Pređi na sadržaj

Antineutrino

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antineutrino
Simbol: elektronski antineutrino , mionski antineutrino i tau antineutrino
Grupa: lepton
Učestvuje u interakciji: slaboj nuklearnoj i gravitacionoj
Čestica: elementarna čestica
Antičestica: neutrino (moguće i antineutrino)
Pronađena: 1956
Naelektrisanje: 0 C
Spin: 1/2


U fizici, antineutrino, odnosno antičestice neutrina, su neutralne čestice koje nastaju nuklearnim beta raspadom. Imaju poluceo spin, tj. 1/2, i spadaju u familiju leptona. Svi do sada posmatrani antineutrini imaju spin desnog zavoja (samo jedan od dva moguća stanja spina), dok neutrini imaju spin levog zavoja. Antineutrini reaguju sa drugom materijom samo posredstvom gravitacione i slabe nuklearne sile, što čini njihovo eksperimentalno detektovanje veoma teškim. Eksperimenti sa oscilacijom neutrina pokazuju da ovi imaju masu, ali eksperimenti sa beta raspadom pokazuju da je pomenuta masa izuzetno mala. Takođe, oscilacije neutrina znače da jedan oblik neutrina može prelaziti u drugi oblik.

Pošto su neutrino i antineutrino neutralne čestice, moguće je da se radi o istoj čestici. Čestice koje imaju ovakvo svojstvo se nazivaju Majorana čestice. Ako je ovo tačno, onda je dvostruki beta raspad neutrina moguć, te je više eksperimenata predloženo da se ovaj proces i dokaže.

Postoje tri vrste antineutrina:

  • elektronski antineutrino
  • mionski antineutrino i
  • tau antineutrino


Literatura[uredi | uredi izvor]

S. Jokić, SUBATOMSKA FIZIKA, Institut za nuklearne nauke Vinča, Beograd, 2000.

Vidi još[uredi | uredi izvor]