Antonov An-26
Opšte | |
---|---|
Dimenzije | |
Masa | |
Pogon | |
Performanse | |
Prvi korisnik | Sovjetsko ratno vazduhoplovstvo |
Broj primeraka | 1.403±0 |
Dužina | 23,8 |
Razmah krila | 29,2 |
Visina | 8,58 |
Površina krila | 75 |
Prazan | 15.400 |
Maks. masa pri uzletanju | 24.400 kg |
Turbo-mlazni motor | 1hRU-19A300 |
Potisak TMM | 1 kN |
Turbo-elisni motor | 2hAi-24VT |
TEM snaga | 2 h 2.103 kW |
Maks. brzina na Hopt | 540 km/h |
Dolet | 1.100-2.330 km |
Plafon leta | 7.500 m |
Antonov An-26 je transportni avion, srednje nosivosti. Razvijen je u okviru biroa Antonova, a proizveden je u kijevskoj fabrici aviona u Sovjetskom Savezu. Ovaj avion je prvenstveno osmišljen za vojne potrebe. NATO naziv mu je Curl.
An-26 je dvomotorni avion, s mogućnošću transformacije u putničku i druge namene. Opremljen je s dva turboelisna motora Ai-24VT, snage 2h2800 ph i jednim dopunskim turbomlaznim motorom Ru-19-A300.
Nastao je evolucijom iz An-24. Reprojektovanjem zadnjeg dela trupa, obezbeđen je veliki otvor s utovarno-istovarnom rampom i presorizovanim (hermetizovanim) - kabinom pod pritiskom - prostorom za teret. Preko utovarno-istovarne rampe se mogu istovarati (desantirati) ljudi (padobranci) i teret i u toku leta.
Proizvedeno je ukupno 1.410 aviona ovog tipa, od kojih su još uvek neki u operativnoj upotrebi u mnogim zemljama sveta.[1][2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Razvoj vojnog transportnog aviona An-26 je započet 1964. godine. Program se bazirao na daljem razvoju postojećeg transportnog aviona An-24T. Programom je rukovodio V. A. Garvardt (zamenik glavnog konstruktora). Zamenio ga je, aprila meseca 1969. godine, Orlov.
Reprojekat aviona An-24T u An-26 se sastojao u rekonstrukciji zadnjeg dela trupa, horizontalnog repa, ugradnjom velikog otvora (vrata) s utovarno-istovarnom rampom i u integraciji novih motora, veće snage.
Zahtevano je da An-26 ima maksimalnu poletnu masu do 24.000 kg. To je posledično uslovilo ugradnju jačih motora Ai-24VT i ojačanje strukture krila.
Do maja 1968. godine je završena i predata fabrici sva tehnička dokumentacija za prototip aviona An-26.
Razvoj i proizvodnja prvog prototipa su završeni 20. decembra 1968. godine. Njegov prvi let je izvršen 21. maja 1969. godine, a istog leta je prikazan na izložbi aviona u Buržeu, kraj Pariza.
Njegova detaljna ispitivanja su trajala do 21. septembra 1970. godine. Doneta je odluka i otpočela je serijska proizvodnja još 1968. godine, bez čekanja na poletanje i rezultate ispitivanja prototipa. To je učinjeno na osnovu procene da ne postoji rizik za uspeh razvoja zadatog reprojekta aviona An-24 u An-26.
Serijska proizvodnja je organizovana u Kijevskoj fabrici aviona. Prvi serijski avion An-26 je završen 29. avgusta 1969. godine. U 1970-toj godini je uhodana serijska proizvodnja. Proizvodnja toga tipa aviona je trajala sve do 1986. godine. Ukupno je proizvedeno 1410 aviona An-26.
U 1970-toj godini je počelo uvođenje An-26 u operativnu upotrebu u jedinice Sovjetske armije Sovjetskog Saveza, a u Aeroflot 1973. god.
Po podacima Federalne vazduhoplovne službe (FAS), prvog maja 1998. godine u Rusiji se u upotrebi nalazilo 276 civilnih aviona. Po proceni FAS-a u 2005. godine ostalo je svega 126 civilnih aviona An-26. Nepoznat je tačan podatak koliko se aviona An-26 nalazi u oružanim snagama.
Avion An-26 se masovno koristi u vazduhoplovstvima 29 zemalja sveta.
Opis[uredi | uredi izvor]
Opis aviona[uredi | uredi izvor]
An-26 je srednji transportno-desantni avion, prevashodno za taktički i operativni vojni vazdušni transport žive sile i vojne opreme, u povoljnim i složenim meteorološkim uslovima, danju i noću.
Avion An-26 je nasledio aerodinamičku koncepciju od An-24, slobodnonosećeg visokokrilca. Krilo je u planu trapeznog oblika. Avion je potpuno metalni, krilo i repovi kesonske a trup polumonokok konstrukcije. Mehanizacija krila je od dva centoplanska zakrilca i dva zakrilca s istovremenom funkcijom elerona (krilaca). Obezbeđeno je upravljanje nosnom nogom, pri vožnji po zemlji. Pogon aviona se sastoji od dva turboelisna motora Ai-24TB, s četvorokrakim elisama AB-72T i s pomoćnim turbomlaznim motorom, ugrađenim u pravcu gondole osnovnog motora.
