Antiukrajinstvo
Antiukrajinstvo je pojam kojim se označava pojava netrpeljivosti, neprijateljstva ili mržnje prema državi Ukrajini ili prema etničkim Ukrajincima. Tokom istorije, antiukrajinske tendencije ispoljavale su se u rasponu od omalovažavanja ukajinskog naroda i države, preko otvorenog izražavanja netrpeljivosti i neprijateljstva, do zagovaranja mržnje prema Ukrajincima i pozivanja na uništenje države Ukrajine. Nakon početka rusko-ukrajinskog rata (2014), pojam je dobio i dodatne političke dimenzije.[1][2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Antiukrajinstvo se pojavilo tokom 19. veka, u tadašnjoj carskoj Rusiji, kao odgovor na pojavu ukrajinskog nacionalnog pokreta. Ta pojava je poprimila nove oblike za vreme Prvog svetskog rata (1914-1918) i tokom poratnih godina, pogotovo nakon stvaranja nezavisne Ukrajinske Narodne Republike (1918), što je dovelo do eskalacije antiukrajinskih tendencija ne samo među ruskim, već i među poljskim političkim činiocima, pogotovo za vreme Poljsko-ukrajinskog rata (1918-1919). Antiukrajinske tendencije su se potom ispoljavale i na pojedinim područjima Sovjetske Ukrajine, kao reakcija na politiku ukrajinizacije.[3][4]
Na području bivše Jugoslavije i današnje Srbije, antiukrajinstvo se prvi put pojavilo u odnosima između pojedinih imigrantskih grupa (ruskih i ukrajinskih) koje su u razdoblju između dva svetska rata (1918—1941) delovale na području tadašnje Kraljevine Jugoslavije. U polemikama sa predstavnicima pro-ukrajinskih grupa, pojedini pripadnici pro-ruskih grupa su iznosili razne antiukrajinske stavove, na šta su predstavnici pro-ukrajinskih grupa odgovarali iznošenjem antiruskih stavova.[5]
Ukrajinofobija[uredi | uredi izvor]
Poseban oblik antiukrajinstva, koji se ispoljava u vidu projektovanog straha, odnosno fobije u odnosu na Ukrajinu ili Ukrajince, naziva se ukrajinofobija. Jedna od osnovnih odlika ukrajinofobije ogleda se u stavu da treba strahovati od Ukrajine ili Ukrajinaca, koji su (prema uverenju ukrajinofoba) opasni po druge narode i države.[6]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Savoйsьka 2014, str. 105-109.
- ^ Želaй 2015, str. 138-153.
- ^ Іdrіs 2010, str. 36-39.
- ^ Čižova 2019, str. 48-53.
- ^ Ramač 2012, str. 333-348.
- ^ Іnstitut іstorії Ukraїni: Ukraїnofobія
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Želaй, Oksana P. (2015). „Bіblіotečno-analіtična robota яk skladova sistemi protidії antiukraїnsьkій іnformacійnій agresії” (PDF). Naukovі pracі Nacіonalьnoї bіblіoteki Ukraїni іm. V. І. Vernadsьkogo. 41: 138—153.
- Іdrіs, Natalія (2010). „Antiukraїnsьkі nastroї u mіstah USRR za dobi ukraїnіzacії u 20 - na počatku 30-h pp. XX st.” (PDF). Mandrіvecь. 5: 36—39.
- Ramač, Janko (2012). „Nacionalne orijentacije Rusina u Kraljevini SHS/Jugoslaviji u periodu između dva svetska rata” (PDF). Vojvođanski prostor u kontekstu evropske istorije: Zbornik radova. Novi Sad: Filozofski fakultet. str. 333—348.
- Savoйsьka, Svіtlana V. (2014). „Do viznačennя ponяttя antiukraїnsьka dіяlьnіstь”. Vіsnik Harkіvsьkogo nacіonalьnogo unіversitetu іmenі V.N. Karazіna: Pitannя polіtologії. 27 (1132): 105—109.
- Čižova, U. A. (2019). „Osoblivostі antiukraїnsьkoї polіtiki polьsьkoї vladi v Galičinі v 1920-h rr.” (PDF). Naukoviй vіsnik Užgorodsьkogo nacіonalьnogo unіversitetu: Mіžnarodnі vіdnosini. 6: 48—53.
- Wollman, Frank (1968). Slavismy a antislavismy za jara národů. Praha: Academia.
