Arapski brojevi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arapski brojevi
Dugmad za unos cifara telefona

Arapski brojevi[1][2] (ili indo-arapski brojevi[3][4]) naziv je za sledećih deset cifara: 0 (nula), 1 (jedan), 2 (dva), 3 (tri), 4 (četiri), 5 (pet), 6 (šest), 7 (sedam), 8 (osam), 9 (devet).[a] U brojevnom sistemu s bazom 10, s tih deset cifara se može predstaviti bilo koji željeni broj.[7]

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Hinduskom naučniku Abu Mašaru (abu-Mas’har, + 886., rodom iz Balha u Horasanu, a živeo je u Bagdadu) koji je doneo na Al Mansurov dvor astronomsko delo Sindhind pripisuje se uvođenje hinduske aritmetičke nauke sa njenim numeričkim sistemom (koji se na arapskom zove Hindi), kao i uvođenje oznake za nulu. G. Coedès u Bulletin School of Oriental Studies, vol. VI (1931). pp. 323—8, beleži pojavu arapskih brojeva i nule rano u sedmom veku u Indokini mnogo pre njihove pojave u pravoj Indiji. I zero (nula), koja je došla u engleski iz nekog italijanskog oblika, i cipher (nula), koja se pojavila u engleskom oko 200 godina ranije, dolaze od ar. sifr. To je prevod sanskritske reči koja znači prazan. Prema jednom sirijskom izvoru koji citira F. Nau u Joyrnal asiatique, ser. 10, viol. XVI (1910). pp. 225. i d., brojevi su bili poznati nekom Sirijcu u manastiru u Kinasrinu god. 662.

Prema tome, al-Fazârijy, prevodiocu hinduskih dela, pripada zasluga što je arapski svet upoznao s hinduskim načinom označavanja brojeva. Tablice Muhameda Al Horezmija i Habasha al-Hâsiba (između 867. i 874) su proširile njihovu upotrebu svuda u arapskom svetu.

Međutim, arapski matematičari i astronomi su bili spori u prihvatanju ovog ingenioznog hinduskog pronalaska. Još u jedanaestom veku nalazimo abu-Bakra Myhammada al-Karajija (nepravilno Karkhi, (između 1019. i 1029) da piše u svom delu al-Kâfi fi al-Hisàb (dovoljna količina u aritmetici) sve brojke slovima. Drugi, povodeći se za starom semitskom i grčkom praksom, upotrebljavali su slova alfabeta hisab al-jymmal. Ahmad al-Nasawi iz Nase u Horasanu, (ca. 1040), čije delo al-Myqnifi al-Hisâb al-Hindi (dokazivač hinduskog računanja) objašnjava deljenje razlomaka i vađenje kvadratnog i kubnog korena skoro na najsavremeniji način, upotrebljavao je indijske brojeve, kao što je pre njega učinio Muhamed Al Horezmi.

Usvajanje i širenje[uredi | uredi izvor]

Kina[uredi | uredi izvor]

Gvozdena ploča sa magičnim kvadratom reda 6 na persijskim/arapskim brojevima iz Kine, datira iz dinastije Juan (1271–1368).

Kineski numerički sistemi koji su koristili pozicionu notaciju (kao što su sistem brojevnih štapića i Sudžou brojevi) bili su u upotrebi u Kini pre uvođenja arapskih brojeva,[8][9] a neke je u srednjovekovnu Kinu uveo muslimanski Huejski narod. Početkom 17. veka španski i portugalski jezuiti uveli su arapske brojeve u evropskom stilu.[10][11][12]

Kodiranje[uredi | uredi izvor]

Deset arapskih brojeva je kodirano u gotovo svakom skupu znakova dizajniranom za električnu, radio i digitalnu komunikaciju, kao što je Morzeov kod.

Oni su kodirani u ASCII na pozicijama od 0x30 do 0x39. Maskiranje na niža četiri binarna bita (ili uzimanje poslednje heksadecimalne cifre) daje vrednost cifre, što je bilo od velike pomoći u pretvaranju teksta u brojeve na ranim računarima. Ove pozicije su nasleđene u Junikodu.[13] EBCDIC je koristio različite vrednosti, ali je takođe imao niža 4 bita jednaka vrednosti cifara.