U osnovnoj nameni je obezbeđeno da avion An-26 nosi 39 vojnika ili 30 padobranaca s ličnom opremom, 26 ranjenika na nosilima, samohodna sredstva ASU-57 i SD-85, automobil GAZ-69, minobacač od 120 mm itd., što se sve može izbaciti iz vazduha u toku leta.
Na trup aviona se može postaviti 2-4 spoljna nosača podvesnih tereta (bombe od po 2x1.000 kg ili 4x500 kg).
Reprojektovan je repni deo trupa, s ugrađenim velikim otvorom s rampom za utovar i istovar tereta i za ulazak i izlazak vojnika i desantnih padobranaca. Obezbeđeno je hermetično zatvaranje otvora, tako da se u celom korisnom prostoru trupa održava potreban pritisak vazduha i na većim visinama leta. Iskorišćena je rampa koja je razvijena za An-40 i služi kao most za ulazak i izlazak samohodnih sredstava, žive sile i transport tereta u i iz aviona.
Obezbeđen je istovar, desant ljudstva i tereta preko rampe u toku leta. Omogućen je smeštaj tereta u avion s dimenzijama do: širine 2,1 m i visine 1,5 m.
Rezultati ispitivanja, veliki broj sati naleta i veliki broj realizovanih zadataka su potvrdili uspešnu konstrukciju utovarno-istovarne rampe, osavremenjene kabine navigatora i sistema za izbacivanje ljudstva i tereta s padobranom.
U funkciji smanjenja otpora, na horizontalni rep su ugrađeni granični, terminezonski usmerivači.
Zbog integracije jačih motora i povećanja nosivosti aviona reprojektom je ojačana struktura krila.
Na točkove stajnog trapa su ugrađene gume većeg profila zbog povećanog opterećenja pri poletanju, sletanju i vožnji po zemlji.
Avion An-26 se odlikuje s visokim karakteristikama stabilnosti i upravljivosti, jednostavnom tehnikom pilotiranja, robusnom strukturom, lakom eksploatacijom i odličnim pregledom i pristupom tovarnom prostoru, što ga svrstava u kvalitetnu kategoriju. Odlične poletno sletne karakteristike i otporan stajni trap omogućuju avionu upotrebu nepripremljenih poletno-sletnih zemljanih, travnatih, glatkih, peščanih, snežnih i mokrih staza malih dimenzija.
U zadacima pomoćne namene, može se An-26 koristiti za borbeno dejstvo bombardovanja. Imao je široku višenamensku upotrebu prilikom oružane intervencije Sovjetskog Saveza u Avganistanu i u međuetničkim i međuverskim sukobima, u toku rušenja bivše Jugoslavije.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
- Broj članova posade 4-5
- Pogon, dva turboelisna motora Ivčenko Al-24VT, snage 2 x 2.103 kW
- Pomoćni turbo-mlazni motor Ru-19-A300, potiska 1 kN
- Količina goriva 5.500 kg
- Maksimalan koristan teret 5.500 kg
- Brzina krstarenja 430 km/h
- Potrošnja goriva 1.000 kg/h
- Eksploataciona visina leta 7.500 m
- Dužina staze poletanja, s maksimalnim teretom (pun goriva i tereta) 740 m
- Potrebna poletno-sletna staza (na visini nivoa mora, po standard atmosferi) je 1.450 m[1][2][3]
Verzije[uredi | uredi izvor]
- An-26A - Osnovna verzija
- An-26B - Uvedena verzija 1981. godine za prevoz robe u kontejnerima.
- An-26A-100 i An-26B-100 - Modifikovan prostor za teret, za prijem 48 putnika.
- An-26BRL - Za istraživanje i ispitivanje naslaga leda u severnom polarnom regionu.
- An-26L - Posebna namena, za kalibracije uređaja.
- An-26M - Medicinska verzija, za 24 pacijenta (leteća ambulanta).
- An-26P - Protivpožarna verzija.
- An-26RTR -Elektronsko ratovanje (izviđanje, ometanje).
- An-26ST - Verzija za Istočno nemačko vazduhoplovstvo, za specijalne namene.
- An-26RR - Verzija za merenje radio-signala.
- An-30 (1974. god.) - Verzija za aerofotosnimanje, po klasifikaciji NATO je Clank.
- An-32 (1977. god.) - Verzija aviona An-26 s turbo-ventilatorskim motorom, povećane snage, namenjen za ekstremne uslove i toplu klimu, po klasifikaciji NATO Cline.
- An-32B - Verzija s povećanom nosivošću za 500 kg.
- An-32P - Protivpožarna verzija.
