim Parlamentarnim izborima 2016. Demokrate su osvojile osam mandata, što je bio veliki uspjeh za novoformiranu partiju.[3] Uspon Demokrata nastavljen je na lokalnim izborima u Budvi i Kotoru, gdje su na osnovu ostvarenih rezultata dobili mjesta gradonačelnika.[4][5]

Na parlamentarnim izborima 2020, Demokrate su formirale vlast, a Bečić je izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore[6] i obavljao ovu funkciju do 7. februara 2022. godine.

Tokom političke karijere, suočavao se sa brojnim optužbama za plagijat magistarskog rada.

Djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Aleksa Bečić rođen je na Cetinju 4. avgust 1987. godine, završio je osnovnu školu „Sutjeska” i srednju ekonomsku školu „Mirko Vešović” u Podgorici, nakon čega je upisao Ekonomski fakultet, koji je diplomirao 2010. godine.[7] Ekonomiju je magistrirao u martu 2014. godine, odsjek računovodstvo i revizija.[7]

Petnaestak godina se bavio fudbalom, igrao je na poziciji desnog krila, a svoju fudbalsku karijeru završio je nakon srednje škole.[8] Čitavu karijeru proveo je u Crvenoj stijeni,[9] sa kojom je osvojio dvaput Republički kup Crne Gore i igrao je u Kupu Srbije i Crne Gore, gdje je u sezoni 2005/06. postigao oba gola za pobjedu od 2 : 0 protiv Vojvodine u prvom kolu,[10] nakon čega je Crvena stijena u osmini finala izgubila od Smedereva 4 : 0.[11] Bio je i reprezentativac Crne Gore u mlađim kategorijama.[8]

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Socijalistička narodna partija[uredi | uredi izvor]

Bečić u SNP-u 2014.

Bečić je bio aktivista mladih SNP-a od 2005, a 2010. godine postao je odbornik u Skupštini Glavnog grada Podgorice.[12] Dvije godine kasnije napredovao je do pozicije potpredsjednika Podgoričkog odbora SNP-a, da bi se godinu kasnije našao na poziciji portparola.[12] Na lokalnim izborima u Podgorici 2014, SNP je podržao kandidaturu Alekse Bečića za gradonačelnika. Bečić je nastupio sa sloganom Mladost.Mudrost.Hrabrost i ostvario je dobar rezultat, osvojivši osam mandata.[13]

Ubrzo je došlo do raskola u SNP-u, Bečić je zbog nepovjerenja u rukovodstvo partije, tražio izbore. Kongres je održan 23. novembra 2014, u Beranama. Glasalo je 494 delegata, Srđan Milić je dobio 273 glasa, dok je Bečić ostao iza sa 141 glasom; treći kandidat Aleksandar Damjanović dobio je 80 glasova.[14] Bečić je nakon poraza izjavio da su unutar partije vođene kampanje protiv njega: "Ovo je prvi i poslednji put da budem pobijeđen uz pomoć centara moći koji su izvan SNP-a", rekao je Bečić.[12] Iako je prvobitno odlučio da ostane u SNP-u, Bečić je u februaru 2015 odlučio da napusti partiju, jer, kako je izjavio — ne može da nastavi rad sa Srđanom Milićem i Snežanom Jonicom jer im ništa ne vjeruje.[15] U aprilu 2015. osnovao je stranku — Demokratsku Crnu Goru.[12]

Demokrate[uredi | uredi izvor]

Nakon napuštanja SNP-a, Aleksa Bečić je počeo sa planovima o novoj partiji, koja je osnovana 19. aprila 2015 godine, pod imenom Demokratska Crna Gora — Demokrate.[2] Bečić je na osnivačkoj skupštini održanoj na Trgu republike u Podgorici jednoglasno izabran za predsjednika.[2] Na osnivačkoj skupštini, Bečić je izjavio da će Demokrate na parlamentarnim izborima 2016. nastupiti samostalno.[16] Demokrate su u predizbornu kampanju krenule sa izbornom listom "mr Aleksa Bečić - Demokrate - Pobjede, a ne podjele".[17] Bečić je sa demokratama vodio do tada neobičnu kampanju — "od vrata do vrata", na kojoj su obilazili domaćinstva širom države.[12] Na Parlamentarnim izborima 2016. Demokrate su osvojile 38.327 glasova, odnosno 10% ukupnog broja glasova, što im je donijelo 8 od 81 mandata u Skupštini Crne Gore.[18] Zbog brojnih neregularnosti, Aleksa Bečić je zajedno sa ostatkom opozicije odlučio da bojkotuje parlament do raspisivanja vanrednih izbora.[19] Demokrate, na čelu sa svojim liderom, odrekli su se službenih vozila, goriva, troškova mobilnih telefona, stanarine i dnevnica.[20]

Bečić 2019.

