Pređi na sadržaj

Apolinarizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Apolinarizam je hristološko učenje koje nosi ime po svom osnivaču Apolinariju, laodikijskom episkopu (umro oko 390. g.). Apolinarije je negirao prisustvo ljudske duše u Hristu. Prijatelj Svetog Atanasija i branilac nikejskog učenja, Apolinarije tvrdi da je Hrist radikalno različit od nas i da je samo „sličan“ ljudima.

Po ovom učenju, pošto ljudsko telo ne može postojati samo od sebe, potrebno mu je oživljujuće načelo. U čoveku tu ulogu igra duša, ali u Hristu duša je zamenjena božanskim Logosom. Logos je životno načelo i fizičkoga i psihičkoga. Hristovo telo živo je božanskim Logosom, a ne ljudskom razumnom dušom. Tako Hrist nije imao ljudski razum nu dušu ili um i volju, već Božju volju i razum. Jer Gospod Isus nije sišao na zemlju da čini svoju volju već volju Oca koji ga je poslao.

Crkva nije prihvatila ovakvo učenje jer je smatrala da su njegove implikacije radikalne: ne samo da bi Hrist u ovakvom slučaju imao nenormalno čoveštvo, nego ne bi bio ni stvarni čovek. Međutim, Ovaploćenjem Hrist je primio ljudsku prirodu u njenoj celini, uključujući i razumnu dušu i volju. Svojstva ljudske prirode nisu bila razrušena, nego iskupljena i potvrđena upravo zato što su bila sjedinjena sa Logosom. Apolinaristička hristologija, zaključkom da Hrist nije imao punu ljudsku prirodu, ponovo se vraćala arijanstvu.