Alfred Kubin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Alfred Kubin
Snimljeno 1898. godine
Lični podaci
Puno imeAlfred Leopold Isidor Kubin
Datum rođenja(1877-04-10)10. april 1877.
Mesto rođenjaLitomjeržice, Austrougarska
Datum smrti20. avgust 1959.(1959-08-20) (82 god.)
Mesto smrtiCvikled, Austrija
Umetnički rad
Poljecrtež, akvarel, litografija
Pravacsimbolizma, ekspresionizma
Uticaji odGoja,
Najvažnija dela
osim slika i roman Druga strana
Zamak Cvikled, u kome je Kubin živeo od 1909. do kraja života
Grob Alfreda Kubina pored parohijske crkve
Spomen ploča na zgradi u ulici Mandelštrase 26 u Minhenu, u kojoj je od 1904. do 1906. godine živeo Alfred Kubin
Sala u zamku Cvikled u kojoj su izložena Kubinova dela

Alfred Kubin (Litomjeržice, 10. april 1877Cvikled, 20. avgust 1959) bio je austrijski grafičar, ilustrator i pisac. Smatra se značajnim predstavnikom simbolizma i ekspresionizma. Tokom duge i plodne karijere izradio je više od 20.000 crteža, ilustrovao preko 150 knjiga i objavio nekoliko književnih dela.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kubin je rođen u Bohemiji u gradu Lajtmericu (danas Litomjeržice) u Bohemiji, tada u Austrougarskoj, a danas u Češkoj. Od 1892. do 1896. bio je šegrt kod fotografa pejzažiste Alojza Bera, što mu nije puno koristilo u kasnijem životu.[2] Godine 1896. pokušava samoubistvo na grobu svoje majke, a naredne godine prijavljuje se u vojsku, gde ubrzo doživljava nervni slom.[2] Godine 1898. godine započeo je studije umetnosti na privatnoj akademiji koju je vodio slikar Ludvig Šmit-Rojte, a već sledeće, 1899. upisao se na Minhensku akademiju umetnosti, ali studije nije završio.

U Minhenu je Kubin otkrio dela Odilona Redona, Edvarda Munka, Džejmsa Ensora, Anrija de Groa i Felisijena Ropsa, a veliki uticaj na njega imale su i grafike Maksa Klingera.[3] Tehnika akvatinte, koju su koristili Klinger i Goja, uticala je na njegov stil u ovom ranom periodu. To su uglavnom bili crteži laviranim tušem, fantastičnih, često sablasnih tema.[2] Kubin je napravio mali broj ulja na platnu i to u periodu između 1902. i 1910. godine. Posle toga njegov rad se sastojao od crteža perom i tušem, akvarela i litografija. Godine 1911. povezao se sa grupom Plavi jahač (Blaue Reiter), i sa njima 1913. izlagao u Berlinu.[3] Posle tog vremena, izgubio je kontakt sa umetničkom avangardom.

Kubin se smatra važnim predstavnikom simbolizma i ekspresionizma i poznat je po mračnim, spektralnim, simboličkim fantazijama, često sastavljenim u tematske serije crteža. Poput Oskara Kokoške i Kubin je imao umetnički i književni talenat. Ilustrovao je dela Edgara Alana Poa, E. T. Hofmana i Fjodora Dostojevskogi drugih poznatih pisaca. Takođe je ilustrovao nemački časopis posvećen fantastici Der Orchideengarten.[4][5]

Od 1906. do svoje smrti živeo je povučen životom u zamku Cvikled (Zwickledt) u Gornjoj Austriji, na imanju iz 12. veka.[5] Godine 1938, posle Anšlusa Austrije i nacističke Nemačke, njegovo delo je proglašeno „degeneričnom umetnošću“ (entartete Kunst),[6] ali je ipak uspeo da nastavi da radi tokom Drugog svetskog rata.

Kubin kao pisac[uredi | uredi izvor]

U svom književnom opusu Alfred Kubin ima eseje, priče, autobiografske tekstove i samo jedan, ali za književnost veoma značajan, roman Druga strana.[1]

Kubinov roman Druga strana smatra se jednim od prvih romana u istoriji svetske književnosti koji su uveli distopijsku viziju sveta. Alfred Kubin, koga još nazivaju „Kafkom pre Kafke“, svojim opisom imaginarne „Zemlje snova” u koju je smeštena radnja romana,[7][8][9] [10] oštro je kritikovao Austrougarsku monarhiju i gotovo predvideo Prvi svetski rat. U romanu preovladava atmosfera klaustrofobičnog apsurda, kakva se kasnije mogla naosetiti u Kafkinim delima, a sam Kafka divio se ovom delu.[5] Roman je objavljen 1909. godine, sa autorovim ilustracijama. Kubinove ilustracije koje se nalaze u knjizi prvobitno su bile namenjene romanu Golem Gustava Mejrinka, ali pošto je objavljivanje ovog romana odloženo, Kubin ih je preradio za sopstveni roman.[4]