U istom periodu, Demokrate su osvojile 5 mandata na lokalnim izborima u Kotoru i 7 mandata u Budvi;[21] dok su na lokalnim izborima U Herceg Novom 2017. Demokrate osvojile 9 mandata, samo 3 manje od DPS-a.[22] U svim gradovima dobili su pozicije gradonačelnika. Nakon izbora u Herceg Novom, mnogi su Bečića uporedili sa novoizabranim predsjednikom Francuske, Emanuelom Makronom. Analitičari su podvukli paralele između njih dvojice: Makron je nezadovoljan napustio partiju Fransoa Olanda u čijoj vladi je bio ministar ekonomije, te formirao svoju „U pokretu“; dok je Bečić u SNP-u došao u sukob sa predsjednikom Srđanom Milićem, te osnovao Demokrate Crne Gore.[23] I jedan i drugi se ponose činjenicom da su na čelu stranaka građanske provenijenciji, evropske orijentacije, kojima smeta svaka priča o nacionalnom identitetu.[23] Prema svim anketama prije i nakon parlamentarnih izbora, Aleksa Bečić je ubjedljivo najpopularniji opozicioni političar.[8]

Na parlamentarnim izborima 2020, Demokrate su, kao nosioci koalicije Mir je naša nacija, osvojili 10 mandata i sa koalicijama Za budućnost Crne Gore i Crno na bijelo, sa ukupno 41 mandatom formirali su vlast.[24] Bečić je 23. septembra 2020. izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore.[6]

Na sjednici Skupštine koja je održana 7. februara 2022. godine, smijenjen je sa mesta predsednika Skupštine Crne Gore. Za nepovjerenje je glasalo 43 poslanika, a protiv 36 poslanika. Poslanici koji su glasali sa njegovu smjenu bili su iz redova poslaničkih klubova Demokratske partije socijalista, Socijaldemokratske partije Crne Gore, Socijaldemokrata Crne Gore, Liberalne partije i Ujedinjene reformske akcije. Protiv su glasali poslanici koalicije Za budućnost Crne Gore (Demokratski front, Socijalistička narodna partija) Demokratske Crne Gore, poslanici Vladimir Dobričanin, Marko Milačić i Miodrag Lekić.

Identitet[uredi | uredi izvor]

Bečić nikada nije izjavio kako se izjašnjava po nacionalnosti, a na pitanje kojim jezikom govori u emisiji Upitnik na RTS-u, rekao je: „Ee, u Crnoj Gori...Da vam kažem, ja nisam ovdje danas došao kao građanin Crne Gore. Ja sam danas predsjednik političke partije koja okuplja ljude svih vjera i nacija i koja je uspjela da sabere i pomiri ljude koji su se dijelili u prethodnom periodu i koji su imali različite ideološke odrednice.”[25] Na sednici Skupštine Crne Gore 5. jula 2022. prvi put se izjasnio o tome koji jezik govori:

– U OŠ „Sutjeska“ i Srednjoj ekonomskoj školi „Mirko Vešović“ učio sam srpski jezik i tim jezikom govorim. Degradirale su nas podjele. Došli smo do toga da četvoro djece govore četiri različita jezika, ali dođu kod majke da uzmu od penzije. Ja sam kršten još u komunističko vrijeme. Kršten sam ovdje u Mitrppoliji crnogorsko primorskoj, kao i moji roditelji.[26]

Dugo se nije izjašnjavao da li podržava Srpsku pravoslavnu crkvu ili Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Međutim, krajem 2019. godine usprotivio se Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, saopštivši da zakon mora biti u saglasju sa sve tri tradicionalne konfesije.[27]

U vrijeme crnogorskog priznanja nezavisnosti Kosova 2008. godine, izrazio je "vid nezadovoljstva zbog okolnosti koje su pratile donošenje te odluke", dok je 2017. godine izjavio da ne želi da uređuje "međudržavne odnose Srbije i Kosova" i da povodom nezavisnosti Kosova "treba pustiti mlade ljude da izađu iz kandži balkanskog primitivizma".[25]

Optužbe za plagijat[uredi | uredi izvor]

