Pređi na sadržaj

Amfetamin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amfetamin
IUPAC ime
(±)-1-fenilpropan-2-amin
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • US: C (Mogući rizik)
Način primeneOralno, Intravenozno, Vaporizacija, insuflacija, Rektalno, Podjezično
Pravni status
Pravni status
Farmakokinetički podaci
BioraspoloživostOralno 20-25%; nazalno 75%; rektalno 95–99%; intravenozno 100%
Vezivanje proteina15–40%
MetabolizamHepatički (CYP2D6)[1]
Poluvreme eliminacije12 h prosek za d-izomer, 13 h za L-izomer
IzlučivanjeRenalno; značajna porcija nepromenjena
Identifikatori
CAS broj300-62-9 DaY 405-41-4
ATC kodN06BA01 (WHO)
PubChemCID 3007
DrugBankAPRD00480
ChemSpider13852819
Sinonimialfa-metilbenzenetanamin, alfa-metilfenetilamin, beta-fenil-izopropilamin
Hemijski podaci
FormulaC9H13N
Molarna masa135.2084
  • NC(C)Cc1ccccc1
Fizički podaci
Tačka topljenja285 to 281 °C (545 to 538 °F)
Rastvorljivost u vodi50–100 mg/mL (16 °C) mg/mL (20 °C)

Amfetamini su hemikalije dobijene sintetičkim putem.[2] Na tržište najčešće dolaze u obliku praha. Amfetamini se unose oralno, pušenjem, udisanjem praha, i intravenski. Neposredno stimulišu cerebralni korteks u centralnom nervnom sistemu, uklanjajući umor, glad i pospanost. Dovode korisnika u stanje euforije. Pojačavaju koncentraciju, pažnju, reflekse, a i ideje i slike su mnogo življe.[2] Prevelika doza može uzrokovati vrtoglavice, drhtanje, uznemirenost, paniku, bolove u grudima i ubrzan rad srca.[2]Posledica može biti potpuni telesni i psihički kolaps. Hronično trovanje može izazvati paranoidne ideje i halucinacije. U mozgu stvara zavisnost i oslobađa ga od bilo kakvih ograda.

Spoljašnji znakovi su širenje zenica, nesanica, proliv, drhtanje, promene u ponašanju, izrazita euforija i naglo mršavljenje. Najpoznatiji amfetamini su „dizalica” (engl. upper), „spid” (engl. speed) i ekstazi.

Spid je ulični naziv za sintetičke droge na bazi amfetamina. Efekti uključuju smanjeni apetit, povećanu izdržljivost i energiju, povećani libido, hiperaktivnost i nesanicu. Organizam se pritom rapidno iscrpljuje. Kada se koristi u velikim dozama i intravenozno može dovesti i do predoziranja, do brze zavisnosti što je veliki rizik po zdravlje.[2]

Prvi put je dobijen 1887. godine.[2]


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Miranda-G E, Sordo M, Salazar AM (2007). „Determination of amphetamine, methamphetamine, and hydroxyamphetamine derivatives in urine by gas chromatography-mass spectrometry and its relation to CYP2D6 phenotype of drug users”. J Anal Toxicol. 31 (1): 31—6. PMID 17389081. Arhivirano iz originala 03. 05. 2020. g. Pristupljeno 26. 04. 2010. 
  2. ^ a b v g d Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 45. ISBN 86-331-2075-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).