Pređi na sadržaj

Alime Abdenanova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
alime abdenanova
Lični podaci
Datum rođenja(1924-01-04)4. januar 1924.
Mesto rođenjaKerč
 Ruska SFSR,  Sovjetski Savez
Datum smrti5. april 1944.(1944-04-05) (20 god.)
Mesto smrtiSimferopolj
 Ruska SFSR,  Sovjetski Savez
Delovanje
Učešće u ratovimaVeliki otadžbinski rat
SlužbaCrvena armija
Heroj
Heroj Rusije od1. septembra 2014.

Odlikovanja
Heroj Ruske Federacije
Heroj Ruske Federacije
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave

Alime Abdenanova (rus. Алиме́ Абдена́нова; kt. Alime Abdenanova; Kerč, 4. januar 1924Simferopolj, 5. april 1944), učesnica Velikog otadžbinskog rata i heroj Ruske Federacije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Alime Abdenanova je rođena 4. januara 1924. godine u predgrađu Kerča u porodici krimsko-tatarskoj porodici u tadašnjoj Krimskoj Autonomnoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Njen otac bio je radnik u metalurškoj fabrici, a majka je bila domaćica. Pored Alime, koja je bila najstarija, imali su još dve ćerke. Godine 1930. i 1931. umrli su im roditelji, pa su brigu o deci preuzeli baba i deda. Nako toga živeli su u jednom selu u Lenjinskom rejonu na Krimu.[1]

Nakon završetka osnovne i srednje škole, radila je kao sekretarica u jednom selu Lenjinskog rejona, a kasnije je radila u Izvršnom odboru Lenjinskog rejona. Od 1940. godine je bila član Svesaveznog lenjinskog komunističkog saveza omladine. Kada je juna 1941. godine izbio Veliki otadžbinski rat, Alime se nekoliko puta prijavljivala kao dobrovoljac za front, ali je bila odbijana jer je bila zaposlena u Izvršnom odboru. Usled napretka nemačkih okupacionih trupa, novembra 1941. godine osoblje Izvrpnog odbora Lenjinskog rejona je bili evakuisano u Kerč, a potom Temrjuk. Nakon toga Alime je pohađala tromesečni kurs za medicinsku sestru, a potom je bila upućena u Crvenu armiju i raspoređena kao bolničarka u bolnici u Krasnodaru.[1]

Nakon pada Kerča i Sevastopolja u maju i julu 1942. godine, Krim je bio potpuno okupiran od strane Vermahta. Posle poraza nemačkih snaga u bici kod Kurska i oslobađanju Novorosijsk i Tamana, septembra 1943. godine, sovjetska vojka je odlučila da pošalje iskusne izviđače u pozadinu neprijateljskih snaga. Kako bi se uspešno završio rad ove specijalne misije, odlučeno je da se u ovoj grupi pošalje i osoba koja će delovati među Krimskim Tatarima. Ovaj zadatak je bio ponuđen Alimi i ona je prihvatila da sarađuje sa obaveštajnom službom. Nakon toga je završila Obaveštajnu školu u Krasnodaru, gde je savladala osnove obaveštajnog rada.[1]

Početkom oktobra 1943. godine, bila je s grupom obaveštajaca spuštena padobranom na okupiranu teritoriju Lenjinskog rejona. Prilikom skoka Alima je povredila nogu, pa je uz pomoć radiooperater dođe do kuće svoje bake, gde joj je pružena pomoć. Nakon toga, u cilju za prikupljanje informacija o lokaciji neprijateljskih trupa i opreme, Alime je organizovala ilegalnu grupu od 14 meštana sela. Podeljeni u grupe, oni su vršili nadzor železničke pruge i autoputa, pratili kretanje neprijateljskih snaga, prikupljali podatake o sistemu utvrđenja, kao i o lokaciji neprijateljskih jedinica i štabova u blizini okolnih sela. Sve informacije koje je skupljala, preko radio-veze je slala Štabu Severno-Kavkaskog fronta. Za četiri meseca, od oktobra 1943. do februara 1944. godine, poslala je više od 80 radio-poruka. Zbog uspešnog obaveštajnog rada, u veoma teškim uslovima, od strane šefa Odeljenja za obaveštajne poslove Štaba Severno-Kavkaskog fronta bila je decembra 1943. godine predložena za odlikovanje. Ovaj predlog je bio usvojen i ona je 5. januara 1944. godine bila odlikovana Ordenom crvene zastave.[1]

Tokom januara i februara 1944. godine Alime je u Štab poslala 42 radio-poruka, ali je u februaru njen radio-telegraf potrošio bateriju, pa je novu uspela da nabavi preko jedne partizanske grupe. Nakon predaje baterije, partizan koji joj je isporučio baterije je bio uhapšen. Alime je ovo javila Štabu i od njih je tada dobila naređenje da promeni mesto borvaka i pređe u drugo selo. U isto vreme Abver je počeo da radi na suzbijanju neprijateljskog obaveštajnog rada na njihovoj teritoriji. Uz pomoć uređaja „goniometra” oni su uspeli da lociraju kuću u kojoj se nalazila radio stanica. U toku noći 25/26. februara 1944. godine nemačka policija je upala u kuću i uhapsila Alime i njene saradnike.[1]

Iako su u policiji bili tučeni i maltretirani, niko islednicima nije rekao ništa o svom obaveštajnom radu i njihovim saradnicima. Alima je bila posebno mučena i premlaćivana, čupani su joj nokti i kosa, slomljena ruka i noga, polivana je hladnom vodom i njeno lice je bilo skroz izobličeno od batina. Uprkos tome, svi pokušaji islednika da od Alime, saznaju bilo šta o njenim saradnicima bili su neuspešni. Grupa gerilaca je 27. marta upala u zatvor s ciljem da oslobodi grupu ztvorenika, među kojima i Alimu, ali je ona neposredno pre toga bila prebačena u Simferopolj. Tamo je do početka aprila bila zatvorena u samici. Svega nekoliko dana pre oslobođenja ovog grada od strane Crvene armije, Alime je bila streljana 5. aprila 1944. godine na periferiji grada.[1]

Za iskazani heroizam posthumno je 1. septembra 2014. godine ukazom predsednika Ruske Federacije Vladimira Putina proglašena je za heroja Ruske Federacije.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]