Anselmo Kenterberijski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anselmo Kenterberijski
Anselmo od Kenterberija
Lični podaci
Datum rođenja1033.
Mesto rođenjaAosta, Sveto rimsko carstvo
Datum smrti21. april 1109.(1109-04-21) (75/76 god.)
Mesto smrtiKenterberi, Engleska

Anselmo Kenterberijski (engl. Anselm of Canterbury; 103321. april 1109) je bio italijanski srednjovekovni filozof, teolog i nadbiskup od Kenterberija od 1093. do 1109. godine.[1]

Smatra se osnivačem sholastike, a čuven je i po ontološkom argumentu o postojanju Boga. Otvoreno se suprostavljao krstaškim ratovima.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Aosti u kraljevini Burgundiji. Sada je to glavni grad Doline Aosta u severnoj Italiji. Potiče iz bogate plemićke porodice. Otac mu je rođen u Lombardiji i po svoj prilici bio je grube i nasilne prirode. Majka mu je dala religiozno obrazovanje. U petnaestoj godini poželeo je da ode u manastir, ali otac mu nije dopuštao. Razočaran, oboleo je psihosomatski, a kada se oporavio jedno vreme napustio je školu i predao se lagodnom životu. Tada mu umire majka, a pošto očevu grubost nije mogao više da podnosi, napustio je kuću 1059, prešao je Alpe i tumarao Burgundijom i Francuskom.[2] Do Normandije je došao jer ga je privlačila slava Lanfranka, priora benediktinske opatije u Beku. Pošto je neko vreme proveo u Avranšu 27. godini odlazi u manastir.

Godine u opatiji u Beku[uredi | uredi izvor]

Tri godine kasnije kada je Lanfrank postao opat u Kanu, Anselmo je postao prior u Beku. Prior je bio 15 godina, sve do 1078., kada je umro osnivač i prvi opat Baka Herluin. Anselmo je tada postao opat. Pod njegovim vodstvom Bek je postao centar izučavanja. Tokom tih mirnih godina Anselmo je napisao svoje prvo filozofsko delo Monologion i Proslogion. Posle toga sledili su Dijalozi o istini, Slobodna volja i Pad đavola.

U međuvremenu manastir je postao i bogatiji i čuveniji. Nakon Normanskog osvajanja Engleske manastir je dobio veliko imanje u Engleskoj. Dužnost Anselma je bila da posećuje povremeno to imanje. Lanfrank je postao nadbiskup od Kenterberija. Posle Lafrankove smrti kralj Vilijam II je preuzeo imovinu crkve i nije vršio nova imenovanja. Oklevao je da postavi novog nadbiskupa, jer je sa prethodnim imao problema. Tek je 1093. imenovao novog nadbiskupa od Kenterberija Anselma.

Nadbiskup od Kenterberija[uredi | uredi izvor]

Kao uslov da zadrži dužnost Anselmo je zahtevao da kralj vrati sva oduzeta crkvena imanja i da prizna papu Urbana II, koji je tada bio u sukobu sa antipapom Klementom III. Kralj je samo delomično pristao da vrati imanja. Anselmo je smatrao da mora od pape dobiti pal da bi mogao valjano osveštati grad. Kralj to nije odobravao, pa je Anselmo sazvao veliki skup sveštenika. Oni su smatrali da mora poslušati kralja. Engleski sveštenici su finansijski zavisili od kralja, pa su bili na njegovoj strani. Kralj Vilijam II je u međuvremenu uspeo da se pomiri sa papom.

Nakon godinu dana ponovo su izbile nove nevolje sa kraljem. Anselmo je tražio kraljevo odobrenje da ide u Rim da se savetuje. Kralj mu je to jedva dozvolio, pa je Anselmo oktobra 1097. krenuo za Rim. Vilijam II je odmah preuzeo crkvene prihode.[3]

Na velikom koncilu u Bariju Anselmo je branio doktrinu o Svetom duhu, po čemu se Katolička crkva razlikovala od Pravoslavne. Kada se Anselmo pokušao vratiti u Englesku, kralj mu nije dozvoljavao.

Sukobi sa kraljem Henrijem I[uredi | uredi izvor]

Kada je Vilijam II ubijen 1100, Henri I je postao kralj i odmah je pozvao Anselma u Englesku. Henri I je isto zahtevao da Anselmo od njega primi položaj i mesto nadbiskupa od Kenterberija.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Saint Anselme de Cantorbéry”. Église catholique en France (na jeziku: francuski). Pristupljeno 4. 6. 2020. 
  2. ^ „Anselme de Cantorbéry : dernier des Pères ou premier des scolastiques”. cairn (na jeziku: francuski). Pristupljeno 4. 6. 2020. 
  3. ^ „Anselme de Cantorbéry”. FranceArchives (na jeziku: francuski). Pristupljeno 4. 6. 2020. 
  4. ^ „anselme”. sos.philosophie.free.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 4. 6. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]