Anapurna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anapurna
Anapurna
Ndm. visina8091 m m
Geografija
Lokacija   Nepal, Gandaki
MasivHimalaji
Prvi uspon3. jun 1950.
Francuska Moris Erceg
Francuska Luj Lačenal[1]
Najlakši putsnežno/ledeni uspon

Anapurna (Sanskrit, Nepaski: अन्नपूर्णा) je niz planinskih vrhova u Nepalu[2] na lancu Himalaja, od kojih najviši, Anapurna I, jedna je od ukupno četrnaest planina viših od 8000 metara, i sa 8091 m nadmorske visine deseti je najviši vrh na svetu. Nalazi se istočno od velikog kanjona reke Kali Gandaki, koja ga deli od masiva Daulagiri.

अन्नपूर्णा Anapurna je sanskritski naziv koji doslovno znači "ispunjena hranom", ali redovno se prevodi kao "Boginja žetve".[3] U Hinduizmu, Annapurna je boginja plodnosti i poljoprivrede i avatar Durge.

Celokupni masiv i okolna područja zaštićeni su unutar 7629 km² "Projekta zaštićene zone Anapurna" (Anapurna Konzervejš Area Prodžekt, AKAP'), prve i najveće zaštićene zone u Nepalu, koju je 1986. utemeljila Fondacija Kralja Mahendre za očuvanje prirode. Zaštićena zona Anapurna sadrži nekoliko značajnih staza za treking, uključujući i Anapurna Krug.[4]

Zbog odnosa od 40% između ukupnog broja alpinista i stradalih penjača, uglavnom radi čestih lavina, Anapurna se smatra najopasnijom planinom na svetu.[5][6]

Opis[uredi | uredi izvor]

Masiv Anapurna sadrži šest glavnih vrhova iznad 7200 m:

Vrh Visina Rang Koordinate
Anapurna I 8091 m 10. najviši na svetu 28° 35′ 42″ S; 83° 49′ 08″ I / 28.595° S; 83.819° I / 28.595; 83.819 (Annapurna I)
Anapurna II 7937 m 16. najviši na svetu 28° 32′ 20″ S; 84° 08′ 13″ I / 28.539° S; 84.137° I / 28.539; 84.137 (Annapurna II)
Anapurna III 7555 m 42. najviši na svetu 28° 35′ 06″ S; 84° 00′ 00″ I / 28.585° S; 84.000° I / 28.585; 84.000 (Annapurna III)
Anapurna IV 7525 m 28° 32′ 20″ S; 84° 05′ 13″ I / 28.539° S; 84.087° I / 28.539; 84.087 (Annapurna IV)
Gangapurna 7455 m 59. najviši na svetu 28° 36′ 22″ S; 83° 57′ 54″ I / 28.606° S; 83.965° I / 28.606; 83.965 (Gangapurna)
Anapurna Jug 7219 m 101.najviša na svetu 28° 31′ 05″ S; 83° 48′ 22″ I / 28.518° S; 83.806° I / 28.518; 83.806 (Annapurna South)
Anapurna Himalaji sa severoistoka. Sleva nadesno: Anapurna II i IV (blizu zajedno); veliki planinski prelaz; Anapurna III i Gangapurna; Anapurna I.

Usponi[uredi | uredi izvor]

Anapurna I[uredi | uredi izvor]

Južna strana Anapurna I.

Anapurna I je bio prvi osvojeni vrh iznad 8000 metara visine. Moris Erceg i Luj Lačenal, članovi francuske ekspedicije (ostali članovi: Lionel Tero, Gaston Rébufat, Marsel Isak, Žan Kuzi, Marsel Šac, Žak Udot, Fransis de Nuel), vrh su osvojili 3. juna 1950[2], (zabeleženo u dokumentarnom filmu — "Pobeda na Anapurni", Marsela Isaka[7] ), što je do osvajanja Mont Everesta tri godine kasnije, bio najviši osvojeni vrh, iako su bez uspona na sam vrh, 1920-ih na Everestu već postignute visine od 8500 m.[8]

Godine 1970, Južnom stranom Anapurne prvi su se popeli Don Viljans i Dugal Haston, članovi britanske ekspedicije, predvođene Krisom Boningtonom, čiji je član Jan Kloug poginuo pri silasku. Samo nekoliko dana ranije, drugi uspon na Anapurnu postigla je ekspedicija britanske vojske koju je predvodio Henri Dej.

Godine 1978, američka ženska himalajska ekspedicija, predvođena Arlenom Blum,[9] postala je prvi američki tim koji je osvojio Anapurnu, posebno istaknut svojim isključivo ženskim sastavom. Prvi tim, u sastavu Vera Komarkova, Irene Miler i Šerpe Mingma Tering i Kevang Ringing, popeo se na vrh 15. oktobra, dok su članice drugog tima, u sastavu Alison Kadvik-Onyskivik i Vera Votson, poginule pri usponu.

