Pređi na sadržaj

Амаркорд

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amarkord
Filmski poster
Izvorni naslovAmarcord
Žanrkomedija
RežijaФедерико Фелини
ProducentFranko Kristaldi
Glavne ulogeBruno Zanin
Magali Noel
Pupela Mađio
MuzikaNino Rota
Карло Савина
Godina1973.
Trajanje124 minuta
ZemljaItalija
Francuska
Jezikitalijanski
IMDb veza

Amarkord (ital. „Amarcord“) je satirična drama Federika Felinija iz 1973. godine. Nagrađen je Oskarom za najbolji film na stranom jeziku i nominovan za najbolju režiju i najbolji scenario. Pored, toga, „Amarkord“ je osvojio i više od deset različitih međunarodnih nagrada i priznanja. Po mišljenjima mnogih filmskih kritičara i poštovalaca Felinijevog opusa, ovo je njegov najznačajniji film.[1][2]

Film je u velikoj meri zasnovan na stvarnom životu Federika Felinija i njegovoj ranoj mladosti u Riminiju, mada je Felini uvek negirao da je bilo koji od njegovih filmova autobiografski.[3]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Bruno Zanin Tita
Magali Noel frizerka Gradiska
Pupela Mađio Miranda Biondi, Titina majka
Armando Brančija Aurelio Biondi, Titin otac
Đuzepe Ianigro Titin deda
Stefano Proieti Oliva, Titov brat

Ime filma[uredi | uredi izvor]

Reč (ital. „аmarcord“) potiče iz romanjolskog dijalekta, koji se govori na severu provincije Emilija Romanja, rodnom kraju reditelja Federika Felinija. To je u stvari lokalizam za italijanski izraz „mi ricordo“, što znači „sećam se“.

Iako je film na našim prostorima prvobitno prikazan pod originalnim imenom „Amarkord“, pod kojim se proslavio i stekao kultni status, na pojedinim televizijama tokom devedesetih je prikazan i pod imenom „Sećam se“.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film prati godinu dana života mladog Tite koji balansira na granici između detinjstva i zrelosti, okružen čitavim nizom živopisnih i ekscentričnih likova u izmišljenom gradu po imenu Borgo, na jadranskoj obali u fašističkoj Italiji tridesetih godina prošlog veka. Felini pretvara svakodnevni život učmale provincije u cirkus društvenih rituala, adolescentskih želja, muških fantazija i političkih izvrdavanja.

Kako se vreme menja i dolazi proleće, selo održava festival na kome pali simboličnu lomaču i slavi novi život. Ovo okupljanje na glavnom trgu je prvo od mnogih tokom čitavog filma. Svaki put kada se zajednica okupi, njeni živopisni članovi se prikazuju u punoj snazi, hvališući se svojim bizarnim, iščašenim ličnostima, a rezultat je čista komika. Nekoliko seoskih dama nosi iscrtane obrve u visokim, provokativnim lukovima, u stilu koji kipti seksom i dramatikom. Film obiluje cirkuskim, haotičnim tonovima, što otežava praćenje čiste strukture zapleta; „Amarkord” se raspada u mnoštvo nadrealnih sekvenci za pamćenje, od kojih nekoliko prate Titu koji tumara živopisnim provincijskim pejzažom, saznaje kako je lokalna frizerka stekla nadimak, odlazi u mentalnu instituciju u posetu svom stricu koji odbija da siđe sa drveta, i zamalo ostvaruje svoj erotski san sa trafikantkinjom nesvakidašnjih oblina...

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kezich, Tullio (2006). Federico Fellini. Faber and Faber: New York, pp. 314.
  2. ^ Fava, Claudio G. and Vigano, Aldo, The Films of Federico Fellini, Citadel Press: New York, 1990, pp. 157. Grazzini’s review was first published in Corriere della sera, December 19, 1973.
  3. ^ POLITIKIN ZABAVNIK - za sve od 7 do 107!

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]