Godine 2018, Bečić se suočio sa optužbama za plagijat magistarskog rada, nakon istraživanja koje je sprovela nevladina organizacija Centar za akademski integritet, koji je naveo da su brojne teze njegovog rada uzete iz raznih onlajn izvora.[28] Bečić je porekao optužbe,[29] nazvavši ih zajedničkom kampanjom Demokratskog fronta i DPS-a.[30] U februaru 2019, Bečić je izjavio da je komisija utvrdila da nije plagirao rad,[31] dok je u novembru 2019, senat Univerziteta Crne Gore objavio da njegov rad nije autentičan i da je plagirao 21.4%.[32]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Milić predsjednik SNP-a, Bečić: O tome su odlučili centri moći van partije”. Vijesti.me (na jeziku: srpski). 23. 11. 2014. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  2. ^ a b v „Bečić izabran za predsjednika „Demokratske Crne Gore - Demokrata“”. portalanalitika.me (na jeziku: srpski). 19. 4. 2015. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  3. ^ „Na 100 odsto obrađenih glasova DPS - u 35 mandata, opoziciji 40, odlučuju manjine”. www.novosti.rs (na jeziku: srpski). 16. 10. 2016. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  4. ^ „Demokratama finansije i gradonačelnik, DF-u urbanizam i SO”. Vijesti.me (na jeziku: srpski). 24. 10. 2016. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  5. ^ „Demokratama gradonačelnik, DF-u Skupština”. www.dan.co.me (na jeziku: srpski). 24. 1. 2017. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  6. ^ a b Cicmil, Dušan (23. 9. 2020). „Bečić izabran za predsjednika Skupštine”. vijesti.me. Pristupljeno 23. 9. 2020. 
  7. ^ a b „Predsjednik - Demokrate”. demokrate.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  8. ^ a b v „Ko je najperspektivniji političar u Crnoj Gori?”. MTELCG (na jeziku: srpski). 10. 2. 2017. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  9. ^ „Bečić se u Tološima prisjetio fudbalske karijere: Novac nije sve - ni u sportu, ni životu, pa ni u politici”. vijesti.me. 12. 10. 2022. Pristupljeno 21. 10. 2023. 
  10. ^ „(VIDEO) Bečić: Buduću suprugu znam od djetinjstva, politika me najviše privlačila”. press.co.me. 17. 7. 2022. Pristupljeno 21. 10. 2023. 
  11. ^ Jovanović, Dragoljub (15. 8. 2006). „Serbia and Montenegro 2005/06”. rsssf.org. Rec.Sport.Soccer Statistics Foundation. Pristupljeno 21. 10. 2023. 
  12. ^ a b v g d „Ko je novi opozicioni lider Aleksa Bečić? | FOS Media”. fosmedia.me (na jeziku: srpski). 9. 5. 2017. Arhivirano iz originala 23. 05. 2020. g. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  13. ^ Murić, Darvin (26. 5. 2014). „OIK: DPS 29 mandata, DF 17, SNP 8, a Evropsko lice Podgorice 5”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  14. ^ „Bečić razočaran, ali ostaje u SNP”. novosti.rs. 25. 11. 2014. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  15. ^ Murić, Darvin (1. 2. 2015). „Aleksa Bečić napušta SNP: Ne mogu sa Milićem i Jonicom”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 15. 08. 2017. g. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  16. ^ Kajošević, Samir (19. 4. 2015). „Bečić: Ko će da se bavi podjelama, neka nam se ne javlja”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 28. 06. 2015. g. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  17. ^ „Bečić nosilac liste Demokrata na izborima”. rtcg.me. 3. 7. 2015. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  18. ^ „CRNA GORA: DPS proglasio pobedu”. mondo.rs. 16. 10. 2015. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  19. ^ mondo.rs (16. 10. 2015). „CRNA GORA: DPS proglasio pobedu”. rtcg.me. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  20. ^ Mišić, Marko (15. 4. 2017). „Bojkotuju, a primaju platu: Ne plaća nas parlament, već građani”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 20. 06. 2017. g. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  21. ^ „DPS izgubio vlast u Budvi?”. mondo.rs. 16. 10. 2015. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  22. ^ Kosić, Slavica (7. 5. 2017). „POBJEDA OPOZICIJE Podaci na 100%: DPS 12 mandata, Demokrate 9, DF 4...”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 12. 08. 2017. g. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  23. ^ a b Rakočević, Donko (8. 5. 2017). „Može li Aleksa Bečić biti crnogorski Emanuel Makron?”. sedmica.me. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  24. ^ „Opozicija proglasila pobjedu: Gotov je”. vijesti.me. 31. 8. 2020. Pristupljeno 23. 9. 2020. 
  25. ^ a b Dragaš, Mirjana (27. 6. 2017). „Bečić ODGOVORIO za koga bi navijao kad bi igrale Crna Gora - Srbija”. RTS/Antena M. Pristupljeno 28. 9. 2020. 
  26. ^ Dimic, Nikola (2022-07-05). „Bečić: Ne priznajem nikom da je veći Crnogorac od mene, govorim srpskim jezikom i kršten sam u MCP”. Pogled.me (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-07-07. 
  27. ^ Obradović, A. (9. 12. 2019). „Bečićeva partija konačno priznala da podržava Mitropoliju crnogorsko primorsku”. cdm.me. Pristupljeno 28. 9. 2020. 
  28. ^ „Đukanović: Bečić plagirao magistarski rad”. Cafe del Montenegro. 20. 4. 2018. Pristupljeno 28. 9. 2020. 
  29. ^ „Bečić: Moj rad nije plagijat”. CdM. 26. 4. 2018. Pristupljeno 28. 9. 2020. 
  30. ^ „Demokrate: Udbaška podmetačina dijela DF i DPS”. vijesti.me. 20. 4. 2018. Pristupljeno 28. 9. 2020. 
  31. ^ „Komisija potvrdila da nijesam plagirao rad”. dan.co.me. 22. 2. 2019. Pristupljeno 28. 9. 2020. 
  32. ^ „Senat potvrdio: Bečićev magistarski nije autentičan, plagirano 21,4 odsto”. skalaradio.com. 11. 11. 2019. Pristupljeno 28. 9. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Алекса_Бечић&oldid=26405638”