Anka Berus
anka berus | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 16. decembar 1903. | ||||||||||
Mesto rođenja | Split, Austrougarska | ||||||||||
Datum smrti | 2. jun 1991.87 god.) ( | ||||||||||
Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska, SFR Jugoslavija | ||||||||||
Profesija | profesor | ||||||||||
Porodica | |||||||||||
Supružnik | Niko Berus | ||||||||||
Delovanje | |||||||||||
Član KPJ od | 1934. | ||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije | ||||||||||
Heroj | |||||||||||
Narodni heroj od | 24. jula 1953. | ||||||||||
Odlikovanja |
|
Anka Berus (rođ. Znidarčić; Split, 16. decembar 1903 — Zagreb, 2. jun 1991) bila je profesorka, učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 16. decembra 1903. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom gradu, a od 1922. do 1926. godine studirala je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Materijalne poteškoće i siromaštvo Ankine obitelji uticali su na to da se vrlo rano priključi radničkom pokretu. Još na studijama pripadala je naprednom studentskom pokretu.[1]
Revolucionarno delovanje nastavlja i kasnije, od 1926. do 1936. godine, kao profesorka gimnazije u Splitu. Zbog razvijanja ideja humanizma, revolucionarnih i socijalističkih ideja kod svojih učenika, već na prvim koracima svog pedagoškog poziva dolazila je u sukob sa školskom upravom. Pored toga, Anka je rasturala marksističku literaturu, a u januaru 1929. godine povezala se sa Pokrajinskim komitetom KPJ za Dalmaciju i aktivno radila u njegovoj tehnici. Članica Komunističke partije Jugoslavije postala je 1934. godine.[1]
Posle jedne provale 1936. godine, bila je uhapšena i osuđena od Suda za zaštitu države u Beogradu na kaznu robije od dve godine. Kaznu je izdržavala od 1936. do 1938. godine u Požarevcu. Povratkom u Split, nastavila je sa revolucionarnim radom i već 1939. godine ponovo je uhapšena i upućena u Lepoglavu. Ubrzo je puštena na slobodu, ali je iz Splita proterana u Celje. Tu se povezala sa partijskom organizacijom i nastavila sa radom u Mesnom i Sreskom komitetu Komunističke partije Slovenije za Celje. U Celju se nije dugo zadržala, već je ilegalno prešla u Zagreb i zaposlila se. Odmah se uključila u rad Sindikata radnika i službenika prehrambene industrije.[1]
U vreme priprema za ustanak 1941, kao član Pokrajinskog komiteta „Narodne pomoći“ u Zagrebu, radi na okupljanju svih poštenih rodoljuba za borbu protiv okupatora i domaćih slugu. U tim danima bila je jedan od organizatora mnogobrojnih kacija i diverzija uperenih protiv ustaša i Nemaca. U martu 1942. godine Anka se prebacila na partizansku slobodnu teritoriju i održavala vezu između ilegalnih partijskih radnika u Zagrebu i partijskih organizacija u NOV Hrvatske. Kao članica Biroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske i instruktor za Hrvatsko primorje, od marta do avgusta 1942. godine, aktivno radi na širenju Narodnooslobodilačkog pokreta u Primorju, Gorskom kotaru i Istri.[1]
Juna 1943. godine, na Prvom zasedanju Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske izabrana je za većnika ZAVNOH-a, a od novembra 1943., većnik je Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Od septembra 1943. do oktobra 1944. godine rukovodilac je i član Povereništva CK KPH za severnu Hrvatsku. Po oslobođenju Dalmacije, krajem 1944. godine, postaje član Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju i Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju.[1]
Posle oslobođenja obavljala je niz partijskih i državnih funkcija:[1]
- ministar u vladi NR Hrvatske od 1945. do 1949. godine
- predsednik Komisije državne kontrole NR Hrvatske od 1949. do 1950. godine
- ministar finansija NR Hrvatske od 1950. do 1953. godine
- zastupnik u Saboru SR Hrvatske i član Izvršnog veća SR Hrvatske
- član Politbiroa CK KPH, Izvršnog komiteta CK SKH i Centralnog komiteta SKJ
- poslanik Savezne skupštine od 1945. do 1963. godine
- član Saveznog izvršnog veća od 1953. do 1956. godine
- predsednik Republičkog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske
- član Saveta federacije
Umrla je 2. juna 1991. u Zagrebu, gde je sahranjena na groblju Mirogoj.[2]
Odlukom Skupštine grada Zagreba 1980. dodeljena joj je titula počasnog građanina grada Zagreba.[3]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenkih odlikovanja, među kojima su — Orden junaka socijalističkog rada, Orden Republike sa zlatnim vencem, Orden narodnog oslobođenja i dr.[4] Ordenom narodnog heroja odlikovana je 24. jula 1953. godine.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e Narodni heroji 1 1982, str. 72.
- ^ „In memoriam: Svjetao trag Anke Berus”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 2. 7. 1991. str. 14.
- ^ „Počasni građani Grada Zagreba (1945—1990)”. zagreb.hr. n.d.
- ^ Ko je ko 1957, str. 55.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957. COBISS.SR 4864263
- Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970. COBISS.SR 4897031
- Bijelić, Krste (1980). Heroine Jugoslavije. Zagreb: Spektar. COBISS.SR 49275399
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Biografija na portalu Ratna hronika Splita 1941-1945 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. jun 2017)
- Rođeni 1903.
- Umrli 1991.
- Splićani
- Komunisti Hrvatske
- Članovi CK KPJ/SKJ
- Ličnosti radničkog pokreta Jugoslavije
- Politički zatvorenici (komunisti)
- Jugoslovenski partizani
- Većnici AVNOJ-a
- Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Narodni heroji - B
- Žene narodni heroji
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Nosioci Ordena narodnog oslobođenja
- Junaci socijalističkog rada
- Društveno-politički radnici SR Hrvatske
- Poslanici Narodne skupštine FNRJ (prvi saziv)
- Članovi Saveta federacije SFRJ
- Počasni građani Zagreba
- Sahranjeni na groblju Mirogoj u Zagrebu
- Većnici ZAVNOH-a