Ananka

Ukoliko ste tražili nešto drugo, pogledajte članak Ananka (višeznačna odrednica).

Ananka, atinski crvenofiguralni lekit, 5. vek p. n. e. Puškinov državni muzej u Moskvi. Ovo je možda jedina antička predstava ove boginje.

Ananka (grč. Ανάγκη) je jedno od grčkih primordijalnih božanstava, boginja i personifikacija potrebe, neizbježnosti i sudbine. Njena vlast je neograničena, jer je upravljala sudbinom kako smrtnika, tako i ostalih bogova. Njen muž bio je Hron, bog vremena. Orfičari su smatrali da je sa Hronom imala Haos, Fana i Ereba ili Etra. Platon smatra Mojre njenim kćerkama.

Mitologija

Prema jednoj verziji mita roditelji su joj bili Hidros i Geja (Voda i Zemlja), ali je vjerovatnije nastala sama, prije početka vremena, kao zmijoliko biće, koje je svojim ispruženim rukama obuhvatalo širinu svemira. Zajedno sa Hronom svojim tijelom je opkolila (izuvijala) primarno jaje, sačinjeno od čvrstih supstanci, te su ga podijelili na sastavne delove, zemlju (Geja), nebo (Uran) i more (Pont) i uredili svijet.

Ona je zajedno sa Hronom gospodarila svima, i smrtnima i besmrtnima, jer njih dvoje su predstavljali kosmičke sile vremena i sudbine. Oni su bili daleko izvan dohvata mlađih bogova, čijim sudbinama su upravljali. Ona je upravljala i sudbinom svih ljudi, čijem rođenju je prisustvovala. U svom krilu je držala dijamant oko koga se okretao svijet. Kao njena kćerka se pominje Adrasteja. Sa Hronom je imala Haos,, Fana i Etra ili Ereba. Prema Platonu, njene kćerke su i Mojre.

Ananka i sunce

Sunce se ne može zaustaviti u toku svog svakodnevnog putovanja nebom – ono nema mogućnost izbora, uveče se mora ujediniti sa zorom, sa kojom se rastalo ujutru. Kada se ova predstava prenijela na čovjekove radnje, prerasla je u ideju Potrebe, koju su grci nazvali Ananka, ili Sudbine, koju su predstavljale Mojre.

Boginja okova

Ananka je moćno božanstvo koje upravlja prinudom, ograničenošću i uzdržanošću, kao i svim oblicima ropstva i zarobljeništva, počev od osnovnih životnih potreba. Stoga, kada je neko utamničen ili zavezan lancima, njeno ime se priziva. Ona je iza svih okova, a ima i udjela u rodbinskim, prijateljskim i ljubavnim vezama. Nazavana je Neophodnost ili Potreba, jer kada je veza uspostavljena, nemoguće je uraditi bilo šta osim pratiti ono što neizbježno proizilazi iz nje; njena moć ne dozvoljava nikakav otpor. Anankina moć se osjeća uglavnom u fizičkom svijetu, stoga je ona odgovorna za ružnoću svih nasilnih stvari koje proizilaze iz njene nesavladive sile. Zbog toga se protiv njene vladavine nerijetko bore ignorisanjem. A kada se to desi, novi okovi mogu postati neophodni. Kada su u pitanju lanci i okovi, mala je razlika između zarobljenika i čuvara, ili između gospodara i roba, jer Anankini okovi vežu i jednog i drugog. Zato se Hefest žali Kratosu (Snaga) dok vezuje Prometeja lancem za Kavkaz:

„ Hefest

O stoput – stoput bio proklet zanat taj!

Snaga

Što proklinješ ga? Ovim sada mukama –

Da kratko kažem – ništa nije zanat kriv.

Hefest

Al' opet da je drugog koga dopao!

Snaga

Sve teret ti je doli vladat bozima.

Ta nitko slobodan ti nije doli Zeus.

Hefest

Po ovom znadem, – prigovora nema tu.

”

Shodno tome, svi oni koji vole slobodu više od svega uvijek izbjegavaju sve ono što prijeti da im stavi lance oko vrata, znajući da bi tada shvatili da nisu slobodni, bez obzira na to da li su gospodari ili robovi.

