Ante Savin
ante savin | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. decembar 1917. |
Mesto rođenja | Kaštel-Lukšić, kod Splita, Austrougarska |
Datum smrti | 18. jul 1942.24 god.) ( |
Mesto smrti | blizina Divulja, ND Hrvatska |
Profesija | radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1938. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 24. jula 1953. |
Ante Savin Manistra (Kaštel-Lukšić, kod Splita, 21. decembar 1917 — blizina Divulja, 18. jul 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 21. decembra 1917. godine u Kaštel-Lukšiću kod Splita, u siromašnoj porodici. Završio je šest razreda osnovne škole, nakon čega je morao da radi zbog uzdržavanja mnogobrojne porodice. Godine 1936, postao je član SKOJ-a, a 1937. godine organizovao je uspešan štrajk građevinskih radnika. Godine 1938, postao je član Komunističke partije Jugoslavije.
Učestvovao je u gradnji barikada na putu Split–Trogir tokom štrajka radnika, u demonstracijama protiv rata u jesen 1940. godine, bio je organizator pogreba komuniste Vicka Buljanovića, kojeg je policija ubila za vreme štrajka. Skupljao je pomoć za borbu protiv fašizma u Španiji i bio angažovan u pripremama za opštinske izbore 1940. godine.
Tokom i nakon Aprilskog rata 1941, učestvovao je u skupljanju oružja, municije i ostalog materijala. Organizovao je i učestvovao u napadu na magacine s oružjem bivše jugoslovenske vojske, koje je čuvala Mačekova straža. Grupa članova KPJ i skojevaca tada je provalila u skladišta i pokupila velik broj oružja i ostalog materijala. Ukupno je bilo zaplenjeno 40 pušaka, 5 puškomitraljeza, 45 sanduka municije, 2 sadnuka ručnih bombi, 15 pištolja i drugog materijala.
Savin je uskoro postao član Vojnog komiteta, koji je rukovodio svim akcijama za organizovanje oružanog ustanka u Dalmaciji u leto 1941. godine. Tokom jula, učestvovao je u akcijama seče telegrafskih linija na putu Split–Trogir i pruzi Split–Zagreb kod Kaštela. Organizovao je i učestvovao u akciji rušenja pruge i voza između Kaštel-Lukšića i Kaštel-Kambelovca, noću 3./4. avgusta 1941. godine. Posle toga se povukao na planinu Kozjak i odatle neko vreme rukovodio partijskom organizacijom svog sela. Posle toga je organizovao formiranje i odlazak Prvog kaštelanskog odreda. Savin je prvobitno bio desetar, a zatim vodnik voda. Nakon što je početkom avgusta 1941. godine uništen veći deo novoosnovanih partizanskih odreda, većina boraca se vratila kući, dok je Savin ostao u ilegali.
Dok se nalazio na zadatku u Solinu, italijanski vojnici uhapsili su Savina 6. novembra 1941. godine. Glumio je da je bolestan, pa su ga smestili u bolnicu. Iako je bio pod stražom, uspeo je da pobegne i iz Splita stigao do Kaštela. Nastavio je s izvršavanjem zadataka člana Vojnog komtieta i učestvovao u pripremama odlaska Prvog kaštelanskog odreda na Svilaju i Dinaru. On se takođe pridružio odredu i učestvovao u borbama. Unutar odreda, formirao je tzv. leteću četu, koja je između Svilaje i Kaštela rušila komunikacije, razoružavala pripadnike vojske NDH, organizovala kurirske veze i ostalo. Okupacione vlasti ucenile su Savinovu glavu na 50.000 lira i u odsustvu ga osudile na doživotnu robiju.
Kada se, 18. jula 1942. godine, vraćao sa zadatka od sela Divulja prema Kozjaku, naišao je na zasedu italijanskih vojnika i poginuo u okršaju. Fašisti su ga tri dana javno držali izloženog, kao primer zastrašivanja stanovnika Kaštela.
Posle rata, Dečji dom u Kaštel-Lukšiću nosio je njegovo ime, u parku mesta stoji njegova bista, ulica u Kaštel-Lukšiću nosila je njegovo ime, mesto pogibije obeleženo je spomen-pločom, a na novom groblju u Kaštel-Lukšiću izgrađen je spomen-park u kojem se nalazi njegov grob.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.
- Biografija na portalu Ratna hronika Splita 1941-1945 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2020)