Pređi na sadržaj

Aleksa Bojović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
aleksa bojović
Aleksa Bojović
Lični podaci
Datum rođenja(1906-09-11)11. septembar 1906.
Mesto rođenjaKasindo, kod Ilidže, Austrougarska
Datum smrti12. februar 1943.(1943-02-12) (31 god.)
Mesto smrtiCvrče, kod Prozora, ND Hrvatska
Profesijazemljoradnik
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1953.

Aleksa Bojović Brko (Kasindo, kod Ilidže, 11. septembar 1906Cvrče, kod Prozora, 12. februar 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 11. septembra 1906. godine u selu Kasindo, kod Ilidže. Poticao je iz ugledne zemljoradničke porodice. Nije imao mogućnosti za školovanje, pa je posle osnovne škole ostao na selu. Bavio se zemljoradnjom, ali je i aktivno radio na svom samoobrazovanju. Čitao je dosta knjiga, među kojima i naprednu literaturu. Postepeno je došao u dodir s komunistima i ostalim revolucionarnim radnicima, pa se postepeno uključio u razne akcije, koje je organizovala ileglna Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Posebno je bio aktivan u vreme parlamentarnih izbora 1938. godine, kada se s mladim komunistima uključio u brojne političke akcije, a zatim u prenošenje ilegalnog partijskog materijala, u sklanjanju i čuvanju ilegalaca, u radu sa seljacima i dr. Godine 1940. je zbog svoje aktivnosti bio primljen u članstvo KPJ.[1]

Nakon kapitulacije Jugoslovenske vojske, u kratkotrajnom Aprilskom ratu, 1941. godine, organizovao je skupljanje oružja i municije i sklanja na sigurna mesta. Potom je aktivno učestvovao u pripremama oružanog ustanka. Posebno se angažovao na upozoravanju seljaka da se čuvaju ustaških patrola i da se ne predaju, već da se sklanjaju, jer će ubrzo početi oružana borba. Nakon napada Nemačke na Sovjetski Savez, 22. juna 1941. godine, prešao je u ilegalnost i sklonio se iz svoga sela. Nakon otpočinjanja oružanog ustanka, među prvima je organizovao svoju udarnu grupu i s njom otpočeo najpre diverzije, a zatim i akcije na neprijateljske patrole, stanice i manje posade.[1]

Već od prvih akcija, Brko se istakao kao izuzetno hrabar borac, koji se od ostalih izdvajao svojom pojavom i smirenošću, hladnokrvnošću i izuzetnim osećanjem za procenu situacije. Još za života je postao legenda, a njegovi podvizi su služili drugim borcima kao inspiracija. Među njegovim istaknutim akcijama ističu se — napad na jaku domobransku posadu u planinarskom domu na Jahorini, 29. avgusta 1941. godine, kad je samo s jednim borcem, bez municije, zarobio oko 20 domobrana koji su se povlačili; zatim u borbi na Klancu, kada je, kao komandant Trebevićkog bataljona, oktobra 1941. godine, s nekoliko svojih boraca prihvatio borbu s 150 ustaša koje je, posle kratke borbe, naterao u bekstvo i dr. Impresivan je bio i njegov napad na oklopni voz kod Žepče, kada je skočio na njega i golim rukama uhvatio cev mitraljeza, a njegovi borci, sledeći primer svog komandanta, priskočili su mu u pomoć i tako prisilili neprijatelja na predaju, a zatim oslobodili i varošicu Žepče.[2]

Kao komandant bataljona u Desetoj hercegovačkoj udarnoj brigadi, februara 1943. godine je učestvovao u borbama oko Prozora, u kojima je bio teško ranjen. Na putu od Vlašića prema Prozoru je umro 12. februara 1943. godine kao teški ranjenik.[2]

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2]

Njegovi posmrtni ostaci su 1949. godine preneti u Sarajevo i sahranjeni u Grobnici narodnih heroja u Velikom parku. Ova grobnica je novembra 1981. godine bila prenesena u novoizgrađeni spomen-park na Vracama.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]