Antun Augustinčić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antun Augustinčić
Antun Augustinčić
Lični podaci
Datum rođenja(1900-05-04)4. maj 1900.
Mesto rođenjaKlanjec, Austrougarska
Datum smrti10. maj 1979.(1979-05-10) (79 god.)
Mesto smrtiZagreb, SFR Jugoslavija

Antun Augustinčić (Klanjec, 4. maj 1900Zagreb, 10. maj 1979) bio je jugoslovenski i hrvatski vajar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Od 1918. godine studirao je vajarstvo na Visokoj školi za umetnost i umetnički obrt u Zagrebu, kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša, a kada je ona 1922. godine pretvorena u Kraljevsku akademiju za umetnost i obrt, nastavlja studije kod Ivana Meštrovića. Pošto je diplomirao, kao stipendista francuske vlade, 1924. godine, odlazi u Pariz gde studira u Školi za primenjenu umetnost fr. École des Arts décoratifs (1924—26) i na Akademiji lepih umetnosti fr. Academie des Beaux-Arts. Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umetnika i 1926. u Salonu nezavisnih.

Po povratku u Zagreb učestvuje na izložbama grafike 1926. i 1927. godine. Iste godine samostalno izlaže skulpture i u Salonu Galić u Splitu. Godine 1929. nalazi se među osnivačima likovne grupe „Zemlja“ i biva izabran za njenog potpredsednika. Sa „Zemljom“ izlaže 1929, 1931. i 1932. godine u Zagrebu, 1931. u Parizu, a od grupe se razdvaja 1933. godine. Uporedo se njegovi radovi izlažu u Barseloni 1929. godine, Londonu i Beogradu 1930. godine.

O tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928. godine. Učestvujući i često pobeđujući na brojnim javnim takmičenjima za spomenike širom sveta, stiče ugled koji će ga uključiti u kolektivnu svest kao majstora spomenika, posebno konjaničkih, pa mu je na kraju dodeljen status prvog državnog kipara. Godine 1940. postao je dopisni član Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti, a tokom rata [traži se izvor]izvajao je bistu ustaškog poglavnika Ante Pavelića[1][2][3]. Godine 1943, prebegao je partizanima.

1946. godine postaje profesor (a kasnije i rektor) Akademije lepih umetnosti u Zagrebu, a 1947. godine je proglašen za majstora vajarstva. Redovni član JAZU postaje 1949. godine i vodi majstorsku radionicu za vajarstvo.

Godine 1965. postaje dopisni član SANU, a 1973. dopisni član Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu i počasni član Akademije umetnosti SSSR-a u Moskvi. Godine 1970. sva svoja dela darovao je rodnom Klanjcu, u kojem je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.

Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe, a bio je i većnik ZAVNOH-a i potpredsednik AVNOJ-a.

Umro je 10. maja 1979. godine u Zagrebu.

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Avgustinčićevo delo na novčanici od 100 jugoslovenskih dinara

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gudelj, Petar (6. 7. 2009). „Antun Augustinčić” (na jeziku: Croatian). Imotske novine. Pristupljeno 5. 2. 2010. [mrtva veza]
  2. ^ Fantomska pjesma, Vijenac
  3. ^ Milovan Đilas, Memoir of a revolutionary. Harcourt Brace Jovanovich, 1973. (p. 346)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]