Pređi na sadržaj

Anđelko Anušić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Anđelko Anušić
Datum rođenja1953.

Anđelko  Anušić (Gradina na Suvoj međi, 1953) srpski je književnik, književni kritičar, urednik, novinar i publicista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je honorarni saradnik lista Mladost i Omladinske novine (Beograd) iz Petrinje i Siska (1972-1980), stalni dopisnik lista Jedinstvo (Priština) iz Zagreba (1980-1991), i Banjaluke (1991-1998), novinar Glasa srpskog (Banjaluka, 1991-1999).[1] Sarađivao je sa dvadesetak jugoslovenskih i srpskih listova i književnih časopisa od 1971. godine do kraja 20. stoleća.[1]

Radio je kao urednik beletristike (1999-2008) u izdavačkoj kući Glas srpski – Grafika u Banjoj Luci.[1]

Anušić je učestvovao u obnovi SKD Prosvjeta u Zagrebu, pokretanju i u Redakciji časopisa ovog Društva Novi ljetopis, zatim u osnivanju SKD „Sava Mrkalj“ u Topuskom (maj 1990), pokretanju lista ovog Društva („Srpski glas“) čiji je bio prvi novinar i dopisnik (Zagreb, 1990, i Banja Luka, 1991-1995). Učestvovao je u osnivanju SKUD „Milan Radeka“ u Karlovcu (februar 1991).[1]

Član je Udruženja književnika Srbije kao i Društva književnika Vojvodine.[1]

Dosta je pisao na temu izgona.[2]

Živi u Novom Sadu.[1]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Počasni građanin Bileće[1]
  • Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke”, za knjigu pesama Štap od pismena, 1997.
  • Nagrada „Svetozar Ćorović”, za roman Prozor otvoren na visibabu i kukurek, 2010.
  • Nagrada „Branko Ćopić”, za knjigu Glasovi sa Granice, 2016.
  • Andrićeva nagrada, za knjigu Legenda o v/j/etrom vijanima, 2019.[3]
  • Kočićeva nagrada, 2022.
  • Nagrada Sava Mrkalj, za ukupan doprinos savremenoj srpskoj književnosti
  • Nagrada Braća Micić
  • Nagrada Stražilovo
  • Nagrada Sarajevski dani poezije
  • Nagrada Stanko Rakita
  • Nagrada Rade Tomić
  • Nagrada Gordana Todorović
  • Nagrada Udruženja književnika Republike Srpske
  • Nagrada Međunarodne nagrade „Šušnjar“ za celokupno književno delo
  • Nagrada Zlatna sova
  • Nagrada Fondacije Petar Kočić
  • Nagrada Fondacije Dragojlo Dudić
  • Nagrada Mladen Oljača
  • Nagrada Toma Radosavljević
  • Nagrada Konstantinove vizije

Djela[uredi | uredi izvor]

Poezija
  • Čovjek pjeva na radnom mjestu, „ZAPIS“, ( Beograd, 1980)
  • Predikatno stanje, „Radničke novine“, (Zagreb, 1987)
  • Međupad, „Sekcija radnika pisaca Crne Gore“, (Titograd, 1989)
  • Zimzelen i olovo, „BIGZ“ (Beograd, 1989)
  • Nekršteni dani, „Rad“(Beograd, 1994)
  • Štap od pismena, „Rad“ (Beograd, 1996)
  • Krst od leda, „Rad“, (Beograd, 2000)
  • Liturgija za poražene , „Prosveta“, (Beograd, 2003)
  • Misliš u zlatu, činiš u srebru, „Udruženje književnika Srpske-Podružnica Banjaluka“, (Banja Luka, 2003)
  • Srebro i tamjan, „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Srpsko Sarajevo, /izabrane i nove p(j)esme/, (Srpsko Sarajevo, 2004)
  • Ova čaša, /izabrane i nove p(j)esme/, „Grafomark“, (Laktaši, 2007); Pahulja /Snowflake, /dvojezično, izbor na engleskom/, „Smederevska pesnička jesen“, (Smederevo, 2007)
  • Slava i poruga, „Povelja“, (Kraljevo, 2008)
  • Čudilica, /pesme za malu i veliku decu/, „Grafomark“, (Laktaši, 2011)
  • Epitafi za neznane/izabrane i nove p(j)esme/, „Brankovo kolo“, (Sremski Karlovci, 2015)
  • Živ si, kažeš, „Kulturni centar Novog Sada “, (Novi Sad, 2016)
  • Zimno mesto, „Centar za turizam, kulturu i sport, Svrljig“, (Svrljig, 2017)
Pripovijetke
  • Hrist sa Drine, „Zadužbina Petar Kočić“, (Banja Luka,1996)
  • Priče sa margine, „AGEMA- Novi Grad-Banja Luka-Beograd“, (Banja Luka, 1997)
  • Odblesci „Glas srpski“, (Banja Luka, 1998)
  • Uspomene iz pakla, „Zadužbina Petar Kočić“, (Banja Luka, 1999)
  • Prekodrinčevi zapisci o Kosovu , Oslobođenje“, (Srpsko Sarajevo, 2004)
  • Pre bleska, a posle oluje, „Prometej“, Novi Sad, 2012)
  • Pismo Petru Kočiću i još ponekome, „Službeni glasnik“, (Beograd, 2015)
  • Legenda o v(j)etrom vijanima, Udruženje književnika Republike Srpske, (Banja Luka, 2019)
Romane
  • Silazak Sina u san, „Glas srpski“, (Banja Luka, 2001), isti roman je 2003. godine preveden na engleski /The Son’s Sinking Into Sleep/, „ZVONIK“, Beograd, 2003)
  • Adresar izgubljenih duša, „Styilos“, (Novi Sad, 2006)
  • Prozor otvoren na visibabu i kukurek. „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, (Istočno Novo Sarajevo, 2010)
  • Glasovi sa Granice,/ srpska krajiška tetralogija,I, „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, (Istočno Novo Sarajevo, 2016; S Homerom u oluji/, srpska krajiška tetralogija, II, III, IV/, „Zavod za udžbenike i *nastavna sredstva, (Istočno Novo Sarajevo, 2018)
Monodrama
  • Kolona,„Udruženje za očuvanje baštine DIJAK“, (Priboj Majevički, 2018);
Eseji
  • Mrkaljev lament , „Oslobođenje“, (Srpsko Sarajevo, 2002);
Autobiografska proza
  • Zagrebačke efemeride, „Brankovo kolo“, (Sremski Karlovci, 2003);
Antologije
  • Jadova jabuka /izabrane narodne pjesme Srba u Hrvatskoj/, „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“, (Istočno Novo Sarajevo, 2005)
  • Nasukani na list lirike /srpsko p(j)esništvo u BiH-i druge polovine 20 veka, u koatorstvu sa profesorom Živkom Maleševićem, „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“ (Istočno Novo Sarajevo, 2006) *Brevijar odabranih novinarskih i publicističkih tekstova
  • Da mrtvi i živi budu na broju, („ZVONIK“, Beograd, 2002)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Unos. „Anušić Anđelko”. uk-rs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-11-04. 
  2. ^ Grujičić, Nenad, ur. (2015). Prognani Orfeji. Sremski Karlovci: Brankovo Kolo. str. 24. 
  3. ^ „Pisac Anđelko Anušić osvojio Andrićevu nagradu”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-11-04.