Alfons Dode

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alfons Dode
Lični podaci
Datum rođenja(1840-05-13)13. maj 1840.
Mesto rođenjaNim, Francuska
Datum smrti16. decembar 1897.(1897-12-16) (57 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska
Zanimanje
Književni rad
Periodnaturalizam
Jezik stvaranjafrancuski

Potpis

Alfons Dode (fr. Alphonse Daudet; Nim, 13. maj 1840Pariz, 16. decembar 1897) bio je francuski književnik.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dode je rođen u Nimu, u Landoku 1840 godine.[2] U detinjstvu su ga roditelji, zbog slabog zdravlja, poslali na selo, gde je naučio provansalski jezik i naslušao se provansalskih legendi. Porodica mu se preselila u Lion 1849. gde je Dode išao u gimnaziju. U Pariz je otišao 1857 godine. Prva dela bila su mu zbirka pesama Ljubavnice i autobiografski spis Mališan. Ozbiljno bolestan, otputovao je na jug Francuske 1861. godine, a potom u Alžir. Godine 1863. otputovao je na Korziku, a malo kasnije je boravio kod svojih rođaka u zamku Montoban. Sva ova putovanja su važna jer će biti izvor utisaka za njegova dela Pisma iz mog mlina (1860), koja su ga učinila slavnim, i za romane o Jugu, od kojih je najčuvenija triologija o Tartarenu Taraskoncu. Tu je stvorio besmrtan tip južnjaka, hvalisavog dobričine, koji je pomalo i Don Kihot i Sančo Pansa.[3] Zatim slede brojni romani: Fromon Mlađi i Risler stariji (1874), Žak (1876), Nabob (1887), Kraljevi u izgnanstvu (1879), Numa Rumestan (1881), Jevanđelist (1883), Safo (1884), Besmrtnik (1888).[4] Tu su i mnoge knjige pripovedaka i drama Arlezijanka (1872). Umro je 1897. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

Milka Marković u kostimu Sidonije u komadu "Froman i Risler" Alfonsa Dodea (Atelje Samuela Singera, Sombor, oko 1900. Fotografija je muzejska građa Pozorišnog muzeja Vojvodine.
  1. ^ „Alphonse Daudet | French Novelist & Poet | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). 2023-12-12. Pristupljeno 2024-01-26. 
  2. ^ "Sketch of Alphonse Daudet," Review of Reviews, Vol. 17, No. 2, (1898). str. 161.
  3. ^ Sachs, Murray (1966). "Alphonse Daudet's Tartarin Trilogy," The Modern Language Review, Vol. 61, No. 2. str. 209–217.
  4. ^  Jedna ili više prethodnih rečenica uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuMarzials, Frank Thomas (1911). „Daudet, Alphonse”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 7 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 848. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]