Pređi na sadržaj

Ana Milićević Lunjevica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ana Milićević Lunjevica
Datum rođenja1884.
Datum smrti1975.

Ana Milićević Lunjevica (18841975), bila je najmlađa sestra kraljice Drage Obrenović.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ana Milićević Lunjevica bila je ćerka Pante Lunjevice i unuka Nikole Milićevića Lunjevice. Ostavši prerano bez oba roditelja, detinjstvo i ranu mladost provela je uz sestru Dragu, kao i uz kralja Aleksandra Obrenovića kasnije.[1]

U Majskom prevratu 1903. godine nisu ubijena samo njega sestra i njen muž, kralj Aleksandar, već su živote izgubili i dva njena brata – Nikola i Nikodije. Srećom, tada su pošteđeni životi Ane i još nekoliko članova njene porodice. Međutim, bili su prognani u inostranstvo.[1]

Živela je jedno vreme u Francuskoj, nije se udavala. Umrla je u staračkom domu u Švajcarskoj 1975. godine.

Knjiga „Moja sestra kraljica Draga”[uredi | uredi izvor]

Nešto pred svoju smrt, Ana Milićević Lunjevica je preko jugoslovenskog konzula u Ženevi predala Istorijskom muzeju Srbije sledeće dokumente:[1]

  • Pisma koje su Nikoli Lunjevici bila upućena od strane kneza Miloša Obrenovića, Ljubice Obrenović i Jovana Obrenovića, u periodu od 1820. do 1840. godine.[1]
  • Pismo-zahvalnicu (javnu blagodarnost) Panti Lunjevici, načelniku okruga šabačkog, za pomoć, dobročinstvo i naklonost porodicama nastradalih u Srpsko-turskom ratu. Pismo je potpisao veliki broj šabačkih građana 1877. godine.[1]
  • Dve vredne umetničke slike.[1]
  • Tri njene velike sveske sa beleškama o događajima od 1804. do 1903. godine. Upravo su ovi zapisi poslužili za uspostavljanje knjige Ane Milićević Lunjevice pod naslovom „Moja sestra kraljica Draga” 1995. godine, a sve to zaslugom nekoliko udruženih izdavača – Rada, Ošišanog ježa i Goša štamparije iz Beograda. Ova publikacija, ilustrovana fotografijama, najviše se osvrće na događaje 1903. godine. Samim činom izdavanja knjige javnost je dobila priliku da se jasnije upozna sa ubistvima u noći između 28. i 29. maja 1903. godine.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Glišić, dr Milomir; Ilić, Dušan D.; Lazarević, Aleksandar; Mandić, Radmilo Lale; Marković, Miroslav Laf; Ristić, Miodrag (2003). Stari Milanovac. Gornji Milanovac: Skupština opštine Gornji Milanovac / Muzej rudničko-takovskog kraja. str. 132.