Dana 3. februara 1987, poljski penjači Jerzy Kukuška i Artur Hajzer, postigli su prvi zimski uspon na Anapurnu. Prvi samostalni uspon ostvario je 2007. slovenski penjač Tomaž Humar.[10]

Sa 54% poginulih od ukupnog broja penjača do 2005, postignuto je samo 105 uspešnih osvanja vrhunca, s gubitkom 56 života, većinom radi lavina po kojima je planina poznata. Između ostalih, na Anapurni su poginuli Anatoli Boukrejev 1997, Kristijan Kuntner 2005. i Inaki Očoa 2008.[11]

Ostali vrhovi[uredi | uredi izvor]

Anapurna Jug iz baznog logora Anapurna (4130 m) u zoru.

Anapurnu II, na istočnom kraju lanca, prvi je put 1960. osvojio britansko-indijsko-nepalski tim, predvođen Džimijem Robertsom, dok su se na sam vrh preko zapadnog grebena iz smera severa popeli Ričard Grant, Kris Bonington, i Šerpa Ang Nyima. U aspektima elevacije, izolacije, i topografske istaknutosti (2437 m), Anapurna II nije mnogo niži ili jednostavniji vrh od Anapurne I. Radi se o potpuno samostalnoj planini, uprkos tesnoj povezanosti s Anapurnom I, koju ističu nazivi tih planina.

Anapurnu III prvi je put 1961. osvojila indijska ekspedicija koju je predvodio kapetan Mohan Sing Kohli preko severoistočne strane. Osim vođe ekspedicije na vrh su se tada popeli i Sonam Gatso i Sonam Girmi.

Anapurnu IV, kraj Anapurne II, prvu je preko severne strane i severozapadnog grebena osvojila 1955. nemačka ekspedicija u sastavu Hajnc Stajnmec,[12] (vođa ekspedicije) Harald Biler i Jirgen Veljenkamp.

Gangapurna je prvi puta osvojena 1965, kada se na vrh preko istočnog grebena popeo nemački jedanaestoročlani tim predvođen Ginterom Hauserom.

Anapurna Jug (također poznata kao Anapurna Dakšin ili Modice) osvojio je preko severnog grebena 1964. japanski tim u sastavu S. Ujeo i Mingma Cering.

Hjunčuli (6441 m), obližnji vrh istočno od Anapurne Jug osvojila je 1971. ekspedicija predvođena američkim dobrovoljcem korpusa mira (Pis Korps) Kregom Andersonom.

Pešačenje[uredi | uredi izvor]

Dolina Marsyangdi.

U zaštićenoj zoni Anapurna nalaze se tri glavne staze za pešačenje: Džomson Trek[13] , za Džomson i Muktinat, Anapurna Sanktuar[14] za Anapurna bazni logor, i Anapurna Sirkuit, koja kruži oko Anapurna Himalaja i sadrži i put Džomson.[15] Mesto Pokara početna je tačka za sve duže staze, te je takođe dobro polazno mesto i ostale kraće staze od jednog do četiri dana pešačenja, kao za Gorepani ili Gandruk.

Okruk Mustang, bivše kraljevstvo na granici s Tibetom, takođe spada u deo regije Anapurna, ali pešačenje je podređeno posebnim restrikcijama. Naime, za pešačenje je potrebno izdvojiti taksu u iznosu od 50 dolara dnevno po trekeru.

Oko dve trećine svih trekera u Nepalu posećuju regiju Anapurna. Područje je lako pristupačno s brojnim smeštajima, te staze nude izvanredno raznolike pejzaže. Takođe, naseljenost celog područja pruža i jedinstveni uvid u lokalnu kulturu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Annapurna Expeditions and News Index
  2. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 47. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ „Annapurna — 10th Highest Mountain in the World[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 07. 08. 2011. g. Pristupljeno 15. 11. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  4. ^ „Introduction - Annapurna Circuit - Long-Distance Walks with Mark Moxon[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 24. 09. 2011. g. Pristupljeno 15. 11. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  5. ^ „mounteverest.net”. Arhivirano iz originala 02. 11. 2015. g. Pristupljeno 15. 11. 2015. 
  6. ^ 11 most dangerous mountains in the world for climbers | Matador Network
  7. ^ Victoire sur l'Annapurna (1953) - IMDb
  8. ^ Everest History
  9. ^ Annapurna, a Woman's Place by Arlene Blum
  10. ^ „Report: Humar Solos Annapurna South Face | Climbing[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 30. 09. 2010. g. Pristupljeno 15. 11. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  11. ^ „mounteverest.net”. Arhivirano iz originala 25. 05. 2011. g. Pristupljeno 15. 11. 2015. 
  12. ^ Annapurna (massif, Nepal) — Britannica Online Encyclopedia
  13. ^ „The Jomson Trek, Nepal | World Reviewer[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 05. 07. 2009. g. Pristupljeno 15. 11. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  14. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 09. 02. 2009. g. Pristupljeno 15. 11. 2015. 
  15. ^ „Austin Pick: Circling the Abode of Snow”. Arhivirano iz originala 21. 11. 2008. g. Pristupljeno 15. 11. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]