Anankino kraljevstvo

Neki su predložili da je Anankino kraljevstvo prije svega sam fizički svijet, jer u njemu nije moguće doživjeti pravu slobodu. Sve ono što je neophodno, naročito osnovne životne potrebe, pod njenom je vlašću; u tom domenu niko ne može raditi prema sopstvenoj volji, već mora pratiti zapovijesti Potrebe. Zbog toga neki smatraju da je tijelo „zatvor duše“, vidjevši da je sputano sopstvenim funkcijama i potrebama, što neminovno dovodi do želje, a kasnije i do smrti. Ananka je zbog ove neminovnosti prozvana majkom Mojri (u čijim rukama se nalazi sudbina), a oni koji se ne slažu sa ovim smatraju da njom upravljaju Mojre (jer Neophodnost je ono što se mora desiti – što je sudbina, naročito smrt) i Erinije (jer one kažnjavaju one koji nasilno prekinu krvnu vezu).

Prinudni izbor

Ipak, Ananka ne utiče samo na fizički svijet. Kada se neko oseća primoranim da odabere između dva zla djela, onda on može prizvati Boginju; kao kada je Agamemnon morao da izabere: ili da razočara vojsku ne napadajući Troju, ili da žrtvuje svoju kćerku – slatku, nevinu Ifigeniju. I mada je kralj osećao da je svaka odluka pogrešna, ipak je morao da izabere. Zato se on žali, osećajući da priroda njegovog izbora mnogo podsjeća na kobni moreuz Aulide:

„ Gospode, šta da kažem? Čime da počnem?

Kakvu muku sam navalio na glavu.

Prišunjao mi se demon, a mnogo je

mudriji od kukavnih mojih mudrosti.

” — Agamemnon u Euripidovoj Ifigigeniji u Aulidi 442.

Potreba i vojnik

Drugi su primorani da odaberu jedino što smatraju mogućim: kao kada je Nestor postrojio svoje vojnike tako da se zbog svog položaja i kukavice moraju boriti kao junaci. Nestor je stavio bojna kola naprijed, a nazad veliki broj prvorazredne pješadije, koja je služila kao zaštitnica. Između je postavio svoje najlošije vojnike, tako da su se čak i zabušanti morali boriti. Ovo je vrsta prinude koju Ananka omogućava. Kada je čovjek samo građanin, on je podanik samo svog vladara, dakle, ograničava ga samo zakon. Ovim ograničenjima u stvari upravlja Potreba. Ali kada je čovjek, pored toga što je građanin, još i vojnik, on nije podređen samo zakonima svoje zemlje, već i pravilima u vojsci, glavnom zapovjedniku vojske, i vojniku sa rangom odmah iznad njegovog. A ako je vojska u ratu, onda se okovi Potrebe stežu još više, jer će ga neprijatelj prisiliti da postupa, ne onako kako bi on htio, već onako kako mora ako želi da ostane živ ili izbjegne da postane ratni zarobljenik. Čak i u tom slučaju, ishod neće biti u njegovim rukama. S druge strane, kada se rat završi, okovi Potrebe slabe; a kada vojnik napusti vojsku i ponovo postane samo građanin, okovi se smanjuju još više, jer više nije podređen svojim pretpostavljenima.

Dodatni okovi

Dok je čovjek zdrav, on je podložan osnovnim životnim potrebama, kojima, prirodno, vlada Ananka. Ali, ako se razboli, on će, pored ovih osnovnih pravila, biti opterećen svojom bolešću i propisima svog ljekara, koji su takođe u Anankinom domenu, jer je svakoj bolesti potreban lijek, a niko ne liječi ozbiljne bolesti davanjem slatkih kolačića (osim ako želi da se stanje njegovog pacijenta pogorša). I opet, dok se čovek trudi da bude dobar građanin, on se može nazvati slobodnim, ili pod uticajem samo osnovnih potreba koje nameće Ananka. Ali, kada se posumnja da je kriminalac, pojavljuju se novi okovi u obliku tužbi, progona ili zatvora. A kada bude osuđen, on će uzdisati, ne samo zbog osnovnog skupa obaveza koje mu postavlja Ananka, već i zbog onih koje nastaju iz njegove izolacije (kojima takođe vlada Ananka, koja je, bez sumnje, nemilosrdna boginja), jer niko ne stavlja ljude u zatvor razmišljajući o tome kako će se oni najbolje provesti dok su zatvoreni.

