Амаркорд
Amarkord | |
---|---|
Izvorni naslov | Amarcord |
Žanr | komedija |
Režija | Федерико Фелини |
Producent | Franko Kristaldi |
Glavne uloge | Bruno Zanin Magali Noel Pupela Mađio |
Muzika | Nino Rota Карло Савина |
Godina | 1973. |
Trajanje | 124 minuta |
Zemlja | Italija Francuska |
Jezik | italijanski |
IMDb veza |
Amarkord (ital. „Amarcord“) je satirična drama Federika Felinija iz 1973. godine. Nagrađen je Oskarom za najbolji film na stranom jeziku i nominovan za najbolju režiju i najbolji scenario. Pored, toga, „Amarkord“ je osvojio i više od deset različitih međunarodnih nagrada i priznanja. Po mišljenjima mnogih filmskih kritičara i poštovalaca Felinijevog opusa, ovo je njegov najznačajniji film.[1][2]
Film je u velikoj meri zasnovan na stvarnom životu Federika Felinija i njegovoj ranoj mladosti u Riminiju, mada je Felini uvek negirao da je bilo koji od njegovih filmova autobiografski.[3]
Uloge[uredi | uredi izvor]
Glumac | Uloga |
---|---|
Bruno Zanin | Tita |
Magali Noel | frizerka Gradiska |
Pupela Mađio | Miranda Biondi, Titina majka |
Armando Brančija | Aurelio Biondi, Titin otac |
Đuzepe Ianigro | Titin deda |
Stefano Proieti | Oliva, Titov brat |
Ime filma[uredi | uredi izvor]
Reč (ital. „аmarcord“) potiče iz romanjolskog dijalekta, koji se govori na severu provincije Emilija Romanja, rodnom kraju reditelja Federika Felinija. To je u stvari lokalizam za italijanski izraz „mi ricordo“, što znači „sećam se“.
Iako je film na našim prostorima prvobitno prikazan pod originalnim imenom „Amarkord“, pod kojim se proslavio i stekao kultni status, na pojedinim televizijama tokom devedesetih je prikazan i pod imenom „Sećam se“.
Radnja[uredi | uredi izvor]
Film prati godinu dana života mladog Tite koji balansira na granici između detinjstva i zrelosti, okružen čitavim nizom živopisnih i ekscentričnih likova u izmišljenom gradu po imenu Borgo, na jadranskoj obali u fašističkoj Italiji tridesetih godina prošlog veka. Felini pretvara svakodnevni život učmale provincije u cirkus društvenih rituala, adolescentskih želja, muških fantazija i političkih izvrdavanja.
Kako se vreme menja i dolazi proleće, selo održava festival na kome pali simboličnu lomaču i slavi novi život. Ovo okupljanje na glavnom trgu je prvo od mnogih tokom čitavog filma. Svaki put kada se zajednica okupi, njeni živopisni članovi se prikazuju u punoj snazi, hvališući se svojim bizarnim, iščašenim ličnostima, a rezultat je čista komika. Nekoliko seoskih dama nosi iscrtane obrve u visokim, provokativnim lukovima, u stilu koji kipti seksom i dramatikom. Film obiluje cirkuskim, haotičnim tonovima, što otežava praćenje čiste strukture zapleta; „Amarkord” se raspada u mnoštvo nadrealnih sekvenci za pamćenje, od kojih nekoliko prate Titu koji tumara živopisnim provincijskim pejzažom, saznaje kako je lokalna frizerka stekla nadimak, odlazi u mentalnu instituciju u posetu svom stricu koji odbija da siđe sa drveta, i zamalo ostvaruje svoj erotski san sa trafikantkinjom nesvakidašnjih oblina...
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kezich, Tullio (2006). Federico Fellini. Faber and Faber: New York, pp. 314.
- ^ Fava, Claudio G. and Vigano, Aldo, The Films of Federico Fellini, Citadel Press: New York, 1990, pp. 157. Grazzini’s review was first published in Corriere della sera, December 19, 1973.
- ^ POLITIKIN ZABAVNIK - za sve od 7 do 107!
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Amarkord na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Amarcord na sajtu Box Office Mojo (jezik: engleski)
- Amarcord na sajtu Rotten Tomatoes (jezik: engleski)
- Amarcord film trailer at YouTube (Janus Films Channel)
- Amarcord soundtrack by Nino Rota at YouTube