Antoan Vato

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antoan Vato
Antoan Vato
Lični podaci
Puno imeAntoan Žan Vato
Datum rođenja(1684-10-10)10. oktobar 1684.
Mesto rođenjaValensijen, Francuska
Datum smrti18. jul 1721.(1721-07-18) (36 god.)
Mesto smrtiNožan sir Marn, Francuska
Umetnički rad
PoljeSlikarstvo
PravacRokoko
Uticaji odĐorđona
Ticijana
Rubensa
Van Dajka
Najvažnija dela
Hodočašće na Kiteru

Antoan Žan Vato (franc. Antoine Jean Watteau; 10. oktobar 1684, Valensijen—18. jul 1721, Nožan sir Marn)[1] je bio francuski slikar[2], rodonačelnik slikarstva rokokoa u Francuskoj.[3]

Njegovo delo nagoveštava promenu koja će se dogoditi u francuskom društvu nakon smrti Luja XIV.[3] U periodu od 1704. do 1708. učio kod K. Žiloa u Parizu. U umetničkim zbirkama palate Luksemburg i svog mecene Pjera Krozaa došao je u dodir sa venecijanskim i flamanskim slikarstvom 16. veka (naročito sa delima Ticijana, Rubensa i Van Dajka) koji su uticali na stil njegovih ranih dela. Godine 1717. postao je član Akademije, na osnovu slike Hodočašće na Kiteru.[3] Tokom svog boravka u Engleskoj (1719/20) teško je oboleo i od te bolesti se nije oporavio. Vatoov stil, kojim je uveo epohu rokokoa, karakteriše jaki a ipak nežni kolorit, mirisna atmosfera kao i lake i elegantne figure.[3] Njegove glavne teme bile su intimne svečanosti dvorskog društva (Fêtes galantes) u slobodnom prostoru kao i scene iz Komedije del arte (Commedia dell'arte), na primer Pjero ili Žil iz 1718/19.[3]

Mada je od francuskih slikara rokokoa kod njega učio samo Ž. B. Pater, Vatoov način slikanja i njegove teme imale su mnoge slebdenike (kao što su N. Lankre, F. Buše ili Ž. O. Fragonar). Sačuvana je otprilike trećina njegovih dela, ali brojni crteži i bakrorezne reprodukcije dela svedoče o obimu njegovog opusa.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wine, Humphrey; Scottez-De Wambrechies, Annie (1996). „Watteau”. Ur.: Turner, Jane. The Dictionary of Art. 32. New York: Grove's Dictionaries. str. 913—921. ISBN 1-884446-00-0 — preko the Internet Archive.  Also available via Oxford Art Online (subscription needed).
  2. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 23. ISBN 86-331-2112-3. 
  3. ^ a b v g d Janson 1975, str. 447–448.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janson, H. W. (1975). Istorija umetnosti – Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas (Umetnost). Beograd, Jugoslavija: Prosveta. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]