Pređi na sadržaj

Antonije Blum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antonije Blum
Lični podaci
Datum rođenja(1914-06-19)19. jun 1914.
Mesto rođenjaLozana, Švajcarska
Datum smrti4. avgust 2003.(2003-08-04) (89 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo

Mitropolit Antonije, svetovno ime Andrej Borisovič Blum (rus. Андрей Борисович Блум; Lozana, 19. jun 1914London, 4. avgust 2003) je bio pripadnik francuskog pokreta otpora, vojni hirurg i pravoslavni mitropolit.

Rođen je 1914. godine u Lozani, u Švajcarskoj.

Majka mu je bila sestra kompozitora Aleksandra Skrjabina. Otac mu je bio član ruskog carskog diplomatskog kora, pa detinjstvo provodi u Rusiji i Persiji. Tokom boljševičke revolucije porodica se seli u Persiju odakle 1923. godine odlaze za Pariz. Budući mitropolit tamo diplomira fiziku, hemiju i biologiju i doktorira medicinu na pariskom univerzitetu.

Godine 1939. pre nego što će otići da se pridruži francuskoj armiji na frontu kao hirurg, tajno uzima monaški zavet, a 1943. prima monaški postrig i dobija ime Antonije. Tokom okupacije Francuske od strane Nemaca, pristupa pokretu otpora. Za igumana je rukopoložen 1953. godine, 1956. za arhimandrita, a 1957. episkopa. Mitropolit je postao 1966. godine. Njegove propovedi su Ruskoj pravoslavnoj crkvi privukle mnoge Britance. Antonije Blum je preminuo 4. avgusta 2003. godine u Londonu.

Učenje[uredi | uredi izvor]

Osnovna tema učenja mitropolitovog je molitva. On u svojim knjigama, radio emisijama i besedama poziva ljude „na ono što je najteže“ - da osmotre sebe iznutra i skupe svu svoju hrabrost da u molitvi izgovore poslednje reči Biblije : Dođi, Gospode Isuse Hriste, dođi. U toj kratkoj molitvi u kojoj se upotrebljava samo jedna reč osim imena Hristovog on vidi sublimaciju svih napora i očekivanja pojedinca, crkve i čitave ljudske istorije. Poseban značaj pridaje hrabrosti da se kaže dođi sad bez obzira na mogući strah od toga.

Karakteristična je i njegova usmerenost na sadašnji trenutak, jer je sadašnjost jedini trenutak u vremenu nad kojim čovek ima direktnu vlast. Prošlost je prošla, a budućnost još nije počela. Svest o ovome, mitropolit je stekao u mladosti, za vreme okupacije dok je bio član pokreta otpora, kada ga je na izlazku iz metroa zaustavio oficir Gestapoa. Tada je osetio da ništa sem tog trenutka ne postoji, i da se i prošlost i budućnost rešava u tom trenutku.

Citati[uredi | uredi izvor]

  • Čovek mora sebe razvijati što bogatije na svim poljima; i umom, i srcem i svim svojim stvorenjem mora biti što bogatija ličnost. Da bi bio hrišćanin, to nije obavezno; ali, da bi u svojstvu hrišćanina dao doprinos životu, ja kažem: da, obavezno je! Uvek govorim našim mladim sveštenicima u Londonu: izaberi - ili budi neznalica i svet, ili dobro obrazovana osoba; ali, dok nisi svet, molim te, budi obrazovan, jer će se inače desiti da na pitanja na koje čovek ima pravo dobiti odgovore, ti nećeš moći odgovoriti ni po svetosti, ni po obrazovanju... Ja nisam posebno sekularno obrazovan, ali, iskustvo pokazuje da i to malo što ja znam meni daje pristup ljudima kojima je pristupiti neophodno; a ako bih rekao: "ne znam, nisam nikada čuo za to" - ljudi bi prosto otišli.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]