Pređi na sadržaj

Antonije I Carigradski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antonije I Carigradski

Antonije I Carigradski, poznat i kao Antonije Kasimata (grč. Αντωνιος Α Κασσιματης) je bio ikonoborački carigradski patrijarh u periodu od (januar 821 - januar 837).

Antonije, sudeći po njegovom nadimku (grč. κασσυμα - kaiš sandala), je bio sin obućara. Ipak stekao je dobro obrazovanje na visokim školama u Carigradu. Nakon studija se zamonašio i ubrzo postao starešina manastira. 814. godine je bio rukopoložen u episkopa grada Silei u Maloj Aziji. 814. godine se pridružio ikonoboračkom pokretu cara Lava V Jermenina, zajedno sa monahom Jovanom (kasnije patrijarh Jovan VII), sa kojim je zajednički napravio kompilaciju biblijskih i svetootačkih tekstova protiv poštovanja ikona. 815. godine Antonije je učestvovao u saboru, koji je obnovio ikonoborstvo, nakon čega ga je patrijarh Nićifor I Carigradski na Saboru 270 episkopa anatemisao.

Antonija je postavio za patrijarha carigradskog car Mihailo II Amorijac u januaru 821. godine. Izbor Antonija za patrijarha nije bio priznata od strane pravoslavnih episkopa. Car Mihailo II, tražeći kompromis sa ikonopoštovateljima, nije ih otvoreno progonio, ali je ikonoboračka doktrina ostala dominantna.

Antonija je umro početkom 837. godine.

Nakon obnove poštovanje ikona u Vizantiji i anatemisanja ikonoboraca na Sedmom vaseljenskom saboru 843. godine Antonijevo služenje u činu patrijarha smatra se nevažećim u Pravoslavnoj Crkvi.