ASCII binarno ASCII oktalno ASCII decimalno ASCII heksadecimalno Junikod EBCDIC
heksadecimalno
0 0011 0000 060 48 30 U+0030 DIGIT ZERO F0
1 0011 0001 061 49 31 U+0031 DIGIT ONE F1
2 0011 0010 062 50 32 U+0032 DIGIT TWO F2
3 0011 0011 063 51 33 U+0033 DIGIT THREE F3
4 0011 0100 064 52 34 U+0034 DIGIT FOUR F4
5 0011 0101 065 53 35 U+0035 DIGIT FIVE F5
6 0011 0110 066 54 36 U+0036 DIGIT SIX F6
7 0011 0111 067 55 37 U+0037 DIGIT SEVEN F7
8 0011 1000 070 56 38 U+0038 DIGIT EIGHT F8
9 0011 1001 071 57 39 U+0039 DIGIT NINE F9

Poređenje sa drugim ciframa[uredi | uredi izvor]

Pregled brojevnih sistema
Simbol Koristi se sa pismima Brojevi
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 mnoga arapski brojevi
𑁦 𑁧 𑁨 𑁩 𑁪 𑁫 𑁬 𑁭 𑁮 𑁯 bramansko bramanski brojevi
devanagarsko devanagarski brojevi
bengalsko–asamesko bengalski brojevi
gurmuško gurmuški brojevi
gujaratsko gujaratski brojevi
odijsko odijski brojevi
santalisko santaliski brojevi
𑇐 𑇑 𑇒 𑇓 𑇔 𑇕 𑇖 𑇗 𑇘 𑇙 šaradsko šaradski brojevi
tamilsko tamilski brojevi
teluško teluško pismo § brojevi
kanadsko kanadsko pismo § brojevi
malajalamsko malajalamski brojevi
sinhalsko sinhalski brojevi
burmansko burmanski brojevi
tibetansko tibetanski brojevi
mongolsko mongolski brojevi
kmersko kmerski brojevi
tajsko tajski brojevi
laoško laoško pismo § brojevi
sundansko sundanski brojevi
javansko javanski brojevi
balijsko balijski brojevi
٠ ١ ٢ ٣ ٤ ٥ ٦ ٧ ٨ ٩ arapsko istočni arapski brojevi
۰ ۱ ۲ ۳ ۴ ۵ ۶ ۷ ۸ ۹ persijsko / darsko / paštunso
۰ ۱ ۲ ۳ ۴ ۵ ۶ ۷ ۸ ۹ urdsko / šahmuko
- ttio-semitsko efiopski brojevi
istočno azijsko kineski brojevi

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U matematici, broj se odnosi na celu sekvencu cifara koja se koristi za predstavljanje broja.[5][6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Thorndike 2008, str. 102.
  2. ^ Schipp & Krämer 2008, str. 387
  3. ^ Fenna, Donald (2002). A Dictionary of Weights, Measures, and Units. New York: Oxford University Press. str. 90& 202. ISBN 978-0-19-860522-5. ; "Fibonacci, in a book of 1202, brought the Indo-Arabic numerals, with their zero cypher and decimal point, into European culture."; "... these characters are more appropriately called at least Indo-Arabic numerals."
  4. ^ Lumpkin, Beatrice; Strong, Dorothy (1995), Multicultural science and math connections: middle school projects and activities, Walch Publishing, str. 118, ISBN 9780825126598 
  5. ^ Jensen, Gary R. (2003), Arithmetic for Teachers: With Applications and Topics from Geometry, American Mathematical Soc., str. 19—20, ISBN 978-0-8218-7194-2 
  6. ^ Numbers and Numerals, The MathForum, November 1998, January 2002, retrieved October 24, 2018
  7. ^ Bulliet, Richard; Crossley, Pamela; Headrick, Daniel; Hirsch, Steven; Johnson, Lyman (2010). The Earth and Its Peoples: A Global History, Volume 1. Cengage Learning. str. 192. ISBN 978-1-4390-8474-8. „Indian mathematicians invented the concept of zero and developed the "Arabic" numerals and system of place-value notation used in most parts of the world today 
  8. ^ Shell-Gellasch, Amy (2015). Algebra in context : introductory algebra from origins to applications. J. B. Thoo. Baltimore. ISBN 978-1-4214-1728-8. OCLC 907657424. 
  9. ^ Uy, Frederick L. (januar 2003). „The Chinese Numeration System and Place Value”. Teaching Children Mathematics. 9 (5): 243—247. ISSN 1073-5836. doi:10.5951/tcm.9.5.0243. Arhivirano iz originala 30. 7. 2022. g. Pristupljeno 29. 7. 2022. 
  10. ^ Helaine Selin, ur. (1997). Encyclopaedia of the history of science, technology, and medicine in non-western cultures. Springer. str. 198. ISBN 978-0-7923-4066-9. Arhivirano iz originala 27. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 10. 2015. 
  11. ^ Meuleman, Johan H. (2002). Islam in the era of globalization: Muslim attitudes towards modernity and identity. Psychology Press. str. 272. ISBN 978-0-7007-1691-3. Arhivirano iz originala 27. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 10. 2015. 
  12. ^ Peng Yoke Ho (2000). Li, Qi and Shu: An Introduction to Science and Civilization in China. Mineola, New York: Courier Dover Publications. str. 106. ISBN 978-0-486-41445-4. Arhivirano iz originala 27. 10. 2015. g. Pristupljeno 18. 10. 2015. 
  13. ^ „The Unicode Standard, Version 13.0” (PDF). unicode.org. Arhivirano (PDF) iz originala 2. 6. 2001. g. Pristupljeno 1. 9. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]