Roman Druga strana je uticao kako na književnost nemačkog nadrealizma, kojoj je Kubin prethodio, tako i na umetnike okupljene oko Plavog jahača, čijem krugu je i sam pripadao.[11]

Nacistički opljačkana umetnost[uredi | uredi izvor]

Godine 2016. galerija Städtische Galerie im Lenbachhaus iz Minhena restitucijom je naslednicima Maksa i Herte Morgenštern vratila 16 Kubinovih crteža koji su jula 1938. godine, posle Anšlusa, pod prinudom prodati, kao rezultat nacističkog progona Jevreja.[12]

Nemačka fondacija izgubljene umetnosti (German Lost Art Foundation), u svojoj bazi podataka, navodi 24 Kubinova dela, od kojih se mnoga nalaze u Izveštaju o pronađenim predmetima Državne umetničke zbirke u Drezdenu,[13] koja je 2008. godine pokrenula istraživanje porekla umetnina iz nacističke ere.[14]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada grada Beča za vizuelne umetnosti (1950)
  • Velika austrijska državna nagrada za vizuelnu umetnost (1951)
  • Austrijska medalja za nauku i umetnost (1957)
  • Značka Gustava Klimta kao počasni član Bečke secesije

Zbirke[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Alfred Kubin”. Laguna. Pristupljeno 7. 7. 2022. 
  2. ^ a b v Brockhaus, Christoph (2003). „Kubin, Alfred”. Grove Art Online (na jeziku: engleski). ISBN 978-1-884446-05-4. doi:10.1093/gao/9781884446054.article.T048160. Pristupljeno 2020-04-16. 
  3. ^ a b Arnason & Wheeler 1986, p. 88.
  4. ^ a b Siegfried Schödel, Studien zu den phantastischen Erzählungen Gustav Meyrinks, Universität Erlangen-Nürnberg, 1965, (p.27).
  5. ^ a b v Rosenberg, Karen. 15 October 2008. Mapping the Shadowy Corners of the Subconscious. The New York Times. Retrieved 3 April 2012.
  6. ^ Karl-Heinz Meissner, Alfred Kubin, Städtische Galerie im Lenbachhaus München, Edition Spangenberg, 1990 (p.114).
  7. ^ „Artist creates a nightmare novel”. The Canberra Times. Australian Capital Territory, Australia. 24. 10. 1970. str. 13. Pristupljeno 30. 3. 2020 — preko Trove. 
  8. ^ Robyn Walton (2011), The Crime of Material Culture, the Condition of the Colonies and Utopian/Dystopian Impulses, 1908-10, Pristupljeno 30. 3. 2020 
  9. ^ Kubin, Alfred; Lindley, Denver; Kubin, Alfred, 1877-1959. Autobiography (1969), The other side : a fantastic novel, Gollancz, ISBN 978-0-575-00345-3 
  10. ^ Kubin, Alfred, The Life and Art of Alfred Kubin, Dover 2017 (Bibliographic note). Viewable through Amazon.com's Look Inside feature for the book.
  11. ^ „Druga strana”. Laguna. Pristupljeno 7. 7. 2022. 
  12. ^ „16 drawings by Alfred Kubin restituted to the heirs of Max and Hertha Morgenstern”. www.lootedart.com. Arhivirano iz originala 24. 6. 2020. g. Pristupljeno 2021-06-05. „On 15 May 2019 sixteen drawings by Alfred Kubin were restituted by the Städtische Galerie im Lenbachhaus Munich to the heirs of Max and Hertha Morgenstern of Vienna with the assistance of the Commission for Looted Art in Europe. The drawings were sold under duress in Vienna in July 1938 to Kurt Otte, a Kubin collector in Hamburg. In 1971 his archive and collection were sold to the Lenbachhaus in Munich where the sixteen drawings remained, with the Morgenstern stamp, and together with the documents of the 1938 sale, until their restitution in May 2019. Max Morgenstern was one of the earliest collectors of Kubin and the artist's first major patron. 
  13. ^ „Lost Art Internet Database - Advanced Search”. www.lostart.de. Arhivirano iz originala 05. 06. 2021. g. Pristupljeno 2021-06-05. 
  14. ^ „Staatliche Kunstsammlungen Dresden - Provenance Research”. 2016-11-05. Arhivirano iz originala 5. 11. 2016. g. Pristupljeno 2021-06-05. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]