Pređi na sadržaj

Anton Velušček

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
anton velušček
Anton Velušček
Lični podaci
Datum rođenja(1912-01-17)17. januar 1912.
Mesto rođenjaLočnik, kod Gorice, Austrougarska
Datum smrtidecembar 1944.(1944-12-00) (32 god.)
Mesto smrtiTrst, Italijanska Socijalna Republika
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1936.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od4. septembra 1953.

Anton Velušček Matevž (Ločnik, kod Gorice, 17. januar 1912Trst, decembar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 17. januara 1912. u Ločniku, kod Gorice. Njegov otac Mihael bio je siromašan, pa se porodica nakon gubitka imanja, 1928. preselila u Goricu. Nakon završene osnovne škole, zaposlio se i stekao kvalifikaciju automehaničarskog radnika. U pokušaju bekstva od fašističkog režima Benita Musolinija, otišao je u Francusku, ali ga je policija vratila u Italiju. Zbog ilegalnog prelaska granice, tada je osuđen na četiri meseca u zatvoru, a potom je upućen na odsluženje vojnog roka u Toskanu.[1]

Tokom služenja vojske u Toskani se 1933. povezao sa antifašističkim pokretom, pa je naredne 1934. prebegao u Jugoslaviju, gde se kao mehaničar zaposlio u Tekstilnoj fabrici u Mariboru. Ovde se uključio u revolucionarni radnički pokret 1936. i postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a 1938. član Mesnog komiteta KP Slovenije u Mariboru. Zbog povezanosti sa komunistima i revolucionarnog rada bio je prognan iz Jugoslavije. Iz Gorice se 1939. ilegalno vratio u Ljubljanu, gde je radio kao partijski radnik, učestvovao u organizovanju seljačko-radničkog pokreta, u štampi i u radničkom kulturnom društvu „Uzajamnost”. Godine 1940. prešao je u Zagreb, gde je nastavio ilegalni politički rad.[1]

Nakon Aprilskog rata i okupacije Jugoslavije, 1941. vratio se u Ljubljanu, odakle ga je Centralni komitet KP Slovenije, kao dobrog aktivistu, poslao u Slovenačko primorje da s tamošnjim drugovima iz Oslobodilačkog fronta radni na organizovanju partizanskih grupa. Po dolasku na Primorje, organizovao je Konferenciju predstavnika Narodnooslobodilačkog pokreta na Kremancama, kod Renča, a aprila 1942. drugu takvu Konferenciju na Svetoj gori. Decembra 1942. pomagao je Alešu Bebleru u organizovanju Prve konferencije KPS za Slovenačko primorje i u pripremanju Konferencije Oslobodilačkog fronta za celu Primorsku, održane februara 1943. u Lokama kod Kromberka. Bio je član i sekretar Pokrajinskog komiteta KPS za Slovenačko primorje. Organizacije Oslobodilačkog fronta je osnivao i širio naročito po Vipavskoj dolini, na Krasu, u dolini Soče, u Brdima, Gorici i Trstu. Mnogo je doprineo i organizaciji prvih partijskih tehnika na Krasu i u Gorici.[1]

Početkom januara 1944, Pokrajinski komitet KP Slovenije ga je poslao na politički rad u Trst, gde je nastavio organizovanje i rukovođenje oslobodilačkom borbom. Bio je član Koordinacionog odbora okružnih komiteta slovenačke i italijanske komunističke partije, i usklađivao rad oba organa. Bio je član Pokrajinskog Narodnooslobodilačkog odbora za Slovenačko primorje i član Pokrajinskog odbora Oslobodilačkog fronta za Slovenačko primorje i Trst. Pred kraj 1944. došlo je provale kurirske mreža, usled čega je početkom novembra 1944. uhapšen. Zatvoren je u zatvor Gestapoa u Trstu, gde je mučen, ali neprijatelj od njega nije saznao ništa. Pretpostavlja se da je mučenjima podlegao već u decembru 1944, nakon čega je kremiran u Rižarni.[1]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 4. septembra 1953. proglašen je za narodnog heroja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Narodni heroji 2 1982, str. 309.
  2. ^ „Odlikovanja povodom proslave na Okruglici”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 6. 9. 1953. str. 1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]