Anaharsid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Anaharsid ili Anaharsis (grč. Ἀνάχαρσις) je bio skitski filozof, koga osim Plutarha, pominju i drugi izvori.

Herodot govori da je prošao mnoge zemlje, naročito helenske, obrazovao se i, posle povratka u skitsku zemlju, kada je hteo da kod kuće uvede helenske običaje, ustrelio ga je kralj Saulije, jer se Skiti osvećuju onima koji uvode tuđe običaje. Platon ga pominje zajedno s Talesom iz Mileta kao čoveka koji se odlikuje uspešnim domišljanjem za veštine ili za druge kakve radove. Ciceron ga prikazuje kao čestita čoveka, koji nije gramziv na novac. Strabon ga predstavlja kao uzor prostote i pravednosti, kao dete neiskvarena i prosta naroda.

Najopširnije govori o njemu Diogen Laerćanin: „Skit Anaharsid bio je sin Gnura i brat skitskom kralju Kanduidi, a od majke Helenke. Zato je i znao dva jezika. On je ispevao osam stotina stihova o skitskim i helenskim običajima koji se tiču prosta života i ratovanja. Svojom iskrenošću u govoru on je dao i povod za poslovicu kojom se obeležava iskrenost u govoru, te se kaže „skitski način izražavanja“. Sosikrat kaže da je on došao u Atinu u vreme četrdeset i sedme olimpijade (tj. 592-589. p. n. e.) za Eukratova arhontata... Posle nekog vremena vrati se u Skitiju i kad se činilo da, ponesen helenskim običajima, ukida običaje svoje otadžbine, ustreli ga brat u lovu. Umirući reče da se svojom obrazovanošću iz Helade srećno vratio kući, a pogibe, evo, od zavisti u vlastitoj otadžbini. Neki tvrde da je ubijen kad je vršio žrtvu po načinu helenskih misterija... Kad ga je jedan Atičanin prekorevao da je iz Skitije, odgovorio mu je: „Meni je otadžbina na sramotu, a ti otadžbini." Lukijan iz Samosate u Komageni u svom dijaloškom, a inače ozbiljnom spisu Anaharsid crta neobičan utisak što ga oseća primitivan čovek iz Skitije, gledajući helenske običaje. U srpskom prevodu: Lukijan, Odabrani razgovori, preveo i objašnjenja dodao Miloš N. Đurić, izd. Kulture, Beograd (1957). str. 51-80. Anaharsidov put u Heladu radi upoznavanja helenske kulture dao je povoda za poznato Eartelemijevo delo Voyage du jeune Anacharsis en Grece, Pariz 1788, koje je izišlo u srpskom prevodu: Putovanje mladog Anaharsisa po Greciji..., s francuskog na nemački, i s ovog na srpski jezik prevedeno Sofronijem Ivačkovićem, Novi Sad 1851, čast I-VII. (Miloš N. Đurić)

Anaharsid u Atini i njegovi razgovori sa Solonom[uredi | uredi izvor]

Naročito pišu o Anaharsidovu i Taletovu sastanku sa Solonom, kao i o razgovorima što ih je Solon vodio s njima. Kad je Anaharsid stigao u Atinu i tu, kažu, došao pred Solonovu kuću, kucao je na vrata i, kad su mu bila otvorena, stane govoriti da je u Atinu došao kao stranac i da želi sa Solonom sklopiti prijateljstvo. Solon mu odgovori: „Bolje je svoja prijateljstva sklapati kod kuće!" „Dobro, - produži Anaharsid, - ti si baš kod kuće, i zato se sa mnom sprijatelji i sklopi glavno prijateljstvo!"

Solon se zadivio oštroumnosti ovoga čoveka, te ga ljubazno primi i zadrži kod sebe neko vreme, kad se već bavio državnim poslovima i izrađivao nove zakone. Kad je Anaharsid to čuo, stane se smejati Solonu što se toliko trudi i što misli da će slovima zaustaviti nepravičnost i gramzivost građana. „Takva slova“, reče on, „ni u čemu se ne razlikuju od paukove mreže; ona će, istina, kao mreža, zadržati samo slabe i male koji se uhvate, ali moćni i bogati razderaće ih!" Na to mu Solon odgovori da ljudi čuvaju i ugovore, kojih povreda nijednom od ugovornika ne donosi koristi, a on zakone prilagođuje građanskom životu, tako da će odmah svako uvideti koliko je bolje postupati po zakonima negoli ih gaziti. Ali, nažalost, predviđanja Anaharsidova više su se obistinila negoli Solonova nadanja.

»Pošto je prisustvovao jednoj narodnoj skupštini, Anaharsid je izjavio ovo: „Čudim se što u Helena mudraci samo drže govore, a odluke donose prosti ljudi!"« (Plutarh)

»Skiti naročito izbegavaju da se služe tuđim običajima, a osećaju odvratnost prema običajima drugih naroda, a naročito prema helenskim, kao što nam svedoči slučaj Anaharsida i, kasnije, slučaj Skileja. Anaharsid je proputovao mnoge zemlje i na tom putu pokazao veliku mudrost. Na povratku u Skitiju, ploveći kroz Helespont, svrati on na Kizik i zatekne Kizičane gde održavaju veličanstvene svečanosti u čast Majke bogova. Tu se on zavetuje Majci bogova Da će joj, ako živ i zdrav stigne kući, prineti istu onakvu žrtvu kakvu je video da su joj Kizičani prineli i da će joj prirediti bdenije. Kad je stigao u Skitiju, ode on u takozvanu Hileju (ova oblast nalazi se pored »Ahilovog trkališta« i sva je gusto obrasla raznovrsnim drvećem) i tu priredi celu svečanost u čast ove boginje, a za vreme te svečanosti prikačio je na svoje odelo razne kipove i udaraše u doboš. I neki ga Skit vidi kad je to radio, te ode i javi kralju Sauliju. Ovaj dođe lično i kad se uverio da Anaharsid zaista to čini, odapne strelu i ubije ga. Pa još i sada ako neko spomene Anaharsida, Skiti kažu da neće da znaju za njega, zato što je putovao u Heladu i tamo primio tuđe običaje. A ja sam čuo od Timneja, Arijapitova namesnika, da je on bio stric skitskog kralja Idantirsa i sin Gnura, unuk Lika i praunuk Spargapitov. Ako je Anaharsid, zaista, bio iz te porodice, onda ga je ubio njegov rođeni brat, jer je Idantirs bio sin Saulija, a Saulije je baš ubio Anaharsida.

Ali ja sam od Peloponežana čuo i jednu drugu priču, naime, da je skitski kralj poslao Anaharsida u Heladu i da je on tamo išao u školu, pa kad se vratio, kući, rekao je kralju da su svi Heleni jako zauzeti mudrošću, i da se jedino sa Spartancima može pametno razgovarati. Ovo su, doduše, izmislili u šali sami Heleni. I ovaj čovek je, kako sam već ranije spomenuo, glavom platio. To ga je snašlo zbog toga što je primio tuđe običaje i što se družio sa Helenima.« (Herodot IV, 76-77)

Svako je sebi najveći arhineprijatelj, rekao je Anaharsid. On je smatrao da svako treba da živi skromno ni u čemu ne preterujući.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Viography of Anacharsis”. Simply Knowledge. Pristupljeno 16. 1. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]