Aleksa Šantić (Sombor)
Aleksa Šantić | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Zapadnobački |
Grad | Sombor |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1770 |
— gustina | 44/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 55′ 31″ S; 19° 19′ 28″ I / 45.925166° S; 19.3245° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 120 m |
Površina | 49,6 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 25212 |
Pozivni broj | 025 |
Registarska oznaka | SO |
Aleksa Šantić je naselje u Srbiji u gradu Sombor u Zapadnobačkom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 1.295 stanovnika.
Ovde se nalazi Fernbahov dvorac u Aleksi Šantiću.
Geografske odlike[uredi | uredi izvor]
Nadmorska visina je 120 m.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Aleksa Šantić je mlado naselje. Najstariji deo naselja je izgrađen između 1923. i 1926. godine. Međutim, pominjanje naselja u šantićkom ataru seže još iz 1468. godine. Današnje naselje se formiralo za potrebe srpskih dobrovoljaca u Prvom svetskom ratu. Godine 1925. godine selo dobija ime po poznatom pesniku Aleksi Šantiću. Na Vidovdan, 28. juna 1933. u selu je osnovana Sokolska četa.[1]
Posle naseljavanja susedne pustare Stanišić srpskim porodicama iz Baračke i Dautova (1763/64) i nastanka istoimenog sela, pustara Šara je pripojena stanišićkim posedima, pa je, početkom 19. veka, zajedno sa Stanišićem postala posed porodice Redl. Na imanju Redlovih u Šari, krajem 19. veka živelo je nekoliko desetina mađarskih biroških porodica.[2]
Na obodu Šare nastao je i posed Baba Pusta, na kome je zemljoposednik i bačbodroški župan Karolj Fernbah podigao 1906/07. g. svoj veliki secesijski kaštel (po projektu Režea Hikiša), sa parkom, koji i danas, potpuno ruinirani (mada je reč o zaštićenom spomeniku kulture), postoje na oko pet kilometara južno od Šantića.[2]
U Šantiću su, nakon doseljenja dobrovoljaca, živele 83 porodice (64 hercegovačke, 16 kordunaških i tri ličke). Naselje se imenom Aleksa Šantić prvi put pominje 19. maja 1925. godine i tada je još imalo status kolonije koja je administrativno pripadala opštini Stanišić, mada je stanovništvo izrazilo želju da bude pripojeno opštini Bajmok. Starešina kolonije bio je Nikola Matković. Škola je izgrađena 1925/26. godine, a školsko zdanje je bilo lepo i u njemu su se nalazili i stanovi za učitelje (učitelji u Aleksi Šantiću tridesetih godina 20. veka bili su Jeremija Kurbenović iz Vranjeva u Banatu i Radmila Vranić rođena Radojević). Groblje je osveštano 1928. godine, te je kolonija Aleksa Šantić sve više dobijala odlike sela, u kome je 1929. g. bilo već stotinu kuća. Opštinski lekar i veterinar su po potrebi dolazili iz Stanišića, a dva puta nedeljno stanišićki poštar je donosio poštu koju je delio s kola. Atar sela ima je u to vreme 2.200 katastarskih jutara zemlje. U vreme okupacije Šantić je raseljen, a stanovništvo oterano u mađarske logore Barč i Šarvar.[2]
Tokom Drugog svetskog rata naselje je okupirala Mađarska i ime je promenjeno u Fernbah. Krajem juna 1941. godine Srbi su iz sela proterani, dok su u selo naseljeni Mađari iz Bukovine. Desetak šantićkih porodica srpske nacionalnosti, spas je potražilo u obližnjem Stanišiću[3]. Posle Drugog svetskog rata Aleksa Šantić je obnovljen, pa je 1948. g. imao 1.020, a 1971. g. 2.064 stanovnika. Tokom vremena, u selo je doseljen i manji broj mađarskih i hrvatskih porodica. Prema popisu iz 2011. g. u Šantiću je živelo 1.778 stanovnika.[2]
Aleksa Šantić ima 2.172 stanovnika. Većinu čine Srbi, a u selu živi još 15 nacionalnih skupina. Poljoprivreda je osnovna privredna grana.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Aleksa Šantić živi 1.779 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,9 godina (41,0 kod muškaraca i 42,7 kod žena). U naselju ima 748 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno većinski Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
|
|
m | ž |
|||
? | 5 | 6 | ||
80+ | 11 | 13 | ||
75—79 | 19 | 34 | ||
70—74 | 62 | 79 | ||
65—69 | 91 | 98 | ||
60—64 | 68 | 105 | ||
55—59 | 51 | 64 | ||
50—54 | 69 | 68 | ||
45—49 | 101 | 81 | ||
40—44 | 84 | 91 | ||
35—39 | 73 | 82 | ||
30—34 | 59 | 50 | ||
25—29 | 60 | 44 | ||
20—24 | 67 | 72 | ||
15—19 | 75 | 91 | ||
10—14 | 68 | 71 | ||
5—9 | 51 | 45 | ||
0—4 | 30 | 34 | ||
Prosek : | 41,0 | 42,7 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 895 | 259 | 558 | 36 | 42 | 0 |
Ženski | 978 | 196 | 557 | 179 | 46 | 0 |
UKUPNO | 1.873 | 455 | 1.115 | 215 | 88 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 468 | 317 | 0 | 0 | 53 |
Ženski | 288 | 145 | 0 | 0 | 40 |
UKUPNO | 756 | 462 | 0 | 0 | 93 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 1 | 9 | 16 | 6 | 24 |
Ženski | 0 | 2 | 34 | 4 | 3 |
UKUPNO | 1 | 11 | 50 | 10 | 27 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 1 | 1 | 16 | 10 | 11 |
Ženski | 4 | 1 | 10 | 15 | 27 |
UKUPNO | 5 | 2 | 26 | 25 | 38 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 3 | 0 | 0 | 0 | |
Ženski | 3 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 6 | 0 | 0 | 0 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Glas Naroda", 15. jul 1933.
- ^ a b v g ALEKSA ŠANTIĆ (ŠARA) – Ravnoplov
- ^ Milenko Beljanski "Stanišić" (Senta, 1985) str 92
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ a b „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.