Pređi na sadržaj

Anka Berus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
anka berus
Anka Berus
Lični podaci
Datum rođenja(1903-12-16)16. decembar 1903.
Mesto rođenjaSplit, Austrougarska
Datum smrti2. jun 1991.(1991-06-02) (87 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijaprofesor
Porodica
SupružnikNiko Berus
Delovanje
Član KPJ od1934.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od24. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden junaka socijalističkog rada Orden narodnog oslobođenja Orden Republike
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Anka Berus (rođ. Znidarčić; Split, 16. decembar 1903Zagreb, 2. jun 1991) bila je profesorka, učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 16. decembra 1903. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom gradu, a od 1922. do 1926. godine studirala je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Materijalne poteškoće i siromaštvo Ankine obitelji uticali su na to da se vrlo rano priključi radničkom pokretu. Još na studijama pripadala je naprednom studentskom pokretu.[1]

Revolucionarno delovanje nastavlja i kasnije, od 1926. do 1936. godine, kao profesorka gimnazije u Splitu. Zbog razvijanja ideja humanizma, revolucionarnih i socijalističkih ideja kod svojih učenika, već na prvim koracima svog pedagoškog poziva dolazila je u sukob sa školskom upravom. Pored toga, Anka je rasturala marksističku literaturu, a u januaru 1929. godine povezala se sa Pokrajinskim komitetom KPJ za Dalmaciju i aktivno radila u njegovoj tehnici. Članica Komunističke partije Jugoslavije postala je 1934. godine.[1]

Posle jedne provale 1936. godine, bila je uhapšena i osuđena od Suda za zaštitu države u Beogradu na kaznu robije od dve godine. Kaznu je izdržavala od 1936. do 1938. godine u Požarevcu. Povratkom u Split, nastavila je sa revolucionarnim radom i već 1939. godine ponovo je uhapšena i upućena u Lepoglavu. Ubrzo je puštena na slobodu, ali je iz Splita proterana u Celje. Tu se povezala sa partijskom organizacijom i nastavila sa radom u Mesnom i Sreskom komitetu Komunističke partije Slovenije za Celje. U Celju se nije dugo zadržala, već je ilegalno prešla u Zagreb i zaposlila se. Odmah se uključila u rad Sindikata radnika i službenika prehrambene industrije.[1]

U vreme priprema za ustanak 1941, kao član Pokrajinskog komiteta „Narodne pomoći“ u Zagrebu, radi na okupljanju svih poštenih rodoljuba za borbu protiv okupatora i domaćih slugu. U tim danima bila je jedan od organizatora mnogobrojnih kacija i diverzija uperenih protiv ustaša i Nemaca. U martu 1942. godine Anka se prebacila na partizansku slobodnu teritoriju i održavala vezu između ilegalnih partijskih radnika u Zagrebu i partijskih organizacija u NOV Hrvatske. Kao članica Biroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske i instruktor za Hrvatsko primorje, od marta do avgusta 1942. godine, aktivno radi na širenju Narodnooslobodilačkog pokreta u Primorju, Gorskom kotaru i Istri.[1]

Juna 1943. godine, na Prvom zasedanju Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske izabrana je za većnika ZAVNOH-a, a od novembra 1943., većnik je Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Od septembra 1943. do oktobra 1944. godine rukovodilac je i član Povereništva CK KPH za severnu Hrvatsku. Po oslobođenju Dalmacije, krajem 1944. godine, postaje član Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju i Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju.[1]

Grob porodice Berus na Mirogoju

Posle oslobođenja obavljala je niz partijskih i državnih funkcija:[1]

Umrla je 2. juna 1991. u Zagrebu, gde je sahranjena na groblju Mirogoj.[2]

Odlukom Skupštine grada Zagreba 1980. dodeljena joj je titula počasnog građanina grada Zagreba.[3]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenkih odlikovanja, među kojima su — Orden junaka socijalističkog rada, Orden Republike sa zlatnim vencem, Orden narodnog oslobođenja i dr.[4] Ordenom narodnog heroja odlikovana je 24. jula 1953. godine.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Narodni heroji 1 1982, str. 72.
  2. ^ „In memoriam: Svjetao trag Anke Berus”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 2. 7. 1991. str. 14. 
  3. ^ „Počasni građani Grada Zagreba (1945—1990)”. zagreb.hr. n.d. 
  4. ^ Ko je ko 1957, str. 55.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]