Prevazilaženje putem smanjenja

Pored osnovnih životnih potreba, Ananka može dodati ili oduzeti mnoge druge okove; oni mogu doći pod različitim imenima, kao što su „dužnost“, „odgovornost“, „zavjet“, „ugovor“, „kazna“, „bolest“, itd. Ove riječi (kao i druge slične njima) ponekad predstavljaju jaram ropstva i težinu okova. Smatra se da Ananka ima udjela u svim vrstama veza, uključujući i one kojima vladaju ljubav, prijateljstvo i moralne ili društvene obaveze. Pošto je smrt sudbina svih smrtnika, ona je nazvana potrebnom; a predstavljaju je Ananka i njena deca, Mojre. Dok Smrt kasni, druge stvari (koje su takođe neophodne) moraju stići, kao što je starost. Ali, prije dolaska ovih drugih stvari, smrtnici se, zbog svog krhkog fizičkog tijela, i dalje moraju pokoriti životnim potrebama, ne uživajući ni u jednoj drugoj slobodi osim one koju predstavljaju privremeni darovi koje mogu dobiti od sudbine ili drugih sila. Međutim, vidjevši da čovjek ove darove u svom umu čini potrebnim, da ga vežu na novi način, neki savetuju da ih treba smanjiti ili ukloniti, koliko je to moguće. Ali, to smanjenje ili uklanjanje potreba ne može poništiti nadmoćnost Boginje, i posmatra se samo kao način da se ona ispoštuje, putem smanjenjenja okova, ali njenoj moći se ne možete suprotstaviti, niti je možete izbjeći. To je kao da su joj se molili: „Liši me svojih darova Boginjo!“, jer im se čini da su ti darovi robovski. Zbog toga što vole slobodu, drže se mirne jednostavnosti koja zna malo okova.

Platonovo viđenje Ananke

Moderno viđenje Ananke i Mojri iz Države

U X knjizi Platonove Države (V–IV vijek p. n. e.) postoji opis Ananke koja drži kosmičko vreteno dok tri Mojre pjevaju i ispredaju niti života. Platonova namjera bila je da vreteno predstavlja simbol nebeskih sfera, a Proklo u svojim Komentarima na Platonovu Državu nastavio je njegovu namjeru. Platon je smatrao da su držak i kuka vretena od čelika, a da je pršljen smješa čelika i drugih materijala. Postojalo je osam pršljenova koji su bili koncentrično raspoređeni. Na svakom pršljenu stajala je Sirena koja je pjevala, tako da su glasovi osam Sirena formirali jednu ljestvicu. Na jednakoj udaljenosti od vretena sjedjele su tri Mojre, koje su bile obučene u bijelo i imale vijence na glavi. Njihova imena bila su: Lahesa (ona koja odmjerava), Klota (prelja) i Atropa (ona koja se ne može okrenuti). One su pjevale zajedno sa Sirenama: Lahesa – prošlost, Klota – sadašnjost, Atropa – budućnost.

Kult

Prema antičkom putopiscu Pausaniji, postojao je hram u Korintu gdje su boginje Ananka i Bija bile poštovane zajedno, na istom oltaru. Zbog njene nepromjenljive prirode, bilo je besmisleno nuditi joj darove ili žrtve: Ništa nije jače od užasne Potrebe, bila je grčka izreka. S obzirom na to da postoji samo mala mogućnost izbora, a pošto nema izlaza od strogog zakona Potrebe, niko ne voli ovu boginju i svi zanemaruju njen kult. Ipak, njena nesavladiva moć – sa kultom ili bez njega – ostaje neprevaziđena u svim okolnostima. Slično je mislio i buntovni Prometej dok je bio okovan na Kavkazu:

Što lakše treba snosit, kad već znadeš, moć Sudbine krute da je neodoljiva.

Antički Rimljani nisu uopšte obožavali ovu boginju, njen opis u Horacijevim „Odama“ je čisto književni.

Literatura

• Platon. „Knjiga X”. Država. Pristupljeno 9. januar 2011. 
• Euripid. Ifigenija u Aulidi. Prepjevao sa grčkog: Aleksandar Gatalica. 
• Shanzer, Danuta. A philosophical and literary commentary on Martianus Capella's De nuptiis Philologiae et Mercurii. Gugl knjige. str. 129. Pristupljeno 9. januar 2011.  (jezik: engleski)
• Grejvs, Robert (1987). „10. Suđaje”. Grčki mitovi. Nolit, Beograd; Jedinstvo, Priština. ISBN 978-86-19-00412-1. 
• Eshil. Okovani Prometej. Preveo: Koloman Rac. Vikizvornik. Pristupljeno 5. januar 2011.  (jezik: hrvatski)
• Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina; Srejović, Dragoslav (1992). Leksikon religija i mitova drevne Evrope. Savremena administracija. Beograd. ISBN 978-86-387-0274-9. 
• Džordž Vilijam Koks. A Manual of Mythology. Gugl knjige. str. 129. Pristupljeno 9. januar 2011.  (jezik: engleski)