Pređi na sadržaj

Antun Branko Šimić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Antun Branko Šimić
Puno imeAntun Branko Šimić
Datum rođenja(1898-11-18)18. novembar 1898.
Mesto rođenjaDrinovci, Austrougarska
Datum smrti2. maj 1925.(1925-05-02) (26 god.)
Mesto smrtiZagreb, Kraljevina SHS

Antun Branko Šimić (Drinovci, 18. novembar 1898 — Zagreb, 2. maj 1925) bio je hrvatski pesnik, esejista, kritičar i prevodilac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu pohađa u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Bregu. Nakon Širokoga Brega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj Donjogradskoj klasičnoj gimnaziji. U osmom razredu, 1917. godine, napušta školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokreće 1919. godine pod uticajem ekspresionističkog lista Der šturm. Godine 1923. pokreće i treći časopis, Književnik.

Nakon teške upale pluća 1924. godine oboleo je od tuberkuloze i pokušao se lečiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb.

Umro je od tuberkuloze pluća, u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu 2. maja 1925. godine. Sahranjen je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[1]

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Antuna Branko Šimić počeo je pisati pesme još kao srednjoškolac. Njegove pesme su u početku bile pejzažne i impresionističke, veoma slične Matoševim. Nakon što je Šimić napustio školovanje kako bi radio na svom časopisu, promenilo se i njegovo pesništvo. Pesme je počeo pisati na ekavici i impresionističku formu zamenio ekspresionističkom, na šta ga je podstaknuo časopis Der Strum koji je Šimića upoznao s tim novim, svežim književnim pravcem. U svom pesništvu Šimić je počeo negirati tradiciju i sponu između stvarnosti i pesništva. Ovaj zaokret u njegovom pesništvu podstakao ga je da osnuje svoj časopis Vijavica. Ovo je značilo drugu fazu Šimićevog pesništva, onu ekspresionističku ili, često nazivanu “anarhističkom”. U pesmama nastalim u ovoj fazi Šimić spominje motive i obrađuje teme koje odišu nemirom i očajem čoveka u gradskoj sredini. U svome novom stilu, on pojednostavljuje gramatiku stihova, u njima izostavlja interpunkcijske znake i postiže ekspresivan ritam jezičnom jednostavnošću. Ipak, svojim pesmama još uvek želi stvoriti pomalo impresionističku senzaciju.

1919. godine Šimić je sa Gustavom Krklecom i Nikom Milićevićem osnovao svoj drugi časopis Juriš, koji je i prestao s izdavanjem te iste godine. Sledeće godine objavio je svoju najznačajniju zbirku pesama “Preobraženja”, koja su označila njegovu treću fazu pesništva.

1923. godine Šimić je neko vreme radio s Milanom Begovićem i uređivao časopis Savremenik, a te iste godine pokrenuo je časopis Književnik. Književnik je bio oštrija verzija Juriša, u kojem je Šimić izražavao protest protiv tadašnjeg stanja duha među ljudima i umetnicima, te stanja u kulturi. Jedini izlaz video je u rušenju dotadašnjih vrednosti i stvaranju novih, gotovo utopijskih modela življenja i stvaranja.

Šimić je bio veoma upućen u sva nova zbivanja i preokrete na pjesničkoj i umjetničkoj sceni Evrope. Bio je veoma oštar književni kritičar, pa čak i prema piscima koje danas smatramo velikim umjetnicima svog vremena. Ali on se nije osvrtao samo na domaće pisce, već i na Njemačke i Austrijske ekspresioniste, te se zanimao i za francusku i skandinavsku književnu scenu. Šimić se bavio i prevodom, pa je preveo roman “Blagoslov zemlje” Kunta Hamsuna, ali on je bio tiskan tek šezdeset godina kasnije. Šimić je preveo i jednu dramu te nekoliko djela kratke proze svjetskih modernista.[2]

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Preobraženja, Zagreb, 1920. naziva se kamenom temeljacem modernog hrvatskog pesništva.
  • Pesnici (lirska minijatura)
  • Opomena
  • Moja preobraženja
  • Hercegovina
  • Smrt i ja

Posthumno[uredi | uredi izvor]

  • Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1933. Priredio Ivo Hergešić.
  • Izabrane pjesme, Zora, Zagreb, 1950. Priredio Dragutin Tadijanović.
  • Sabrana djela, Znanje, Zagreb, 1960. U tri sveska, priredio Stanislav Šimić.
  • Pjesme i proza, Matica hrvatska: Zora, Zagreb, 1963. Priredio Jure Kaštelan. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 99.
  • Pjesme i eseji, Matica hrvatska, Zagreb, 1964. Priredila i pogovor napisala Vesna Krmpotić.
  • Stihovi i proza, Svjetlost: Naprijed, Sarajevo, 1967. Srpski i hrvatski pisci XX veka. Kolo 3, Antun Branko Šimić, sv. 24.
  • Pjesme i kritike, Mladost, Zagreb, 1973.
  • Prazno nebo: odabrane pjesme, Prva književna komuna, Mostar, 1973. Izbor pjesama Ivan Kordić.
  • Sabrana djela, August Cesarec, Zagreb - Svjetlost, Sarajevo, 1988. U dva sveska, priredili Neđeljko Mihanović (I. svezak) i Dubravko Jelčić (II. svezak). Drugo izdanje u nakladi Dom i svijet, 1998., urednici Mile Pešorda i Božidar Petrač.
  • Izabrane pjesme, Erasmus naklada, Zagreb, 1996. Priredio i predgovor napisao Mile Pešorda.
  • Tijelo i mi: izbor iz djela, Riječ, Vinkovci, 1999. Priredio Delimir Rešicki.
  • Preobraženja i izabrane druge pjesme, Profil International, Zagreb, 2005. Priredio Vlado Pandžić.
  • Preobrazbe - Preobraženja, slovensko-hrvatsko izdanje, prevela Ines Cergol, pogovor Mile Pešorda, Koper-Zagreb,2006.
  • Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 2008. Priredio Ante Stamać.
  • Pjesme, Matica hrvatska u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Priredio Vlado Pandžić.
  • Proza I, Matica hrvatska u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Priredio Vlado Pandžić.
  • Proza II, Matica hrvatska u Sarajevu, Sarajevo, 2009. Priredio Vlado Pandžić.
  • Rane pjesme, Redak, Split, 2011. Priredila Mila Pandžić.
  • Izabrane pjesme, Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, knj. br. 113, uredio Ante Stamać, Matica hrvatska, Zagreb, 2012.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Gradska groblja Zagreb - Š”. www.gradskagroblja.hr. Pristupljeno 2018-12-22. 
  2. ^ „Antun Branko Šimić biografija | Biografija.com”. www.biografija.com. Pristupljeno 2018-12-22. 


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Антун_Бранко_Шимић&oldid=26812227”