- Y-7N-500 - Specijalna verzija za Kinesku vojsku, komandni avion i avion laboratorija za specijalnu elektroniku.[1][3]
Avionski sistemi opreme[uredi | uredi izvor]
Avionski sistemi opreme obezbeđuju izvršavanje transportno-desantnih zadataka danju i noću, u jednostavnim i složenim meteorološkim uslovima i pri slaboj vidljivosti. Sisteme sačinjavaju podsistemi pilotažne-navigacije, radionavigacije, radioveze, radiolokacije, desantno-transportna i visinska oprema, elektrooprema i oprema za odleđivanje spoljnih površina aviona.
Pilotažno-navigacijska oprema se sastoji iz kompleksa navigacijskih uređaja i autopilota.
Namenski optički nišan za bombardovanje OPB-1P, se koristi i za precizno izbacivanje padobranaca i tereta.
Opremu radioveze, radionavigacije i radiolokacije sačinjavaju više korisnički uvezanih uređaja: UKV radio-stanica, magnetofon, dva radio-kompasa, radiovisinomer, stanice radio-tehničkih sistema za blisku navigaciju, avionski odašiljač, stanica za zaštitu od elektronskog ometanja i rentgenometar.
Desantno-transportnu opremu sačinjavaju oprema za desant ljudi, tereta, tehnike i prevoz ranjenika. Sastoje se od trase prinudnog otvaranje padobrana i mehanizma za vuču i pomeranje tereta, užadi itd.
U kabini, za teret, je ugrađen klima uređaj s automatskom regulacijom temperature i pritiska vazduha u hermetičkom prostoru.
Spoljašnje površine aviona su zaštićene od zaleđivanja s namenskim sistemom. Ovaj sistem funkcioniše na mikroinjektorskom principu rada, sa zagrejanim vazduhom od avionskih motora.
Pomoćna oprema se napaja s električnom energijom, sačinjavaju je ventilatori za vazduh, grejači čeonih stakala pilotske kabine, davač pritiska vazduha i pilotski sat.
Sve avionske potrebe električnom energijom se obezbeđuju, u letu s dva starter-generatora i tri akumulatorske baterije, a za rad na zemlji s pomoćnim turbomlaznim motorom.[1]
Udesi i katastrofe[uredi | uredi izvor]
Avion An-26 je masovni avion u zemljama trećeg sveta i u bivšim članicama Varšavskog ugovora. Realizovan je veliki broj sati naleta u veoma teškim i heterogenim uslovima eksploatacije. U teškim uslovima eksploatacije na prostoru od Severnog do Južnog pola, u dijametralno ekstremnim uslovima niskih i visokih temperatura, u ekonomski i tehnički nerazvijenim zemljama avion An.26 se pokazao kao veoma pouzdan i tolerantan na uslove eksploatacije. Do 5. maja 2008. godine je registrovan gubitak 109 aviona An-26, koji su trajno onesposobljeni u udesima.[4] U okviru toga je bilo i katastrofa s tragičnim posledicama po ljudske živote, a najteža je u Kinšansi, Republika Kongo, 4. oktobra 2007. godine. U toj katastrofi je stradalo 52 osobe.[traži se izvor]
Korisnici[uredi | uredi izvor]
Korisnici aviona An-2 | ||
---|---|---|
Države |
Zemlje korisnici aviona An-26.
| |
Avganistan | Angola | |
Belorusija | Bugarska | |
Čad | Republika Kongo | |
Zambija | Kuba | |
Češka Republika | Etiopija | |
Kazahstan | Laos | |
Liban | Litvanija | |
Madagaskar | Mali | |
Mongolija | Mozambik | |
Mađarska | Nikaragva | |
Niger | Poljska | |
Rumunija | Rusija | |
Srbija | Slovačka | |
Sirija | Ukrajina | |
Vijetnam | Jermenija |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g „An-26 na sajtu na Ruskom jeziku” (na jeziku: (jezik: ruski)). Aviaport.ru. 14. 12. 2010. Arhivirano iz originala 19. 01. 2012. g. Pristupljeno 30. 9. 2011.
- ^ a b ARG. „military-today”. military-today. Pristupljeno 30. 9. 2011.
- ^ a b „An-26 u tekstu i slici” (na jeziku: (jezik: ruski)). Rus.air.ru. Pristupljeno 30. 9. 2011.
- ^ „Evidencija”. Aviation-safety.net. Pristupljeno 30. 9. 2011.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2.
- Janić, Čedomir; Simišić, Jovo (2007). Više od letenja - Osam decenija Aeroputa i JAT-a. Beograd. ISBN 978-86-7086-004-9.
- Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172.
- Radić, Aleksandar (2012). Vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana Vojske Srbije. Beograd: Medija centar "Odbrana". ISBN 978-86-335-0358-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- http://vazduhoplovnetradicijesrbije.rs/index.php/istorija/antonov-an-26
- Sajt pilotske grupe «Ruski vitezovi»
- Foto An-26 (jezik: engleski)
- Avio podaci (jezik: engleski)
- GAMA aviona Antonov (jezik: nemački)
- Službena stranica
- An-26
- Izvor 1
- An-26 na sajtu
- Aero informacije
- An-26-100